Nakon teške bolesti preminuo je prof. Krešimir Šego (09. 12. 2014.) u svojem domu, u Gospinom Međugorju, gdje će biti i sahranjen. Hrvatski su mediji objavili njegovu smrt, naveli su umjetnička i znanstvena djela, nabroji naslove objavljenih zbirka, i knjiga, kao i časopise kojima je bio urednik.

Ali, s time nije sve rečeno o čovjeku koji je riječit na peru, ponizan u društvu, darežljiv sebe za hrvatske i katoličke potrebe svojim susjedima i bezbrojnim hodočasnicima. Stranci, koje je vjera dovela u Međugorje da traže utočište kod Kraljice Mira, tražili su i Krešimira da im pomogne, bilo u smještaju ili obrazloženju zakonskih obveza, a njegova je ruka uvijek bila ispružena za srdačan pozdrav i ljudsku pomoć.

Krešimir nije samo bio čovjek od pera, nego je slovio i kao dobar predavač, stoga nijadan promocija hrvatske knjige u Hercegovini nije bila bez njegovog stručnog sažetka i lijepe riječi o autorima, jer skoro u svim knjigama bilo je njegovih misli, bilo kao urednika, su-urednika, lektora, priređivača i - diskretnog kritičara. Među brojnim sretnicima, koje je naš uzor pjesnik i književnik, urednik i intelektualni djelatnik obogatio svojim uvodnim riječima u zbirkama i književnim djela, upisao je i u moju prvu zbirku pjesama ''Pregršt suza'' svoj urednički i uvodnički izražaj, što je diglo sadržaj zbirke na višu razinu.

Teško mi je prihvatiti činjenicu, da je Krešimir napustio ovaj svijet, kojemu je duhovno i tjelesno posvetio cijeli život - da nas je napustio u svojoj ranoj 64. godina, kad je trebao biti na vrhuncu svog stvaralaštva. Bog je svakom od nas odredio posebno poslanstvu, te kad obavimo Božje zahtjeve na ovomn svijetu, uzme nas u život vječni. Tako je, po Božjem milosrđu, naš Krešimir otišao u Kraljevstvo nebesko, gdje će ovaj Božić proslaviti s Isusom, Gospom, anđelima i svecima - i svima onima o kojima je pisao i pjevao pjesme: hrvatskim mučenicima, gdje se iza svakog kamena u Hercegovini mogu naći kosti ubijenog djeteta, babe, dida, momka i djevojke - i naših fratara.  

Krešimir nije bio u izgnanstvu, ali je bio među nama koji smo prognani iz svoje domovine, pa je s nama osjetio bol tuđine i ljubav za svoju domovinu. U njegovoj pjesmi o progonstv, najbolje se može osjetiti plač ucviljenog srca, koje čami u tuđini, živi u nadi i ostavit će kosti u neoznačenim gobovima i nepoznatom groblju.

Ispisujem povijest progonstva

Ja koji nosim ravnicu

žitna njezina polja i mlinove

tuđi kruh jedem

tužom vodom žeđu gasim

Nad mojim hrastvim šumama

nebesa se umore

prateći srnu i jelena

a evo tuđim se ognjom grijem

Ja koji sam gradio kuće

s voćnjacima i ambarima

i drugome postelju davao

u tuđem krevetu liježem

i besanicom i strepnjom

ispisujem povijest progonstva

Profesor Krešimir Šego zadužio je mnoge svojom susretljivošču i dobročinstvima, te s čvrstim uvjerenjem mogu reći, da će njegovo književno stvaralaštvo biti prepreka na zaborav mnogim pokoljenima, a ostat će u dugom sjećanju rodbine i brojnih prijatelja, koji će u svojim molitvama preporučiti Svevišnjemu našag vrlog Krešimira, da s Isusom moli za sve one koje je u životu volio.

Dragi prijtelju, neka ti Isus Krist bude milosrdan i nagradi te za sva dobra djela koja si činio u ovoj dolini suza, u krševotom Međugorju, u voljenoj Hercegovini i Hrvatskoj, gdje si svojim djelima podigao spomenik domoljubne ljubavi.

Neka tvoje umorno tijelo, u zagrljaju rodne grude, počivaj u miru Božjem!

 

Rudi Tomić, Kanada  

Share
0