Višnja Starešina: Christopher Hill se vraća u Beograd, u treći čin velikosrpske drame
Christopher Hill, profesor diplomacije u praksi na newyorškom sveučilištu Columbia, vraća se u diplomaciju, kao američki veleposlanik u Beogradu. Na prvi pogled, ništa osobito: umirovljeni ambasador, koji se nakon diplomatske karijere posvetio sveučilišnoj, opet se malo diplomatski aktivirao u novoj Bidenovoj administraciji. No Hillov povratak je drukčiji i nije slučajno izazvao iznimno zanimanje u Srbiji.
Kod Christophera Hilla riječ je o dvostrukom povratku u Beograd: o fizičkom povratku, ali i o povratku diplomata koji je u posljednjih tridesetak godina (su)upravljao prijelomnim zbivanjima u provedbi i demontaži suvremenog (veliko)srpskog projekta. Sam fizički povratak Hilla iz diplomatske mirovine u Beograd izgleda gotovo romantično: kao osmogodišnji dječak stigao je ondje početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća s ocem, američkim diplomatom, naučio srpski jezik kao izvorni govornik. U vrijeme prije raspada Jugoslavije kao mladi američki diplomat sam je zatražio da njegova prva inozemna diplomatska služba bude upravo - u Beogradu. I otada je, rekli bi kroničari, bio diplomatski prisutan "na ovim našim prostorima" sve do 2000. godine, kada je imenovan veleposlanikom u Poljskoj. No "vrag“ se skriva u sadržajnim detaljima te njegove prisutnosti, oni su ti koji ovaj povratak u Beograd čine politički znakovitim i intrigantnim.
Christopher Hill bio je (uz Boba Frasurea) dio najužeg tima Richarda Holbrooka, ne samo u pregovorima u Daytonu, već i u stvaranju uvjeta koji će omogućiti Daytonski sporazum. To je bila, iznad svega, promjena vojnog odnosa snaga na terenu, odnosno poraz srpske vojske u Hrvatskoj i BiH. Hrvatska Oluja je u tom kontekstu bila ključna operacija za preokret. U razgovoru za "Globus" Miomir Žužul mi je lani ispričao kako je, kao izaslanik predsjednika Tuđmana, na rubovima ad hoc sazvane mirovne konferencije u Londonu, 21. srpnja 1995., do u detalja razgovarao o hrvatskoj nakani da krene s vojnom operacijom oslobađanja okupiranih teritorija upravo s Holbrookovim pomoćnicima - Bobom Fasureom i Christopherom Hillom. I to u jednoj, u šetnji nasumce izabranoj, londonskoj fish&chips zalogajnici, da ih ne čuju Britanci, koji su i sazvali međunarodnu konferenciju kako bi pokušali spriječiti hrvatsku vojnu operaciju. I tada je od Frasurea (koji je bio stariji u hijerarhiji od Hilla) Žužul dobio poruku za Tuđmana: "pazite i budite oprezni“ i "bošnjačkoj strani je sugerirano da uđete u suradnju i da krenete“. Sljedećih je dana krenula združena operacija HV-a i HVO-a Ljeto 1995, kao prethodnica Oluji. Christopher Hill je danas jedini živi sudionik koji poznaje i najdublje tajne Daytonskog sporazuma, sa svih strana. I to ne iz knjiga. Bob Frasure je poginuo tog ljeta u nesreći UN-ova transportera na Igmanu, a Richard Holbrooke je umro u međuvremenu.
Nakon toga, Hill je već 1996. imenovan veleposlanikom u Makedoniji (tada još nije bila Sjeverna) i posebnim američkim izaslanikom za Kosovo. U toj je ulozi zapravo pripremio pregovore u Rambouilletu, u kojima je pred Slobodana Miloševića stavljen sporazum koji nije mogao prihvatiti. Tako je otvoren put prvoj samostalnoj vojnoj intervenciji NATO-a u prostoru izvan njegovih država članica, a posljedično i put neovisnosti Kosova. A SAD je, na neko vrijeme, postao jedina svjetska supersila. Nakon toga, Christopher Hill odlazi iz "regiona“, američka politika postaje manje vidljiva (iako nikada nije sasvim otišla), a u prostor snažnije ulaze druge ambiciozne sile – oporavljena Putinova Rusija, ekspanzionistička Kina pa i Erdoganova Turska.
Gledano iz pozicije srpske politike, Hill je sukreator dvaju nedavnih srpskih ratnih i političkih poraza: u Hrvatskoj i BiH 1995. i na Kosovu 1999. Uoči službenog imenovanja i dolaska u Beograd, Vučićeva Srbija mu šalje široki raspon poruka. Da znaju tko je: "diplomat po sistemu štapa i šargarepe, ne samo tvrd nego po potrebi i pretvrd, pregovore vodi pod prijetnjom“ (Vladislav Jovanović, bivši Miloševićev ministar vanjskih poslova). Da će mu pružiti ruku suradnje, jer "ima razumevanja za srpsku tragediju“ (Nikola Šainović, bivši Miloševićev šef Vlade, koji je zbog zločina na Kosovu osuđen u Haagu). Ali poručuju mu i da Balkan nije što je nekad bio, uz otvorene aluzije na rusku i kinesku prisutnost. Zato povratak Christophera Hilla u Beograd ne podsjeća na povratak jednog penzionera na šetnje uz Dunav, već na treći čin regionalne političko-ratne drame koja je 1991. krenula iz Beograda.
Ruski diplomatski specijalci su već odavno u "regionu“. Na pozornici je sad i najjača američka ekipa koja je profesionalno stasala na raspadu bivše Jugoslavije: veleposlanik Hill u Beogradu, terenski "specijalac“ Michael Murphy u Sarajevu, Gabriel Escobar, posebni Bidenov izaslanik, Anthony Blinken na čelu State Departmenta, Jake Sullivan, šef Vijeća za nacionalnu sigurnost... Zbog regionalne stabilnosti, vlastite sigurnosti i položaja Hrvata u susjednim državama, osobito u BiH, Hrvatska bi trebala biti itekako zainteresirana za ishod. Ali ne smije postati sudionik sljedećeg čina ove drame u koju će je nastojati uvući i Beograd i Sarajevo. Nacionalni interes ovaj put može bolje zaštititi kao tek povremeno vidljivi (zapadni) partner.
Višnja Starešina / Slobodna Dalmacija