U Imotskom je u petak predstavljena knjiga Ivana Kozlice "Markovića jama". Riječ je o knjizi koja obrađuje jednu od mnogih tragičnih epizoda iz Drugog svjetskog rata, a odnosi se na stradanje hrvatskih vojnika i civila, koje su počinili pripadnici partizanske vojske u triljskome kraju.

Prije samog izlaganja, mnogobrojni prisutni imali su priliku vidjeti i autentične slikovne zapise iz same jame, koje je prije više od dvadeset godina napravio Marko Kalajdžić, a koji je također bio na ovom predstavljanju knjige, javlja Dalmacijanews.

Kalajdžić je govorio o svom iskustvu u potragama za tolikim kostima u tolikim jamama, poslu koji radi dugi niz godina. Unatoč mnogim zaprekama sa kojima se susreće u svom radu, ne odustaje od potrage za istinom. Posebno upečatljiv trenutak večeri bio je taj kada je pokazao jednu staru dječju cipelicu, koju je pronašao na dnu jedne od takvih jama i koju otada pažljivo čuva, gotovo kao osobnu relikviju.

Autor knjige Ivan Kozlica, govorio je o motivima koji su ga naveli da napiše ovo djelo, zahvalivši pritom mnogim prisutnima, čiji su preci izgubili živote na dnu ove jame, a koji su se u velikom broju okupili na ovom predstavljanju.

O povijesnom kontekstu i povijesnim okvirima u kojima se dogodio ovaj zločin, govorio je povjesničar Tomislav Đonlić. Naglasio je da se još prikrivaju mnogobrojni komunistički zločini i da još uvijek postoji svekolika ideološka pristranost.

Don Josip Dukić govorio je o naporima koji se ulažu na području Splitsko – makarske nadbiskupije, a vezani su uz istraživanja o žrtvama rata i poraća. Također je govorio o planovima izrade autentičnih žrtvoslova za pojedina područja nadbiskupije, naglašavajući kako nisu važni zločinci, nego žrtve.

Biskup Mile Bogović govorio je o potrebi širenja svijesti o tome da se napravi reprezentativni objekt, gdje bi bile pohranjene sve ekshumirane kosti, svojevrsni "svehrvatski grob". U pogledu istraživanja jama i ostalih stratišta izjavio je da se čini mnogo, ali ne toliko koliko se može. Ekshumirane kosti iz Markovića jame pohranjene su u spomen kosturnici u Dobranjama, ali za mnoge druge kosti još se čeka trajno rješenje.

 

M.M.