Danko Anđelinović, djed Vesne Pusić, bio istaknuti pripadnik ORJUN-e i četničkog pokreta
Dobar dio hrvatske javnosti ostao je u potpunosti zatečen postupcima i izjavama najviših hrvatskih dužnosnika nakon što je Srbija pokrenula službenu rehabilitaciju četničkog vođe Draže Mihajlovića. Umjesto bilo kakve inicijative, najviši dužnosnici na čelu sa predsjednikom Ivom Josipovićem i ministricom vanjskih poslova Vesnom Pusić pokrenuli su kampanju protiv navodnog ustaštva u današnjoj Hrvatskoj, izravno poručujući kako su ustaše i četnici bili saveznici.
Međutim, povijesne činjenice su sasvim drugačije i one u dobroj mjeri komporomitiraju aktualnu ministricu vanjskih poslova Vesnu Pusić, čiji je djed Danko Anđelinović bio član četničkog štaba vojvode Birčanina, i kao takav uživao punu potporu talijanskih fašista.
Danko Anđelinović, djed Vesne Pusić, bio suradnik četničkog vojvode
Danko Anđelinović, djed po majci Vesne Pusić, bio je dugogodišnji prijatelj Đure Vilovića, jednog od najutjecajnijih dalmatinskih ORJUNA-ša i bliskog suradnika Draže Mihajlovića.
Danko Anđelinović (1891.-1963.) rođen je u Makarskoj. Po uzoru na svog starijeg brata Budislava Grgu Anđelinovića (1886.-1945.), jugoslavenskog ultranacionalistu, koji je na najbrutalniji način ugušio pobunu hrvatskih domobrana u Zagrebu 1918., i mlađi je Anđelinović postao jedan od značajnijih kotača velikosrpske diktature u kraljevini SHS, za što je nekoliko puta odlikovan od strane dinastije Karađorđevića.
Prema navodima iznesenim u knjizi „Politički teror u Hrvatskoj 1918.-1935.“ Anđelinović je bio sudski pisar na suđenju Stjepanu Radiću 1921. u Zagrebu. Tridesetih godina, Anđelinović se kroz spisateljstvo i politiku tješnje povezuje sa Đurom Vilovićem, pjesnikom i istaknutim jugoslavenskim nacionalistom, te tako ulazi u krug najgorljivijih zagovornika četničke ideologije.
Uvidom u „Zbornik dokumenata „Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji" (Split 1982.), dolazi se do zaključka da se Danko Anđelinović, nakon proglašenja NDH, skrasio u Splitu, gdje je kao bliski suradnik četničkoga vojvode Ilije Trifunovića Birčanina, kojega je osobno Draža Mihailović imenovao komandantom svih četničkih snaga u Lici, Dalmaciji, Hercegovini i Zapadnoj Bosni, odnosno na području talijanske okupacijske zone u NDH, uživao punu zaštitu talijanskih fašista.
U vrijeme dok je Danko Anđelinović, zajedno sa Đurom Vilovićem, djelovao u četničkom štabu u Splitu (Solinska cesta 56.), četničke jedinice pod komandom vojvode Birčanina, i pod zaštitom talijanskih fašističko iredentističkih okupatora, izvršile su niz pokolja hrvatskoga stanovništva u Dalmatinskoj zagori i Hercegovini.
Sam Birčanin, primjerice, u izvješćima četničkoj komandi u Srbiji piše da su njegovi četnici pobili oko tisuću hrvatskih civila u Dugopolju kod Splita, u Srijanima i Gatima kod Omiša te u selima kod Vrgorca.
VIadimir Dedijer i Antun Miletić u knjizi „Zločini nad Muslimanima“ (Sarajevo 1990.) citiraju Birčaninovo izvješće Draži Mihailoviću o tim zločinima: „Na području Vrgorca oderali smo žive tri katolička sveštenika i pobili sve muškarce od 15 godina naviše".
Razlaz s četnicima i odlazak u 11. dalmatinsku brigadu
Međutim, pred samu kapitulaciju Italije ORJUN-aši i četnici na području Splitu i Dalmacije podijelili su se na protalijansku i protutalijansku frakciju. Zahvaljujući toj podjeli Danko Anđelinović, kao i dobar dio dalmatinskih četnika, približava se partizanskom pokretu, dok Đuro Vilović ostaje vjeran Draži Mihailoviću, zbog čega je suđen i strijeljan zajedno sa svojim ideološkim uzorom.
Zanimljivo je da upravo u to vrijeme, točnije 03. rujna 1943. u sastav 11. dalmatinske biokovske brigade ulazi i Vuk Anđelinović (rođen 1922.), sin Dankov, koji je, kao referent saniteta u petom a potom i u drugom bataljunu, u najmanju ruku izravno svjedočio zločinima ove brigade prilikom ubojstava dvanaestorice franjevaca na Širokom Brijegu i masovnim zločinima na Kočevskom Rogu.
Zanimljivo je kako je Vuk Anđelinović bio suradnikom i učenikom „partizanskog Mengelea'", kasnije uglednoga člana HAZU-a Drage Ikića koji je, prema knjizi 'Jedanaesta dalmatinska udarna brigada' (Split 1987.), kao domobranski garnizonski liječnik u Vrgorcu, u dosluhu s komunistima, neposredno prije partizanskoga napada na grad 12. listopada 1943. zatrovao vojnički kazan u namjeri da svoje 'pacijente', hrvatske domobranske vojnike pripremi za partizansku klaonicu.
>>Ratni zločini u Vrgorcu – uzroci, glavni protagonisti i imena svjedoka
Kad se ove informacije sagledaju, a one su samo vrh „ledenog brijega“, onda uopće ne treba biti iznenađen političkim kursom osoba koje su došle na čelo države koju nikada, kao ni njihovi preci, ne samo da nisu željeli, nego su se na sve načine protiv te države borili.
Damir Šimić
>>Moralne i političke stramputice Đure Vilovića (1): Od katoličanstva do četništva
>>Moralne i političke stramputice Đure Vilovića (2): Izmišljene „picukare“
>>Moralne i političke stramputice Đure Vilovića (3): Surovi i sirovi pamflet