Uprava HNK Hajduk, suočena s negodovanjem velikog broja simpatizera reprezentacije zbog odbijanja ovoga kluba da ugosti najbolje hrvatske nogometaše, izdala je jedno priopćenje u kojemu se licemjerno poručuje: Da, mi smo za reprezentaciju, u Splitu je jedva čekamo, ali pod određenim uvjetima koje mi postavljamo i onda kad se promijene okolnosti.

Dakle, mi jesmo, ali nismo, mi hoćemo, ali nećemo. U obrani svoje pozicije, naprosto izmišljaju anketu po kojoj je publika u ovom pitanju podijeljena. U jednoj anketi na Radio Splitu svi su anketirani izjavili kako žele gledati reprezentaciju u svom gradu, i to bezuvjetno.

Ono najspornije i najperfidnije u spomenutom priopćenju jest pozivanje na navijače, na grad, na Dalmaciju. Perfidno je govoriti u ime građana, čiji su stavovi pretežno baš suprotni. I tko toj jednoj uskoj, upravljačkoj grupici daje pravo oduzimati športsku radost baš tim građanima u čije se ime ona poziva?

U politici, a ovo jest politika, uvijek postoje manipulatori koji žele svoje interese ostvariti idealizacijama te manipulirani na čiji se fanatizam igra i koje se dijelom uspjelo uvjeriti kako je njihov klub najbolji na svijetu, samo što mu, eto, neke mračne snage ne daju. Hajduk nema neku naročitu školu nogometa, ali zato imaju dobru školu demagogije.

Nema sumnje kako je nogomet kao veliki biznis zagađen, i to ne samo u nas. Brojni čelnici UEFA-e i FIFA-e optuženi su zbog korupcije. Ni naša nogometna organizacija nije izuzetak, ali reprezentacija je ipak nešto drugo, nešto izvan i iznad toga. Ona je simbol rijetke uspješnosti, u njoj igraju zaista najbolji igrači koji pošteno zarađuju svoj novac, vodi ih skromni i predani selektor, ona je simbol patriotizma, i zbog toga mnogima na zubu, dočekalo ju je milijun ljudi na povratku iz Rusije.

Pa zar je i u Hajduku sve sjajno i pošteno, kao da tu nema menažerije, klijentelizma, privatizacije, korupcije i marifetluka razne vrste. I treba li sad zbog toga i Hajduku zabraniti igrati na Poljudu.

Grad Split se opet postavio oportunistički. Gradsko vijeće, ko bajagi, želi reprezentaciju u Splitu, ali ne pod svaku cijenu. Koja je to cijena, nisu kazali. Ističu neprihvatljiv odnos HNS-a prema Gradu i Klubu i traži Šukerovu ispriku, a od svih prigovora ističu činjenicu kako je reprezentacija u Splitu bila domaćin samo dva puta u dvadeset godina. Pa kako i bi kad joj ne daju.

U cijeloj toj papazjaniji najbolje bi bilo, na žalost, da ne nastupi ni treći put, jer bi susret s Mađarima u ovoj suludoj histeriji samo dvadesetak zaluđenih moglo dovesti do tragičnih posljedica za hrvatski nogomet u cjelini.

 

Josip Jović / Slobodna Dalmacija