Logo

Dide, dide, trčeći viče iz svega grla Marica, evo onaj Ivkošić opet brani zločinca Titu.

- Ma kako, di, srce moje, da se nisi nešto privarila, podsmjehuje se did!?

Ma kakvi, dide moj, evo u vičernjaku od nedilje, pa znaš i sam da mu to ne bi bio prvi put! Ta spadalo je to.

- Da, ne podsjećaj me, ali mislim di sad kad gada iz Prisedničkih dvora izbacuje i naša prisednica Kolinda – uzrujano će did namištajući nakrivljenu kapu.

De, srićo didova, de da vidimo šta sad piše to rodoljubno zanovijetalo šta je uvik pisa i gadija protiv našeg Ante i njegove hrabre vojske.

Evo dide, prvo spominje svećenika Božu Milanovića iz Istre kojemu da je Tito posla velike novce za sjemenište, hoteći time da nam kaže kako je Tito i bia dobar za Hrvate Istre pomažući da opstane naša katolička vira.

- E đava li mu sriću odnija, uzrujano će did skidajući kapu s glave, pa zna li on koliki su hrvatski svećenici pobijeni radi svoga hrvatstva i vire Isusove. Koliki zatučeni, koliki zaklani, pa zna li za mučeništvo zaklanog mladog svićenika Miroslava Bulešića, blaženika našega, zna li nesrića, zna li, da sad ne beštimam!?

Smiri se dide, umiruje dida mali Luka i nastavi: ma on kaže da se ta Titina „darežljivost može protu­mačiti činjenicom da su u to vrijeme novoj komunističkoj vlasti, koja inače nije prezala od progona Crkve u Istri pa ni od ubojstava, hrvatski istarski svećenici bili potrebni u pregovorima orazgraničenju s Italijom, u kojima su i odigrali presudnu ulogu. Ali ne mogu se, kao što to neki čine, Titu i njego­voj vlasti odreći zasluge za pripojenje Istre Hrvatskoj“.

- Eto vidite unučadi moja, didovi janjci, vidite kako spadalo laže. Pa nije krvolok pripaja Istru nikakvoj Hrvatskoj, koju je đava koljući srušija, nego je to činija za prokletu Jugoslaviju i komunizam i sotona bi još više i dalje iša i sa Zapadom bi bija zaratija da ga nije zlotvor Staljin po prstima lupia da se ne zaliće i kvari mu posa.

Da dide, prekine dida Marica, perfidno nam antirodoljubno zanovijetalo podmeće tobožnje titine zasluge za vraćanje Istre hrvatskoj matici praveći se da ne zna da su svi otrgnuti dijelovi Hrvatske od talijanskih fašista, već bili povraćeni majci Hrvatskoj Poglavnikom državnopravnom Izjavom o razrješenju nametnutih Rimskih ugovora i naredbom hrvatskoj vojsci da zaposjedne okupirana područja čime su anulirani svi protuhrvatski sporazumi Italije i kraljevske Jugoslavije. Tako da je tim činom Poglavnik prvi put u povijesti pripojio Istru Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i partizani nisu nikoga oslobodili nego su kako i lešinari došli na gotovo i Istru pripojili Velikoj titinoj Srboslaviji uz klanja i progone!

Tito sa svojim zločinačkim partizanima je rušio i palio po Nezavisnoj Državi Hrvatskoj koljući sve imena hrvatskog i sad kad je srušio Hrvatsku državu, poklao preko pola milijuna Hrvata, otrgnuo od majke Hrvatske Bosnu i Hercegovinu, Srijem, Banat, Bačku, Zemun, Boku Kotorsku, jadni nam Ivkošić hoće od krvnika tite stvoriti borca za Hrvatsku! E jadniče podrepaški pa imaš li imalo obraza, kako te nije stid tolikih poklanih i pobijenih diljem naše Domovine, kako te nije stid raskidane Domovine Hrvatske pod zločinačkom partizanskom čizmom – ljutito će Marica. On se borio za Jugoslaviju rušeći i ubijajući sve hrvatsko Judo Iškariotski! Je li tako pomogao i fratrima na Širokom Brijegu izrode besramni! Je li...

- Bravo, tako je srićo didova, dođi ´vamo da te zagrlim sunce moje ervatsko, veselo će did. Samo nemoj ga tako nikim ričima, pusti, eto mu savist ako je ima, mada te razumim, lipoto moja, što bi čovik drugo reka na tako olako prelaženje preko tolikih na grozomorne načine pobijenih veličanjem notornog krvnika.

Ma dide, tko će sve sad navesti što pokazuje pravu sliku satrapa tite i koliko su smiješne i pokvarene sve Ivkošićeve nebuloze. Ma jadno je da nam se sada poslije svega što je hrvatski narod pretrpio ovako baca sol na stare rane neosvećene od strane podrepaških mizerija zarad prljavih komunističkih škuda. O, ali daj Luka, daj nastavi, nek did čuje šta dalje drobi mizerija, da ja dalje ne izgubim strpljenje i uprijebim još koju tešku rič za ovo večernjakovo piskaralo, reče vidno uzrujana Marica.

Evo, nastaviLuka, dobrokažeš drobi, jerniBurduš munijeravan, akojemujesadiTuđmandobarkadtrebabranitibanditaTita: „Tuđman nije slučajno zadržao Titovo poprsje u Predsjednič­kim dvorima na Pantovčaku. Komu­nističkog diktatora smatrao je jednim od najvećih europskih političara u vri­jeme Drugog svjetskog rata. Držao je da je Tito bio osviješteni Hrvat koji je težio ravnopravnosti hrvatskog naroda u Jugoslaviji, koji je, i svrstavši Hrvatsku međuantifašističke ratne po­bjednike, i ustrojstvomdržave - u kojoj je bila federalna Hrvatska, iustavima od 1945. do 1974. godine - zaslužanza stvaranje hrvatske države.“

- O stani Luka, stani ako Boga znaš, pa kap će me udrit, lupa se po prsima did. Pa stvarno dico didova nikad ne izdajte svoju Rvatsku, nikad ne pogazite ljudsko dostojanstvo, nikad ne budite ´vake izdajice istine, nikad ne budite prodane duše za prljave škude jugoslovenske! Ova njegova baljezganja su vam znak što je zlo, što mizerno pripuzništvo zarad izopačene pokvarenosti i punog korita! Tog se klonite srdašca moja.

Ha, ha čuj „najveći europski političar u vri­jeme Drugog svjetskog rata“, ha, ha, smije se dragovoljac Jure slušajući što Luka čita. Pa on je čitavi rat biža, ko ga je vidija i da njega nije bilo, tog izroda i krvoloka sa svojom petom parizanskom četničkom kolonom, NDH bi prošla bez ikakvih žrtava i opstala bi poslije rata i ne bi toliki izginuli niti bi bilo jugovine nit bi bilo Miloševića nit agresije. Dakle svu nesriću nam je prouzročio taj krvnik, jedan od najvećih svjetskih zločinaca mizerni Ivkošiću! Pobio i poklao hrvatsku vojsku, preko pola milijuna Hrvata, 660 svećenika, srušio i raskomadao Hrvatsku, raselio tolike Hrvate, tolike uništio, preživjelima priuštio muke Isusove i netko se danas, poslije Domovinskog rata kad smo se oslobodili jugoslovenskih smradova i imamo kakvu takvu državu Hrvatsku, usuđuje i ima obraza veličati takvog jednog zločinca kao da smo mi, ne daj Bože, maloumni ili jadne kukavice, ustajući će dragovoljac Jure!

De Luka, daj mi te papirine što novinama večernjim se zovu da sam vidim što to narogušeno piskaralo tako udbašuje. Čita Jure i škrguće zubima i vrti glavom, ma čujte ovo: „Tito iKrležabili dovoljno inteligentni te su mogli znati da će se raspadom komunizma raspa­sti i Jugoslavija, pa su možda čuvali i pripremali Tuđmana za tu priliku“. O pa čujete li ovo ljudi mili.

A Bože mi prosti, gleda mali Luka u nebo, tako bi neki mogli reć i da je Pilat razapeo Isusa da bi tako proširija viru Isusovu! K˙o da smo mi zaboravili onu titinu "da će prije Sava poteći prema Sloveniji nego što će Hrvati imati svoju državu i vojsku"

Da, prihvati Jure, eto što se događa kad se izvrši nakaradna „pomirba“ i mi završimo u rovu, a komunistička kukavelj zasjedne na vlasti i u sve pore di parazitiraju na grbači naroda razarajući ga iz temelja. To se događa kad Hrvati ginu, a partizanska dica u ime prevarne pomirbe nam zabijaju svakodnevno nož u leđa!

Lustraciju, lustracije nam dajte, jer će nas banda u potpunoma uništit, uzvikuje Jure dajući didu novine. Na, ne mogu ja to više podnit, samo mi fali da dicu ostavim bez oca sad nakon svih muka koje preživih u Martićevim klaonicama! O Hrvatska, o Hrvatska viče Jure i baci kantu u čatrnju da zagrabi vode da se malo rashladi iako je snig u kanti bio.

- Jure ne sikiraj se, to banda i oće, tješi ga did dajući Marici novine. De srce didovo, de nastavi sad kad smo ugazili, na šalu će did.

Čita Marica u sebi i podsmjehuje se, pogledavajući čas dida, čas Luku. Ma dide, olinjalo spadalo se jadno ulizuje i podmeće novoj predsjednici da se ona još nije izjasnila da će bistu krvnika izbaciti kao da je mi nismo čuli u kampanji i ovih prvih dana kada komunisti liju suze kad je iz njezina Ureda rečeno da bista ide na smetlište. Laže nam podrepaš o onom što je jučer bilo, a kako ne bi o onom što je bilo prije pola stoljeća. To su ti mizerije dide, naše hrvatske prodane duše, koje navode predsjednicu na uzmak i pružaju joj providnu odstupnicu da promini svoju odluku. Nariče grdoba da bi predsjednica „ trebala razmisliti onekoliko vrlo nezgodnih posljedica koje bi imala ako bi Tita uklonila“, jer eto ona se u kampanji snažno poistovjetila s Tuđmanom i sad bi ga izdala, „kršila njegovu volju“ bacajući titu na smetlište povijesti.

- Pa on to ko i Burduš il Yusipović, s Tuđmanom bi za Titu, uzvikne did.

Da dide, nastavi Marica, evo što još bulazni: „Zašto bi uklanjanjem biste riskirala nevoljkost u nekim di­jelovima Hrvatske, i zašto bi riskirala tu nevoljkost kod mnogih ljudi koji i iz drugih razloga i osjećaja imaju po­voljno mišljenje o Titu? Cijelo vrijeme Tuđmanove vlasti znalo se koliko on cijeni Tita, ali mu to baš nimalo nije škodilo. Osobno sam puno puta pisao protiv Tita osuđujući njegove zločine, a i sada mislim da bi trebalo pro­mijeniti ime Trga mar­šala Tita u Zagrebu. Ali Pantovčak nije ni trg, ni ulica, ni škola, ni samo mjesto na kojem stolu­je predsjednik države u jednom ili dva mandata, nego je i simbol države že­ljene i stvarane stoljećima i u nesretnim, i u tragičnim, i u nima­lo obećavajućim uvjetima, a određe­no mjesto i ulogu i u tim stoljećima i u tim uvjetima imao je i Tito. NekioblikHrvatske, kaodržave, postojaojeiunjegovovrijemeiunjegovimustavima, a čestitihHrvatabilojeiupartizanima.“

- Da dico moja, didovi janjci, to vam je prodavanje roga pod svijeću, to vam je proždrljivi vuk u janjećoj koži! Hoće od nas iskamčiti hvalu za mrvice sotonine, hoće, da prostite, od govana pitu napraviti, hoće od zlotvora tite sklepati borca za nekakvu nedođijsku Hrvatsku, hoće nam bezočno slagati da je u partizanima bilo i čestitih Hrvata! A takve laži može prosipati samo hrvatskim mizerijama, prodanim dušama koji su se prodali za judine škude i kojima su Hrvatska i Hrvati zadnje rupe na svirali udbaškoj!

E dide, kaže mali Luka, interesantno je da od blata vajni Milanče hoće sklepati zlatno tele, a zlato proglašava, znamo otprije, za mjed! Tako i Milanče veliča zločinca, krvoloka titu, koji se naslađivao nad klanjem hrvatske mladosti na Kočevskom Rogu, sladostrasno sotonski uživajući dok su hrvatskoj mladosti maljem razbijali glave i u mozak stavljali sol da im dok izdišu pod nečovječnim mukama, kako je urlikala krvoločna Milka, „iz glave izbiju Nezavisnu“, a blati obnovitelja i uskrsitelja hrvatske države poslije 839 godina od propasti hrvatskih kraljeva, blati hrvatske borce, koji su hrabro ustali i nadčovječnim naporima branili i ginuli za opstanak Hrvatske države, proglašavjući ih za zločince iako su to bili pravi vitezovi dobra, požrtvovnosti i hrabrosti; a među partizanskim sadističkim krvolocima koji su zločinački i zaplotnjački ustali protiv hrvatskog naroda i hrvatske države hoće nasilu pronađi „čestite Hrvate“!?

E pa, malo morgen, prodana dušo! Ne će ići mizerni Milane, jer i mi dica iz prvog razreda smo za tebe čelik Hrvati i te priče partizanke možeš prodavati samo zaostalim yugovićima iz Vesele sveske il onim štakorašima koji nasrću na hrvatske invalide, na hrvatske bojovnike koji štrajkaju u Savskoj 66!

- Ma ´vamo dođi sunce didovo. Grli did svoju unučad, a dragovoljcu Juri, ćaći njihovom, suze niz lice teku...

Joj Hrvatska, uzdiše Jure, ne damo te zemljo naša krvlju mučenika natopljena!

- Marice, oko didovo, deder baci te novine na ognjišće i više mi ne donosi nikavih novina dok ne bude kakvih naših, ervatskih. I vidi jel gotov ručak pa ćemo još malo ovo raspravit, jer sam se još nečega sitija.

Tako si reka i kad smo ono o admiralovim nebuloznim ispadima raspravljali pa evo još nismo nastavili.

- Ma znam, Marice nisam zaboravija, nastavit ćemo, al eto kad uvik nešto prije ispadne iz iste yugo kuhinje, šaljivo će did gledajući di mu je kapa da baba ne bi opet galamila di je vuca...

 

Kod stare čatrnje, 24. veljače 2015.

                                                                                                          

Did Vidurina

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.