Slavna hrvatska operna diva Milka Trnina prvi put je nastupila u Chicagu 24. studenog 1899. godine. Koliko nam je poznato, njezin sljedeći nastup u ovom gradu bio je u travnju 1901. 

Kad su 1904. Hrvati u Chicagu čuli da Trnina ponovno dolazi u njihov grad, odlučili su poslati predstavnike svoje zajednice, da joj izreknu dobrodošlicu i uruče simbolične darove.

Tom prigodom njezin prvi nastup bio je 14. ožujka u Wagnerovoj operi "Die Walküre". Ali hrvatska delegacija, vođena Hinkom Sirovatkom, došla ju je pozdraviti u petak 18. ožujka prigodom izvedbe opere "Tristan und Isolda", također Wagnerove. 

Sirovatka je uručio hrvatskoj divi na pozornici Auditorium kazališta srebrenu vazu s urezanom posvetom i cvijeće s hrvatskom trobojnicom. 

Ona je tim činom bila ugodno iznenađena te je odmah nakon završetka opere uručilapismoSirovatki sa sljedećim sadržajem: "Veleštovani gospodine! Sa rodoljubnim ushićenjem primila sam ovaj čas na pozornici krasan dar milih mojih zemljaka u Čikagu. Ovaj pozdrav Hrvatica i Hrvata u tudjini duboko me je ganuo te ga smatram kao dragocijeni zalog otačbeničkoga čustva u našem narodu. Dozvolite, veleštovani gospodine, da preko Vas izrazim svoju svesrdnu zahvalnost svima onima koji su mi taj pozdrav poslali, a da cielomu narodu u danoj zgodi izrazite moje najvrućije želje za razvitak i što ljepši napredak hrvatske kolonije u gradu Čikagu. Sa izrazom osobitoga štovanja, Milka Trnina".

Počasna članica Zore

Tijekom toga Trninina boravka u Chicagu Sirovatka se sastao s njom i njezinom pratiljom gospođom Jurković još dva puta. Jedan od tih prijateljskih razgovora potrajao je dva sata, a u njemu ju je izvijestio o djelatnostima i životu Hrvata u gradu. 

Među ostalim, pričao joj je i o novoosnovanome Hrvatskome novinarskom društvukoje je baš tih dana užurbano pripremalo izlazak prvog broja novoga hrvatskoga glasila u Chicagu (Hrvatska zastava), a koje je počelo izlaziti mjesec dana poslije njezina boravka u tom gradu. 

Trnina je pozdravila tu ideju i u znak potpore darovala je Hrvatskome novinarskom društvu pedeset dolara i time postala jedan od utemeljitelja Hrvatske zastave, koja je izlazila do 1917. godine.

Nadalje, na zamolbu Hrvatskoga pjevačkog društva Zora, koje je u Chicagu osnovano 1902., Sirovatka je pitao slavnu divu bi li ona bila voljna ispuniti veliku želju članova društva i postati njihova počasna članica. 

Trnina je to rado prihvatila i nakon primitka diplome počasnog člana ona je, uz dar od 50 dolara, uputila Zori sljedeće pismo: "Visoko štovana gospodo! Čast koju mi iskazaste, imenovavši me začasnom članicom Hrvatskog pjevačkog društva 'Zore', znadem podpunoma cieniti, te sa veseljem primam to imenovanje uz moju najsrdačniju zahvalu. Neizmjerno žalim, da mi nije bilo moguće za vrijeme mog boravka u Čikagu stupiti u bliži osobni doticaj sa svimi mojim zemljacima. Uvjeravam Vas ali sve, da kud god išla, gdje god boravila – moje najvrućije želje za razvitak, napredak i sreću naše mile domovine i njezinih sinova i kćerka – u meni neprekidno živu. Još jednom Vam dovikujem: Tisuć puta hvala Vama svima, mili zemljaci za srdačni doček, koji mi ovdje pripraviste, a posebno Vama za odlikovanje, imenovavši me začasnim članom Vašeg pjevačkog društva. Vaša, Milka Trnina".

Gostovanje u Pittsburghu

Zanimljivo je napomenuti da je Trnina tijekom turneje tog proljeća gostovala i u Pittsburghu. Tamošnji Hrvati lijepo su je dočekali, uručili joj cvijeće i prigodne darove, na čemu im je zahvalila pismom upućenim Petru Pavlincu, jednom od prvaka tadašnje hrvatske zajednice u tom gradu. 

Ona je tom prigodom posjetila glavni ured Hrvatske narodne zajednice (kasnije Hrvatske bratske zajednice) i također hrvatsku župu sv. Nikole te tom prigodom župi darovala 200 dolara.

Nastup 25. ožujka 1904. bio je, na žalost, ujedno i posljednji ove slavne dive na pozornicama Chicaga. Već krajem godine počeli su njezini zdravstveni problemi što je dovelo do toga da je na vrhuncu uspješne karijere i velike slave (1. rujna 1906.) morala prekinuti s pjevanjem. 

Njezin srdačan susret s Hrvatima u Americi i navedena pisma iskazuju njezinu pravu veličinu u istinskoj jednostavnosti, kao i njezinu ljubav za domovinu Hrvatsku i Hrvate raseljene diljem svijeta.

Hrvatski narodni vez na prodaji u Chicagu 1904.

Jedan od najprepoznatljivijih simbola grada Chicaga, još tamo od kraja 19. stoljeća, bila je velika robna kuća Marshall Field's, poznata po velikoj ponudi raznovrsne kvalitetne robe, najnovijoj modi, dobroj usluzi, lijepo uređenim izlozima... 

Nije svatko zalazio u Marshall Field's. Tvrtka se proširila po cijeloj Americi i tamo su dolazili oni otmjeniji iz američkog društva. 

U traženju informacija o povijesti Hrvata u Chicagu naletio sam i na zanimljivu reklamu čiju presliku ovdje donosimo. 

Naime, reklama Marshall Field's donosi na cijeloj stranici novinaChicago Daily Tribuneau ožujku 1904. hrvatski narodni vez: podloške, jastučnice, šalove itd. 

Cijene hrvatskih rukotvorina nisu bile baš male ako se ima na umu da je tadašnja vrijednost dolara odnosno da je radnička dnevnica u Hrvatskoj bila20 američkih centi, kako izvješćuje također Chicago Daily Tribune 1905. godine. 

Također treba istaknuti kako je čak Marshall Field's tada uvozio i prodavao lijepi hrvatski narodni vez.A danas? 


Ante Čuvalo