Knjiga 'Jasenovački logori – istraživanja', autora Vladimira Horvata, Igora Vukića, Stipe Pilića i Blanke Matković predstavljena je u četvrtak 19. svibnja u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa Zmajević u Zadru.

O povijesnom kontekstu potkrijepljenom činjenicama i arhivskim dokumentima, o tome što se događalo u Jasenovcu od 1941. do 1951. g. govorili su povjesničar dr. Zlatko Begonja s Odjela za povijest Sveučilišta u Zadru te suautori knjige Igor Vukić, novinar i Stipo Pilić, prof. povijesti.

Na 268 stranica u tri poglavlja: 'Tri jasenovačka logora', 'Sabirni i radni logor Jasenovac 1941.-1945.' i 'Poslijeratni zarobljenički logor Jasenovac prema svjedočanstvima i novim arhivskim izvorima' netočnim se pokazuje jugoslavenski i velikosrpski mit o jasenovačkom logoru te se donose podaci temeljem znanstveno utvrđenih činjenica. „Knjiga je vrijedan prilog rasvjetljavanju značajnog dijela novije hrvatske prošlosti, premda opterećene ideološkim predrasudama, ali prošlosti koja pruža sliku mirnodopskog vremena u kojemu su nastala stradanja i počinjeni zločini nad pojedincima i skupinama ljudi koji nisu imali mogućnosti u legalnim sudskim postupcima dokazati svoju nevinost", rekao je dr. Begonja, istaknuvši da su u Jasenovcu za vrijeme trajanja rata stradavali prokazivani neprijatelji ustaškog režima, a u poslijeratnom, mirnodopskom razdoblju na tom prostoru živote su gubili uglavnom svjetonazorski i politički neistomišljenici, nepoćudni elementi po kriterijima komunističkih vlasti.

„Sve to razobličava pravu narav spomenutih totalitarnih režima, bez obzira kojim se plaštom zaodijevali i kakvom fasadom se pokušavali prekriti", rekao je dr. Begonja, podsjetivši na misao A. G. Matoša: „Istina je blizanka slobode, bez velike slobode ne mogu u nas niknuti velike istine". Dr. Begonja je rekao kako sabirni, radni, zarobljenički i likvidacijski logor Jasenovac kao tema u zadnje vrijeme podiže napetosti u hrvatskom društvu. Sučeljavaju se dvije koncepcije pogleda na činjenice i njihovo razumijevanje. „Jedni zastupaju isključivo dogmatski pristup tom problemu, naspram onih koji teže dodatnom propitivanju, istraživanjima i promociji novih spoznaja o navedenome, što se do danas u Hrvatskoj pojednostavljeno etiketira u negativnom kontekstu, navodnim pokušajima nametanja revizije povijesti", rekao je dr. Begonja.

Zbog boljeg razumijevanja i sveobuhvatnijeg sagledavanja cjeline, pojasnio je često suprotstavljena, a u tom slučaju isprepletena dva glavna pojma, dogmatizam i revizija.

„Dogmatizam označava smisao neoborivosti i neprikosnovenosti određenih ideoloških, kod ovog slučaja, od ranije nametnutih apsolutiziranih partijskih stajališta, za razliku od revizije koja u logičnom smislu teži utemeljenim preinakama, argumentiranom traženju korekcije prethodno usvojenih istina. Revizija povijesti ovdje proizlazi kao rezultat znanstvenog rada, što joj samim time daje pozitivnu konotaciju", istaknuo je dr. Begonja, dodavši da je ova revizija pokušaj korekcije zadanog marksističkog učenja, a narod je kulturniji i pametniji koliko upotrebljava reviziju u partikularnom i skupnom životu. „Reviziji se protivi strast onih koji žude za vlašću, koji mrze raspravu, kritiku i autokritiku i svaku dobronamjernu izmjenu misli", upozorio je predavač.

Logor Jasenovac u poslijeratnom razdoblju, dakle, nakon dolaska jedinica Jugoslavenske armije, može se promatrati samo uz predočenje vjerodostojnih dokaza i jasnih argumenata, uz uvjet da se odstrani naslijeđeni mentalitet apriornog etiketiranja.

„O činjenicama poslijeratnog funkcioniranja logora Jasenovac, širu javnost upoznali su autori Stipo Pilić i Blanka Matković, koji su svoj izvorni znanstveni rad prvi put objavili u Radovima Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, br. 56., 2014. g. Svojim temeljitim znanstveno-istraživačkim radom nesporno su dokazali funkcioniranje sustava zarobljeničkih logora Jasenovac u mirnodopskim okolnostima, čime su vremenski i prostorno rasvijetlili dotadašnju ciljano zatamnjenu stranu dijela naše prošlosti. Međutim, upravo takav pristup koji je rezultirao novim saznanjima, a sve temeljeno na izvornom arhivskom gradivu, dokumentima i vjerodostojnim svjedočanstvima, izazvao je niz protivljenja onih koji su u komunističkom razdoblju, ali još i danas, zagovaratelji predočavanja povijesnih događaja po načelu predrasuda, s različitim pristupom prema zločinačkim postupanjima ustaškog i komunističkog totalitarnog režima", rekao je dr. Begonja. U doktrinarnom smislu, u pogledu vremena trajanja i razdoblja u kojem dolazi do počinjenja zločinstava, postoji razlika između dva totalitarna režima, no to ih ne abolira od zlodjela masovnih i okrutnih likvidacija, istaknuo je dr. Begonja.

Činjenicama o poslijeratnom funkcioniranju skupine logora Jasenovac i zločinima koje je učinio nastupajući komunistički režim, autori ukazuju na njegovu stvarnu narav i time diskreditiraju apologete toga nenaravnog sustava.

„Vjerodostojni dokazi o brutalnim ponašanjima u mirnodopskim okolnostima vojnih i političkih pobjednika svjedoče o tada režimu prihvatljivom miješanju dviju strasti, osvetničke i revolucionarne. Osvetnička strast nije bila presudna, jer ne bi mogla egzistirati bez režimskog neslužbenog podupirateljstva", rekao je dr. Begonja. Smatra da je na tom tragu logično pitanje koje Pilić i Matković postavljaju glavnom oponentu njihova rada Slavku Goldsteinu, da bi možda on i „priznao postojanje logora, ali neće nikako priznati ubijanje u logoru. Zašto?". „Autori navode kako Goldstein inzistira na nepostojanju dokumenata te da su po njemu svjedoci o tim događajima nevjerodostojni, premda se u radu predočavaju dokumenti koji potpuno osporavaju te tvrdnje. Glede poslijeratnog funkcioniranja logora, on smatra da je riječ o tzv. privremenom logoru i opravdava svoju tezu o postojanju samo 'radne grupe Jasenovac', a nikako o postojanju logora u sastavu Križnog puta, premda je poznato da je Jasenovac bio jedan od brojnih logora Križnog puta", rekao je dr. Begonja.

Važnim smatra da taj rad razobličava dugogodišnje nametnutu laž o samo jednom razdoblju funkcioniranja logora Jasenovac, i to za vrijeme NDH od 1941. do 1945. g. U lipnju 1945., mjesec dana nakon nestanka NDH, u rijeci Savi pojavili su se brojni leševi koje je trebalo iz zdravstvenih razloga ukloniti.

„Autori navode, okružnicom NOO za Slavoniju naglašavalo se kako rijekom plove brojni leševi fašističkog zvjerstva, iako su ratna događanja završila gotovo dva mjeseca prije. Stoga su autori postavili ispravno pitanje koji to fašisti u tom razdoblju vrše likvidacije i gdje to rade? Pitaju i kako u razdoblju od kraja 1944. do svibnja 1945. nije bilo plutajućih leševa u rijeci, premda su spomenuti fašisti 'navodno mučili, vršili zvjerstva, ubijali i bacali leševe u Savu?'. Autori upozoravaju kako su spomenuti leševi doista mogli započeti put u Jasenovcu i s obzirom na vrijeme pojavljivanja u rijeci mogli biti ne žrtve fašizma, nego izgledno žrtve komunizma", rekao je dr. Begonja.

U knjizi je spomenuto i svojevremeno svjedočenje Josipa Manolića koji je od 1946. bio načelnik Odjela za izvršenje kaznenih sankcija u tadašnjem Sekretarijatu za unutrašnje poslove. Priznao je postojanje Jasenovca u razdoblju od 1945. do 1948. „Iz vremena jugoslavenskog komunističkog režima, neprikosnoveni politički vođa i dikator Josip Broz nije za svog života nikad posjetio područje logora Jasenovac, što otvara mnoga pitanja, i ona koja sugeriraju da je izgledno znao, ako ne i izravno upravljao događajima koji su obilježili poslijeratno funkcioniranje tog logora", rekao je dr. Begonja.

Upozorio je kako je manipulacija s brojem ubijenih u Jasenovcu za vrijeme NDH „u funkciji da se hrvatski narod prokaže kao genocidan narod. S jedne strane se preko Alojzija Stepinca koristi napad na Katoličku crkvu, a s druge strane je izmišljeni broj žrtava, 700 000, koji kada bi se podijelio na godine, mjesece, dane ubijanja je izvan pameti. Zašto to prolazi u dijelu struke unutar Hrvatske? To je pitanje podvojenosti koja egzistira u hrvatskom društvu niz godina", rekao je dr. Begonja, dodavši da su unutar hrvatskog nacionalnog korpusa dvije opcije.

„Jedna se stalno zalaže za ojačanje i egzistenciju, na početku uspostavu, samostalne Hrvatske, a još ima onih zagovaraju projugoslavensku orijentaciju. Svatko ima pravo na mišljenje. Ali, nije problem dojma, problem je činjenica. Nesporne su činjenice. O činjenicama nema rasprave. O dojmu možemo razgovarati", rekao je dr. Begonja, istaknuvši da je nasljeđe komunističkog režima u narodu ostavilo traga, tragom one ako se unutar partije netko ne suglasi s činjenicama, to gore po činjenice. „Na tom tragu, nažalost, još uvijek funkcionira i razmišlja dobar dio hrvatskog korpusa i u stručnom smislu djeluje", zaključio je dr. Begonja.

 

M.M.

Share
0