Prikaz knjige: Ivan Balenović (priredio), Prognanik iz svijeta svjetlosti, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, Subotica, 2012.

Ne sjećam se da sam ikada u rukama imao ovako neobičnu i ovako zanimljivu knjigu. Jedan život ponuđen nam je na dlanu. A bio je tako bogat. Unatoč tome nije se gurao naprijed, tražio što veću krišku slave za sebe. Nečuveno za ova vremena koja se vole nazivati suvremenima.

Radi se o Stanislavu Prepreku, čovjeku podrijetlom iz Moravske i Hrvatom opredjeljenjem, u kraju gdje Hrvati nisu dobrodošli, iako su tu stoljećima, u Petrovaradinu i Vojvodini. Tu je stasavao, u mladosti je od bake naučio njemački i na kraju je postao pjesnik, prozaist, skladatelj, učitelj, knjižničar, prevoditelj, antologičar, likovnjak. Puno poziva za jednog čovjeka. Osim toga u svojim dvadesetima ostao je bez vida na jedno oko, u svojim pedesetima, pak, ostao je bez vida i na drugo oko. K tomu doživio je i smrt jedinoga sina. Bilo je naravno i drugih udaraca. Ali, ništa ga nije slomilo, samo je donekle omelo njegovo umjetničko stvaranje.

Preprek je poglavito bio pjesnik, iako je za života objavio samo jednu pjesmu Epitalamu, još tamo na početku stvaranja. Kasnije je, iz samo njemu znanih razloga, nastupio muk. To ne znači da je prekinuo stvarati. Naprotiv. U knjizi pred nama imamo njegove pjesme koje je sam poredao u nešto što bismo mogli nazvati sabranim pjesmama Stanislava Prepreka. Tu izranja kao dobar pjesnik, onaj tko široko otvorenim očima promatra svijet oko sebe i o njemu stvara svoje mišljenje. Nešto slično dogodilo mu se i s antologičarskim radom. Stvarao je antologije bez da ih objavljuje i tako drugima podastire na uvid. Svjestan svega znao je izjaviti da će njegovo djelo izroniti tek onda kada drugi budu mislili da je nepovratno nestalo. I imao je pravo. Ova knjiga, kao spomenik, svjedoči o tome.

Prepreka je najprije prepoznala srpska sredina. Gradska biblioteka iz Novog Sada, u kojoj je radio 19 godina, posmrtno mu je 2004. objavila zbirku Pred tminama, podrazumijeva se na srpskom, ćirilicom. Tako je jednostavno bilo, hrvatska manjina to tada nije mogla učiniti. Ali učinila je sada. I dobro je postupila. Lijep je to primjer koliko je potrebno podupirati naše manjine, boriti se za njihova prava. Vratit će nam zajedničkim bogatstvom, jer Preprek to zaista jest. Nisam znao za njega, kao i mnogi drugi, ali sada znam. Izronio je na svjetlost našega zajedničkog sjećanja. I neka mu je blagoslovljen boravak u toj svjetlosti.

Miljenko Stojić