Ivan Miklenić: Pozitivni impulsi s Trsata
Drugi nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji održan na Trsatu u nedjelju 19. travnja pod geslom »Obitelj – nositeljica života, nada i budućnost Hrvatske« dao je više važnih otkrića, poruka i impulsa. Organiziranjem toga susreta Hrvatska biskupska konferencija još je jednom potvrdila ne samo principijelni kontinuitet skrbi Crkve za dobro obitelji kao temeljne ljudske zajednice, nego i odlučnost i ustrajnost u svraćanju pozornosti na tu prevažnu, a sve ugroženiju instituciju u suvremenom hrvatskom društvu.
Skrb Crkve za obitelj, koja znači bezbroj različitih inicijativa i poticaja na svim razinama crkvenoga života, očituje se izričito i istaknuto upravo nacionalnim susretima hrvatskih katoličkih obitelji, kako ovim trsatskim, tako i onim prvim, na kojem je u Zagrebu 2011. bio papa Benedikt XVI., a može se već reći i trećim – najavljenim za 2018. u Solinu.
Malo pomnija analiza iznenađujuće otkriva da u današnjoj Hrvatskoj susrete na nacionalnoj razini – što znači događanja i programe koji žele okupiti ljude ne samo iz svih dijelova Republike Hrvatske, nego i iz čitavoga hrvatskoga naroda, uključujući onoga dijela koji živi izvan Hrvatske, mimo okvira službenih državnih praznika – organizira uglavnom još samo i gotovo isključivo Katolička Crkva u Hrvatskoj. Uz različite takve susrete unutar Katoličke Crkve u Hrvatskoj – jer doista ima više crkvenih pravnih osoba koje se javljaju kao organizatori događanja na nacionalnoj razini – pojam »nacionalni susret« još je, osim za neka športska događanja, vezan još samo uz skup o beskućnicima, koji se često priređuje u suradnji s Caritasom. Teško je vjerovati da se to slučajno događa u današnjoj Hrvatskoj; bolno je i spoznati da izvan športa gotovo uopće nema integrirajućih događanja i programa, a i športu je već uvelike nametnut regionalni okvir, s tim da se na tom planu javljaju nove i nove inicijative. U tom kontekstu valja pohvaliti da su se na poziv HBK-a na Drugi nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji odazvali Predsjednica, predsjednik Hrvatskoga sabora, koji je poslao svoju izaslanicu, te predstavnici županijskih i gradskih vlasti, a istodobno sa žaljenjem treba konstatirati da se na poziv HBK-a oglušila Vlada, što još jednom dovodi u pitanje njezinu svijest o važnosti integrirajućih okupljanja.
Drugi nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji iznjedrio je svim članovima Katoličke Crkve u Hrvatskoj iznimno važnu poruku koja je izvrsno formulirana u riječima pape Franje u prigodnoj poruci za taj skup koje kažu da Papa »žarko želi da hrvatski katolici, u potpunoj vjernosti Kristu i Crkvi, budu odvažni svjedoci velikoga dostojanstva i životne važnosti obitelji, zalažući se neprestano za njezin rast i razvoj na svim poljima društvenoga života«. Te su Papine riječi više nego programatske za svakoga katoličkoga vjernika i zahtijevaju praktično djelovanje, ponajprije na osobnoj vjernosti Kristu i Crkvi, a potom i svjedočenje, koje nije moguće a da se potpuno ne uskladi osobno uvjerenje s jedne te postupanja i očitovanja u javnosti, u društvu s druge strane. Papin poziv trebali bi kao poseban impuls doživjeti, prihvatiti i po njemu djelovati osobito oni hrvatski katolici koji još uvijek nisu stvarno svjesni da žive u pluralnom društvu i da je mjera njihova katolištva upravo sposobnost svjedočenja, tj. ostvarivanja općenito kršćanskih vrjednota, a posebno braka i obitelji, u javnosti, u društvu. Svjedočenje, tj. ostvarivanje »velikoga dostojanstva i životne važnosti obitelji« prvotna je i bitna zadaća za svakoga katolika, osobito mlade koji su sposobni za brak, za osnivanje svoje obitelji, a zahtjevnost te zadaće tako je ozbiljna da ne bi gotovo smjelo ostati vremena i snaga za osporavanje drugih oblika ljudskoga zajedništva.
U društvenim okolnostima u kojima se, ideološki, politički i medijski brak i obitelj često olako diskvalificiraju ili čak kriminaliziraju, posebnu težinu dobivaju riječi kardinala Josipa Bozanića, predvoditelja velebnoga misnoga slavlja na Trsatu: »Drage hrvatske katoličke obitelji, želimo vam zahvaliti za svakodnevno svjedočenje koje pružate hrvatskom društvu i svijetu svojom vjernošću, svojom vjerom, nadom i ljubavlju, jer su brak i obitelj jedno od najdragocjenijih dobara čovječanstva. Želimo vas ohrabriti u izazovima i kušnjama vašega obiteljskoga života.« Ta poruka crkvene zahvalnosti članovima katoličkih obitelji melem je na brojne rane suvremenih obitelji jer je to izraz ne samo poštovanja, nego i priznanja za mnoge dobre plodove bez kojih je nezamisliva bolja budućnost hrvatskoga naroda. Primjer te crkvene zahvalnosti obiteljima impuls je i za općenito buđenje zahvalnosti za brojne blagodati obiteljskoga života.
Biskup Valter Župan izrekao je uz ostalo vrlo važnu poruku svima koji upravljaju Hrvatskom: »Smatramo svojom dužnošću reći da bi se mnoga sredstva trebala preusmjeriti na dobro obiteljima, umjesto da se troše u beskorisne, moralno štetne i zanemarive svrhe. Otvoreno moramo kazati da gaziti onoga koji je u potrebi znači na sebe svaliti tešku kaznu. U pitanju je opstojnost naroda. Od onih koji su postavljeni da predvode očekuje se, pogotovo u teškim socijalnim uvjetima, da posjeduju sposobnost rasuđivanja i hrabrost preuzeti ispravne odluke.« Te jasne riječi iznimno su važan impuls za ispravno djelovanje svih odgovornih u suvremenom hrvatskom društvu te ih nitko ne bi smio ignorirati.
Drugi nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji iznjedrio je te i još brojne druge impulse za nove zauzetosti na osobnom, crkvenom i društvenom planu da bi obitelj u hrvatskom društvu doista uživala veliko dostojanstvo i bila uvijek prepoznavana i podupirana kao institucija od životne važnosti.