Logo

Nova Škorina stranka, koja otvara 'detaljni' rat na desnici te migrantska kriza koja Tursku kao otvorenog i ovaj put neprikrivenog neprijatelja Unije stavlja u prvi plan, pa sada čak i Milanović zbog otvorene turske provokacije koja je javno  gurnula novi val migranata prema Uniji, ne pokazuje staru ljevičarsku empatiju razumijevajući da se u migrantskim valovima ne radi samo o ljudskim tragedijama uvjetovanih ratom u Siriji, već o perfidnom ratu Turske i Bruxellesa!

Tu je i naše 'lokalno' iščekivanje konačnog sučeljavanja Andreja Plenkovića i Mire Kovača, koje će do kraja razriješiti dileme koje razdiru 'najhrvatskiju od svih hrvatskih stranaka' premda je ishod predvidljiv. U riječ, ovo su glavne teme koje ovih dana tresu Hrvatsku. Uz naravno, korona virus koji puni sve moguće naslovnice tjednima, što djeluje upravo zavjerenički, s obzirom na smrtnost jedne gripe u odnosu na novi virus. Glede ove teme, žurim reći da novi ministar zdravstva Vili Beroš ulijeva istinsko povjerenje i pruža spokoj kompletnoj naciji unatoč epidemiji virusa kojem u ovom trenu nema lijeka. Nakon brojnih ministara koje pamtimo uglavnom po aferama, dobili smo jednog uistinu pouzdanog kojem nacija vjeruje, čak i u ovako dramatičnim trenutcima!

Nova, toliko iščekivana Škorina stranka, koja je, kako smo vidjeli, u prvom redu okupila impresivan broj hrvatskih liječnika, ovako kako je sada postavljena, otvara potmuli rat na desnici. Škoro i njegov pokret postaju iznimno važni i popularni u hrvatskom političkom životu, tim prije što Škori sve agencije za istraživanje javnog mnijenja prognoziraju već sada dvadesetak mandata na parlamentarnim izborima.

Ta činjenica da je već sada sam sebi dostatan za budući uspjeh dovodi do toga da on uvjetuje pravila igre što znači da ni ovaj puta neće biti ništa od najavljene idile na desnici. Škorino formiranje političkog pokreta jasno poziva stranke koje su ga podržavale u predsjedničkim izborima pod njegov kišobran, ali isključivo pod njegovim uvjetima. Situacija je u tom smislu za male desne stranke neizdrživa: ili će ići sa Škorom pod njegovim uvjetima, što znači bez isticanja stranačke osobnosti, ili će morati sami na izbore, a to im jamči potop. Jer, publika je već odabrala: Škoru! U tom smislu Suverenisti i Most se nalaze u krajnje nezahvalnoj situaciji iz koje se pobjedonosni izlaz za njih ne nazire. 

No, Škoro postaje delikatan i za HDZ. S jedne strane on se nadaje kao logičan koalicijski partner HDZ-u, od čega Škoro ne bježi. No, teza da će razgovarati i s crnim vragom ako je to u interesu Hrvatske, posebno njegova izjava na RTL-u, da će razgovarati i sa SDP-om, jer,  "ja sam kršćanin, katolik, ja sa svima mogu razgovarati" jasna je prijetnja HDZ-u da on sutra može koalirati i s ljevicom!

Spektakularni rast popularnosti u svim anketama još dok ovu platformu i nije osnovao, kod Škore je stvorilo razložno uvjerenje da će mu sutra kod koaliranja i Most i Suverenisti biti samo teret i zato se ovako tvrdo i postavio: možete sa mnom dalje, ali samo pod mojim uvjetima! To što je na njihovim krilima uzletio, što su mu te stranke bile glavna logistika u predsjedničkim izborima, što su u prvom redu Suverenisti pretopili svoj kapital iz europskih izbora u Škorin uspjeh na predsjedničkim izborima, a Mostova logistika na terenu na samom početku bila glavna nosiva greda uspjeha, to se sve u političkoj areni zaboravlja. 

"Poljupce ionako nitko ne broji", pjevao je nekad Štulić! A da je tome tako svjedoče saborski kuloari koji već bruje o tome da se ovih dana sprema jedna velika akvizicija iz Mosta u Škorin tabor. Dođe li do toga, to će otvoriti novi front na hrvatskom političkom bojištu. 

Plenkovićeva najava da će po potrebi i vojska biti poslana na hrvatske granice otvorilo je u kokošinjcu, kako je svojedobno Zlatko Vitez doživljavao parlament, natjecanje u tome tko će prije poslati Hrvatsku vojsku u akciju, što djeluje neozbiljno. Čini se da je Bruxelles ovaj put ozbiljno shvatio tursku prijetnju i odlučio je Europu braniti u Grčkoj. To je jedino logično i ispravno, pogotovo iz hrvatske perspektive.

Da, Hrvatsku vojsku po potrebi treba poslati na granicu, ali ako masa od 75 tisuća ljudi, koliko ih je najavljeno, stigne u BiH i ostanu tamo u 'hot spotu', za Hrvatsku je i to izuzetno opasno. Dakako, sve je bolje od toga da stignu u Hrvatsku i ovdje ostanu, ali stignu li u BiH i tamo ostanu, čak i ako pošaljemo Hrvatsku vojsku na granice, to će za Hrvatsku biti silno delikatno. Zato je obrana Unije u Grčkoj najispravnije rješenje, a ova turska ucjena se nikad ne smije zaboraviti!

Glede vanjskopolitičke situacije valja dometnuti da je povratak na scenu, odnosno na vlast, Janeza Janše u Sloveniji, izvrsna vijest za Hrvatsku, jer smo u Janši uvijek imali i više negoli pristojnog sugovornika. Tu bi situaciju trebalo iskoristiti da se u prvom redu razriješe stari sporovi, ali i da se tijesno surađuje i zajednički koordinira i glede migranata koji će ostati trajni problem ovog vremena.

I 'last, but not least', na desetak smo dana do unutarstranačkih izbora u HDZ-u. Pomalo ratnička retorika na kojoj kao i svaki izazivač inzistira Miro Kovač svoj će veliki finale imati na sučeljavanju zakazanom za idući tjedan. Tu ćemo sve čuti i sve vidjeti. Domete Kovačevih žestokih prigovora i Plenkovićevu argumentaciju za samopouzdanje koje ga ne napušta ni u ovakvim trenutcima kad ga se žestoko napada. I premda je Kovač frontmen Plenkovićeve opozicije u stranci, pravi razmjeri novog odnosa snaga vidjet će se tek kroz izborni duel Brkić-Plenković jer srce ideoloških rasprava i kadrovskih potencijala različitih ideoloških opcija u HDZ-u u prvom redu se tu nalazi.

U tom smislu unutarstranački izbori u HDZ-u će u najvećoj mjeri biti gotovi izborom čelnika stranke, no nakon toga kreću borbe za ovladavanje terenom. Pune dvorane na predstavljanju programa Penave, Kovača i Stiera u Splitu, Vinkovcima, Požegi, pa i Imotskom, sugeriraju da nastavak unutarstranačkih izbora i nakon 15. ožujka neće biti gola rutina.

I dok su i Stier i Penava svoju retoriku prilagodili činjenici da nakon 15. ožujka, neće biti smak svijeta, nego 16. ožujka, Miro Kovač, kao pravi veliki izazivač, ide do kraja. Sučeljavanje s Plenkovićem pokazat će sve njegove kapacitete, a pobijedi li Plenković u tom dvoboju postat će tek tada pravi autoritet u stranci.

Naime, unutarstranački izbori pokazuju da on i dalje kormilari tim brodom, ali i to da razmjeri pobune na tom brodu nisu skromni, kako je to izgledalo dok je stvar bila ispod tepiha. Kovačev pretpostavljeni poraz (kao i pretpostavljeni prolaz Stiera i Penave) otvaraju pitanje njegove buduće političke pozicije. U tom smislu njegova galantna teza da će kad on pobijedi, kooptirati Plenkovića u Predsjedništvo stranke može se čitati i obratno: kao galantni prijedlog da se njega nakon poraza kooptira u Predsjedništvo!

Nisam siguran da će Andrej Plenković biti tako darežljiv.

 

Tihomir Dujmović / Direktno.hr

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.