Miljenko Stojić: S olovkom u ruci

Prikaz knjige: Ljerka Car Matutinović, Kraljevstvo za knjigu, Biakova, Zagreb, 2018.

Baviti se književnom kritikom mogu samo oni koji su duboko zaronili u srž književnog stvaranja i u trenutna književna kretanja. Ljerka Car Matutinović i ovom knjigom dokazuje da joj je sve to itekako dobro poznato.

Na stranicama lista Vijenac 2011. - 2018. ispisivala je svoje kritičke dojmove o novim knjigama uglavnom suvremenih značajnih imena hrvatske književnosti. Radi se o 16-ero pjesnika i o 13-ero prozaika, kako je i podijeljena ova njezina knjiga. Da ne bi nekoga posebno isticala, poredala ih je abecedno. K tomu, i obim teksta je ujednačen, zahvaljujući pravilima rubrike u Vijencu u kojoj je izlazio. Tako smo dobili jedno zanimljivo, zaokruženo djelo.

I ovaj naznačeni vanjski oblik nagoni nas da knjigu pred nama ponajprije čitamo kao neku suvremenu priču prožetu daškom prošlosti. Autorica s olovkom u ruci promatra književni svijet oko sebe i duboko ga proživjevši stavlja na papir svoje misli, tako slobodne i tako odgovorne. Ne robuje političkoj korektnosti, zbog čega joj nisu važna »imena«, koje je netko proglasio velikima, već vrijednost njihova djela. Tako se među njezinim tekstovima mogao naći i onaj o knjizi koja obrađuje sveticu Edith Stein, ili tekstovi o knjigama koje u pozadini imaju kršćanski pogled na svijet. Mogli bismo zaključiti da je to rijetko viđen pristup u hrvatskoj kritici, a i u europskoj i svjetskoj. Važno je postalo slušati, one što nam se nameću preko medija, a ne stvarati i pronalaziti istinito, lijepo i dobro.

Glavno polazište Ljerke Car Matutinović je očito humanističko. Treba početi ljubiti čovjeka i vrijednosti u njemu pa ćemo stići i do većih razina ako nam se bude stizalo. Svatko je, naime, kovač svoje sreće, kako kaže stara narodna mudrost. Zbog toga uživajmo u čitanju, cijenimo te donesene knjige i samu knjigu koja o njima govori. Nije onda stoga čudno da je sva ta cjelokupnost naslovljena »Kraljevstvo za knjigu«. Birani je to naslov, u skladu s onim kako Ljerka Car Matutinović uobičajeno radi. Cijeni sebe, cijeni čitatelja i nije joj svejedno kakva će izići pred njega.

Imajući sve ovo na umu, i još mnogo toga drugoga što pronalazimo među redcima, lako prepoznajemo da je ovo djelo dobrodošlo na hrvatsko književno nebo poput kiše u pustinji. Naša hrvatska književnost još, naime, boluje od totalitarizma koji je njome vitlao dugih i predugih 45 godina. Tako ošamućena ne primjećuje da je svanula nova zora i da se može disati sloboda. Hvala Ljerki Car Matutinović što nas neopazice vodi prema stručnosti i prema ispravnom odnosu prema životu.

Miljenko Stojić