Vlč: Stanko Smiljanić: Župnik Sinca stoji i ostaje uz svoje župljane, dok gospoda iz Zagreba računa o smislu svoga besmisla
U ponedjeljak 30. prosinca na lokalitetu Tupale, u župi Sinac otkriven je prvi spomenik nevino ubijenim civilima od strane komunističkih vlasti iz 1946. godine. Kod otkrivanja spomenika, kao i kod prethodne ekshumacije, sve upućuje da se radi o političkoj predstavi, a istodobno pobuđuje sumnju u prekrivanja zločina i otkrivanja nalogodavaca.
U svojim izjavama kod otkrivanja spomenika prozivali su gospićko-senjskog biskupa Milu Bogovića i mene kao župnika Sinca i to bez ikakvog razloga. Od njih nitko nije spominjao ubijene niti njihovu rodbinu, izuzev jednom kad su ih spomenuli zaboravljajući da su na grobnom mjestu u otočkom groblju stavili natpis NN. Postavlja se pitanje: tko je rodbina ubijenih? Zar nije apsurdno, pri iskapanju, ne zna se rodbina, a onda se spominje na otvaranju spomenika? Gdje je bio istražni sudac? Tko je ubio te ljude? Na koji način? Tko je izrazio sućut rodbini?
Politikantska predstava, bez pijeteta, bez izražavanja sućuti rodbini, bez odgovornosti i osude onih koji su odgovorni za ubojstva - govori o političarima i drugim sudionicima koji su nazočili takvom činu. Zar su to demokratski temelji? Uhititi nekoga tko je imao ime i prezime, ubiti ga i to na koji način, a tko ima svoju rodbinu, zatim prebacivati zločin na sustav, tj. kolektivnu lektivizaciju rodbinu, zatim prebacivati zločin na sustav, tj.odgovornost u najmanju ruku je neodgovorno i nehumano. Zar su svi komunisti bili zločinci? Ako je tako, onda se uistinu trebamo zabrinuti i zapitati – među kakvim zločincima živimo? Pa među samim govornicima je bilo bivših komunista?
Politikantski pristup žrtvi koje je organiziralo Ministarstvo branitelja postavljanjem spomenika po svom htjenju nema uporište u narodu, a još manje među mjesnim stanovništvom i rodbinom koju su komunisti s imenom i prezimenom ubili! Predsjednik Hrvatskoga sabora Josip Leko, kao i sam nekadašnji član Komunističke partije a kojoj je slijednica SDP govorio je o demokratskim temeljima. Kao nekadašnji član Komunističke partije, smatra se časnim i poštenim čovjekom, a nije se ogradio od zločinaca koji su strijeljali ili na neki drugi okrutni način ubili civile u Tupalama. Logično je pitanje – je li komunistički kolektiv i njegovi članovi odgovoran za taj zvjerski čin? Predrag Matić i Ivan Grujić izbjegavajući izravne odgovore na pitanja novinara, u svom politikantskom slalomu doveli su publiku iz Zagreba na čelu s Ivanom Zvonimirom Čičkom. K tome, pozivajući se na odluke Povjerenstva još je jedna manipulacijska jednopartijska odluka koja nije naišla na odobravanje, jer većina članova Povjerenstva u tome, kao ni u ekshumaciji nije sudjelovala. Nazočili su i novinari politikantskom činu, a od kojih je ekshumacija bila skrivena. Organizatori su se pobrinuli za nazočne izletnike te im priredili u hotelu „Zvonimir“ domjenak i policijsko osiguranje da ih čuva (pretpostaviti je od domaćih ljudi). Predrag Matić nastojao je svojim govorom opravdati čin, najvjerojatnije iz neznanja ili obmanjivanja istine koja je u pozadini zločina. Zato se priključio Čičak koji je pokušao poput francuskih revolucionara staviti se na pijedestal božanstva pa dijeliti lekcije mjesnom stanovništvu i Crkvi. Kazao je teatralno kako Crkva nije biskup Bogović i svećenici već oni okupljeni oko spomenika, misleći na one koje su doveli iz Zagreba u „provinciju“. Nažalost, u cjelokupnom postupku od same ekshumacije do postavljanja spomenika članovi Ministarstva branitelja i komisije obrušili su se na mjesnog župnika, mjesnog biskupa te omalovažavali rodbinu. To pokazuje i podatak da je župnik došao do saznanja o još jednoj grobnici, i to udaljenoj od Tupala nekoliko stotina metara i čeka da dođu i po te podatke i izjave.
Kao župnik, dan uoči 29. prosinca bio sam na Tupalama, no zaštitari su mi zabranili pristup, uz obrazloženje da je to po zapovijedi iz Ministarstva. Iako sam se predstavio kao svećenik i župnik, prolaska nije bilo.
Ubijeni civili pokopani su na otočkom groblju kao N.N. osobe pa je prvo pitanje - zašto je ministar Predrag Matić tražio nekog od članova obitelji da s njim otkrije spomenik, i to da člana obitelji pronađe župnik Sinca. Politikantstvo i manipulacija žrtvama u dnevnopolitičke svrhe toliko je otišla daleko da su se nazočnici uvrijedili što biskup Bogović nije došao na Tupale. Pitanje je gdje su bili dok je biskup Bogović služio misu zadušnicu na Tupalama? Zašto tada nitko nije bio nazočan od predstavnika vlasti?
Isto tako, zar bi župnik trebao svoj pastoralni rad prilagoditi izletnicima iz Zagreba pa se s njima slikati pored komada betona, iako su kosti ubijenih u Otočcu? Pažljivim preslušavanjem izjava govornika iz Hrvatskoga sabora, Ministarstva branitelja i Ivana Zvonimira Čička nigdje nema riječi što je s ubijenim civilima? Gdje se nalaze, kad će biti napravljena DNK analiza? Tko je izvršio ubojstva (a imena počinitelja se znaju)? Je li to komunistički sustav kojem su pripadali i Leko i Grujić ili su konkretni počinitelji zločina?
Za kraj, župnik Sinca stoji i ostaje uz svoje župljane, kao i rodbinu ubijenih jer mu je to i služba dok gospoda iz Zagreba nakon jednodnevnog izleta u Liku računa o smislu svoga besmisla.
Vlč.Stanko Smiljanić, župnik Sinca
Vezani članci:
-Mons. Mile Bogović: Pokupili smo kosti koje su ostale na površini nakon bagerske akcije
-O tajnim iskapanjima grobova u Tupalama: Zar i Ministarstvo branitelja štiti zločine?
-Otvoreno pismo ministru branitelja: Prosvjedujemo protiv ovakvog načina iskapanja masovnih grobnica
-Mons. Mile Bogović o otvaranju spomenika u Sincu: Ljudi se pribojavaju da UDBA još nije bivša