Prošli tjedan zagrebačku kulturnu i glazbenu scenu obogatilo je održavanje prvog izdanja međunarodnog festival klasične glazbe Audeamus 2015 pod umjetničkim rukovodstvom hrvatsko – američkog umjetničkog para Racz – Samogray.

U razdoblju od 23. do 28. studenog šestodnevni festival hrvatskoj publici ponudio je tri koncerta na kojima je nastupilo šest mladih, ali međunarodno etabliranih glazbenika koji su svirali u različitim nestandardnim komornim sastavima u Muzeju Mimara te solo umjetnički recital s djelima za klarinet solo na Muzičkoj akademiji. Iako posve novog formata prepun svježine i hrabrosti, festival je nastao kao ostvarenje vizija i snova zagrebačke čelistice Dorotee Racz i njenog supruga, američko - ruskog pijanista Dmitry Samograya nastalih tijekom njihovg diplomskog i poslijediplomskog glazbenog obrazovanja i umjetničkog usavršavanja na najprestižnijem Peabody Institute Johns Hopkins University svih ovjenčanih Summa cum laude.

Publika je imala priliku iskusiti raznovrsnost i bogatstvo boja i tonova koje pružaju neobične i raznolike kombinacije instrumenata – klarineta, violine, gitare violončela i klavira u različitim nestandardnim komornim sastavima kroz izvedbe djela većinu kojih publika u Hrvatskoj nikad nije imala prilike čuti uživo. Naime, mala dvorana Muzičke akademije

Portret recital : "Nova Virtuoznost", suvremena glazba za klarinet i violončelo
Četvrtak, 26.11. 2015, u 20:00 sati,
Muzej Mimara
"Kratka povijest vremena", triso godina europske glazbe
Petak, 27.11. 2015, u 20:00 sati,
Muzej Mimara
"Nezaobilazni klajolici", Romantizam prošlosti i sadašnjosti
Subota, 28.11. 2015, u 20:00 sati,
Muzej Mimara
"Zaustavljeni trenuci" Minijature i suite.

Audeamus je osmišljen kao glazbeni tjedan tijekom kojeg su publici, kroz pomno koncipirane glazbene večeri, izvedene svjetske praizvedbe, ali i europske i hrvatske premijere djela Zagreb učinio europskom glazbenom prijestolnicom. Prve večeri nazvane Nova virtuoznost Gleb Kanasevich, veliki pobornik suvremene glazbe, izveo je zagrebačku primjeru skladbe Charon za bas klarinet R. Barretta, te europsku premijeru Agog – sonate za B klarinet R. Hasanove, te kao vrhunac večeri, svjetsku premijeru vlastitog djela Time enough at last za B klarinet i violončelo napisanog upravo za ovaj Festival, čime je još jednom opravdao ocjene američke glazbene kritike koja ga opisuje kao „glazbenika s mnogo talenata“ i opravdao status vodećeg mladog glazbenika i skladatelja koji je dosad praizveo preko 120 djela živućih skladatelja.

Druga večer pod nazivom Kratka povijest remena – Tristogodina europske glazbe, pružila je sjajan portret rimske glazbenice Ginevre Petrucci, flautistice s dinamičnom međunarodnom karijerom koja je briljirala u solo izvedbama Osam komada za solo flautu Paula Hindemita te pokazala izrazit osjećaj za komornu glazbu u izvedbama Haydn Trio u G duru za flautu, violončelo i glasovir, te Suite Populaire Espagnole za violončelo i gitaru kojima se publici predstavio i američko ruski gitarist Piotr Pakhomkin, pobjednik 2012 Mexican Interantional Guitar Competition koji je studirao u klasi glasovitog Manuela Barrueca. Prepuna dvorana Muzeja Mimara treće večeri nazvane Nezaobilazni krajolici – Romantizam prošlosti i sadašnjosti imala je privilegiju uživati u prekrasnoj skladbi A.Barrois Mangorea La Chatedral za solo gitaru te rijetko izvođenom Hačaturijanov Trio za klarinet, violinu i glasovir u prvom dijelu, te drugoj svjetskoj praizvedbi Festivala Audeamus – Folk song No 2 iz ciklusa Nobody’s Folklore za flautu violinu i gitaru mlade hrvatske skladateljice Lane Janjanin, dragulja iz glazbene obitelji Janjanin.

Vrhunac Festivala u prepunoj dvorani Muzeja Mimara u kojoj je publika i stajala budući da se tražila karta više zbio se treće večeri u kojoj je najprije klarinetist G. Kanasevich podigao atmosferu nadahnutom izvedbom europske premijere Viet Cuongove Zanelle za solo B klarinet, a potom i umjetnička direktorica i solistica doktorica Dorotea Racz koja je u pratnji Komornog (otvorenog) orkestra GNG izvela Deadline: Aria za solo violončelo i komorni orkestar, Op.17 Marian Lejava u kojem je pokazala svu raskoš svojeg talenta, savršen osjećaj za ritam, minuciozno izbrušenu tehniku uz rijetko viđenu ekspresivnost, te kooperativnost i usklađenost s orkestrom čime je potvrdila ranije tvrdnje „o čudu od djeteta“, koja se tijekom školovanja u Americi razvila u umjetnicu s izvjesnim potencijalom građenja značajne svjetske solo karijere, a u što se mogla uvjeriti publika i prilikom njenih dosadašnjih nastupa u prestižnim dvoranama poput Carnegie Hall-a, te je u potpunosti opravdala stečeni doktorat (DMA – Doctorate of Musical Art) kao jedna od prvih, ako ne i prva hrvatska glazbenica, iz smjerne zagrebačke katoličke obitelji, koja je doktorirala na izuzetno cijenjenom Catholic University of America, u klasi prof. Michaela Mermagena. Tijekom sve tri večeri vrlo uspješno se publici predstavio i kodirektor Festivala, pijanist Dmitry Samogray koji zrači sigurnošću profinjenog glazbenog izričaja koji je Dorotein umjetnički, a odnedavno i životni partner.

Cilj projekta bio je i da se suvremena klasična glazba 20. i 21. stoljeća predstavi i približi djeci i mladima te su tijekom festivala svi izvođači održali majstorske seminare flaute, gitare, violončela, klarineta i kompozicije sa talentiranim učenicima GU Elly Bašić, dio kojih su kao gosti nastupili na svakoj od večeri Festivala. Izuzetno uspješno održan pod sloganom Audeamus – što možemo prevesti kao „Usudimo se!“ zagrebačka publika dobila je vrlo ambiciozni i profesionalno odrađen projekt koji osim praizvedbi mladih svjetskih kompozitora, želi potaknuti stvaralaštvo prije svega mladih hrvatskih kompozitora i dati im priliku da njihova djela budu javno izvedena u Zagrebu, ali i u Washingtonu u kojem slijede Audeamus – highlights već na prolijeće 2016. godine. Za slijedeći Audeamus 2016 već su napisane skladbe kompozitora Tomislava Olivera i Sare Glojnarić. Ostaje nadati se da će ogroman trud i nedvojben ovogodišnji uspjeh nadležna državna tijela javnim novcem idućih godine makar djelomično poduprijeti organizaciju festivala, budući da su umjetnički direktori Racz – Samogray, kao poklon gradu Zagrebu, sami iznijeli sve troškove nemalo jeftine visoke profesionalne produkcije i promocije Festivala. „Usudimo se !“ te omogućiti da njihovi snovi žive i u godinama koje dolaze.

 

J. Pavić