Srpska kultura laži (II.) - "Neimari srbovanja"
Srbija živi u košmaru svojih tlapnji I fantazija! Na žalost, često – i krvavo! – uvlači susjedne zemlje u sporove, sukobe i ratove, naročito one koje smatraju da Srbija nije u stanju egzistirati kao moderna država, jasnih granica i pomirljivih političkih ideja.
Prvi problem sa Srbijom je upravo što nema jasne granice, što se dodatno komplicira neobičnim povijesnim kretanjem Srba, koji su državu, tijekom stoljeća nosili sa sobom, od zaleđa Soluna (Makedonija kao Stara Srbija, Kosovo kao sveto srpsko tlo) sve više na sjever i zapad. Pri tome su cijelo vrijeme pokušavali zadržati sve teritorije preko kojih su prošli, a nikad nisu skrivali ni koji ih teritoriji, na kojima nikad prije nisu živjeli! – zanimaju. Srbi su povijesni i politički nomadi koji žestoko jašu i mamuzaju svoju onemoćalu ragu. Pomahnitali Don Quijote koji u krilima vjetrenjače vidi prostor za četiri srpska kresiva! U vremenu chipova!?!
Zamagljenih očiju iscrpljenog ratnika pomračena uma i s maglovitim konceptom granica – "Srbija je gdje je ikad i jedan Srbin živio, a tamo gdje je ikad i jedan Srbin umro sveto je srpsko tlo!" - sukobi sa susjedima, ali i sa zdravim razumom su neizbježni! Balkan je eufemizam za Srbiju, no Srbi uporno pokušavaju ispuniti krajnje maglovitu pseudozemljopisnu i pseudoantropološku odrednicu Balkan – Srbima! Ispred njih, naravno, ide srpski jezik kojim govore "osvešteni pravoslavni i neosvešteni katolički Srbi" - ovi potonji poznati su i kao Hrvati! Pravoslavlje je mač, a srpski jezik koplje srpskih nomada u njihovoj pravednoj borbi za Srbiju od Beča do Stambola, s odvojkom do Soluna (zbog povremenih ljetovanja!).
Od svih susjeda Hrvati (neosvješteni katolički Srbi!) najviše ih živciraju, jer ne mogu shvatiti da ne žele biti Srbi! – kad je "biti Srbin nešto najlepše na svetu!" Dakle, kako Srbi nisu raspoloženi uvijek ići na "letovanje" u Grčku (Grci jesu dobri pravoslavci, ali srpski im je iskvaren podizanjem Partenona i sličnih bizarnih, "bajatih" građevina!), onda žele malo preko Drine, pa ka "srpskom Dubrovniku" ili "srpskom Rovinju." Ili ka srpskom Sajmu knjiga u Puli! U Domu Hrvatskih branitelja!!!
Generalni koncept "srpskih turista" na čelu s vodičima iz Srpske akademije je: ne postoji Hrvatska, već samo "vekovne srpske pokrajine Dalmacija, Lika, Banija, Slavonija i Istra. Ne postoji hrvatski jezik već srpsko-hrvatski jezik kojim "vekovima" govore "osvešteni i manje osvešteni Srbi". Srbi se najviše raspamete kad im se od "srposkohrvatske sise otrgne najmilije odojče", kako je to povremeno znao, duhovito, izricati hrvatski jezikoslovac Tomislav Ladan. I upravo zato Srbi napadaju hrvatski jezik preko lokalnih partijskih jurišnika poput Snježane Kordić ili Velimira Viskovića, koji je čak organizirao i svoje srpskohrvatsko (jugoslavensko?) društvo pisaca, pokraj sasvim živog i pristojnog Društva hrvatskih književnika. I zato su stalni incidenti u Vukovaru, vezani uz dvojezičnost, zato su u Istri dvojezični, hrvatsko-talijanski natpisi (iako je Talijana vrlo malo, a i oni tek služe kao živi štit za malobrojne, ali dobro raspoređene Srbe!). Sve može – samo ne Hrvatska i hrvatski jezik! "Govori bre srpski, da te ceo svet razume!"
U srpskoj politici kombinacija laži i "korisnih budala preko Drine" smatra se posve prihvatljivim i logičnim. Isto tako je normalno da jedan musliman koji je snimao filmove o ciganima postane najveći srpski "neimar" podižući nebulozan Andrićgrad – spomenik hrvatskom piscu, koji je bio najsretniji kao jugoslaven iz Bosne... A kojeg su beogradski pisci redovno nazivali "fra Ivo", aludirajući na njegovu vezanost uz bosanske franjevce!
I sad slijedi priča za laku noć... razumu!
"Andrićgrad je turistički, kulturni, administrativni i edukativni kompleks smješten na poluostrvu između rijeka Drine i Rzava, na nekih 300 metara od višegradske ćuprije. Kompleksom upravlja preduzeće Andrićgrad d.o.o. čiji su vlasnici poznati srpski reditelj Emir Kusturica i opština Višegrad zajedno sa Vladom Republike Srpske.
Andrićgrad je nastao kao ideja prof. Emira (Nemanje) Kusturice o kamenom srednjovjekovnom gradu inspirisanog djelima i likovima nobelovca Ive Andrića. To je ustvari vizija kako je Višegrad mogao izgledati da ga nisu zaobišli renesansa i ostali istorijski periodi. U arhitektonskom pogledu sam grad je mješavina različitih epoha i stilova koji su se smjenjivali kroz istoriju ovog područija: vizantijski stil, otomanski period, renesansa, klasicizam. Tokom šetnje kroz glavnu ulicu-korzo posjetioci će moći da se vrate u prošlost : ona praktično spaja dva perioda – fragmente renesanse sa otomanskim periodom i Vizantijom.
Na ulazu se karavan saraj susreće sa bizantskim dvorom, a u nastavku će biti ono što je mogla da izgradi Austrija, a nije, kao što i otomanska imperija nije izgradila ono što je trebala da izgradi. Na kraju, prema glavnom trgu, koji je neka vrsta klasicizma, koji je trebao nastati za vreme kraljevine između dva svetska rata, razvijaće se ulica sa delovima renesanse, koje je mogla napraviti Austrija.“
Uz ovakav graditeljski koncept ne iznenađuje da je na stogodišnjicu sarajevskog atentata, kojim je, uz malu pomoć Srba, pokrenut prvi svjetski rat, 28. lipnja 2014. otvoren "srpski, bre, Diznilend" uz nekoliko karakterističnih kulturnih nastupa.
"U okviru vidovdanskih svečanosti patrijarh srpski Irinej, uz sasluženje arhijereja, monaštva i sveštenstva Srpske pravoslavne Crkve, u 08:30 časova služiće Svetu arhijerejsku liturgiju i osvještati Hram Svetog Cara Lazara i kosovskih mučenika... Planom i programom svečanosti za 16:30 časova predviđeno je zvanično otvaranje Andrićgrada i presjecanje vrpce u svečanoj pratnji orkestra „Garde“ . Nakon svečane ceremonije otvaranja program se nastavlja sa koncertom Vojnog orkestra Ministarstva odbrane Srbije „Stanislav Binički“.
U 17.10 časova predviđeno je svečano otvaranje dva studenska doma u Andrićgradu, a potom slijedi razgledanje Otomanskog trga ispred Karavan saraja i Sahat-kule, gdje će nastupiti „No Smoking Orchestra“ ("Zabranjeno pušenje", srpski dio!). Šetnja domaćina i gostiju biće nastavljena do Vizantijskog trga, koji krase tri kule u vizantijskom stilu, gdje će, uz zvuke orkestra, u nebo biti pušteno jato bijelih golubova. Na trgu ispred Vizantijskog dvora biće održan muzički performans u izvođenju grupe „Vrelo“, Vasilise, Marte Hadžimanov i Hora „Jedinstvo“ iz Kotora. U Galeriji „Lubarda“ u Andrićevom instititu za 17:45 časova zakazana je izložba slika „1914 NIGHT VISION“ akademskog slikara Momira Bulovića. Nakon toga u Andrićevom institutu biće održana promocija knjige „Sarajevski atentat – povratak dokumentima“ autora Miroslava Perišića, a u izdanju Andrićevog instituta i Arhiva Srbije, te promocija međunarodnog istorijskog časopisa „Vekovi“ u izdanju Andrićevog instituta i junskog broja „Istorijskih svesaka“.
U 18.30 u Multipleksu „Dolly Bell“ biće prikazan film „Atentat, Sarajevo 1914“ austrijskog reditelja Andreasa Prohaske. Cjelokupan program rađen je prema ideji Emira Kusturice, a u realizaciji režisera Milana Neškovića koji je rekao Srni da su u ovom filmu, rađenom u produkciji nacionalne austrijske televizije i njemačke televizije, prikazane istorijske činjenice u vezi sa Sarajevskim atentatom, kojima se negira umiješanost Srbije u Prvi svjetski rat. Najznačajniji aspekt otvaranja Andrićgrada, prestonice kulture Republike Srpske, biće veliki mozaik magistra slikarstva Bisenije Tereščenko, na kojem su predstavljeni vidovdanski heroji, junaci naših života, Gavrilo Princip i mladobosanci u sklopu kojeg će se pristutnim zvanicama obratiti profesor Emir Kusturica i uvaženi gosti Aleksandar Vučić i Milorad Dodik."
Ovdje bi vjerojatno i Don Quijote izgubio živce i zapalio vjetrenjaču, jer čak je i njegovo ludilo imalo granica i nužan korektiv u priprostom, ali trezvenom Sanchu Panzi!
I.K.
Vezani članci: