Slučaj Marka Protića: Ubijajući fratre izvršavao partijsku zadaću
Dok Boljkovca pompozno puštaju na slobodu umanjujući mu dokazanu krivnju, drugi dokazani zločinci poput Marka Protića, čije je priznanje objavio Hrvatski list, i dalje uživaju u hrvatskoj državi.
Ustavni sud ovih dana pompozno je oslobodio Josipa Boljkovca. Čini se kako se pravosudne manipulacije, ili još bolje, pravosudne «operete» u Hrvatskoj nastavljaju. Premda su davno donesene rezolucije i Europskog parlament a i UN-a o komunizmu kao zločinačkoj ideji , Hrvatska je ostala još uvijek jedina tranzicijska zemlja koja do da nas nije osudila niti jednog komunističkog i partizanskog zločinca. Neko se vrijeme o njima, već prema političkim potrebama, pa i predizbornim, pune novinski stupci, a potom , zahvaljujući njihovim hrvatskim moćnim političkim zaštitnicima, sve opet padne u zaborav.
NEPOBITNI DOKAZI OBJAVLJENI U HRVATSKOM LISTU
Hrvatski list u nekoliko je navrata donosio na svoj im stranicama nepobitne dokaze o tim zločincima, Josipu Boljkovcu, Radi Bulatu, Marku Protiću i drugima, koji bi u svakoj drugoj demokratskoj državi bili poticaj za otvaranja policijskih istraga i suđenja. Ali ne i u Hrvatskoj, u kojoj razni bivši predsjednici, poput Stjepana Mesića, tzv. antifašisti poput Ivana Furnića ili profesionalni političari poput Vesne Pusić, Milorada Pupovca, Damira Kajina, bivšeg državnog tužitelja Ante Nobila i njima sličnih, uzimaju u zaštitu boljkovce, manoliće, protiće, bulate i druge.
Prošlo je već više od 22 godine otkako se započelo u Hrvatskoj javno bez straha govoriti o partizanskim i komunističkim zločinima u poraću, u kojima je stradao na tisuće nevinih civila i demobiliziranih vojnika. Javno su otkrivani Bleiburg, Macelj, Gračani, jame i fojbe te niz drugih skrivenih grobišta nevinih i ubijenih bez suđenja.
Potom su pomalo izlazili na vidjelo i njihovi krvnici, ubojice. . . Pa se konačno progovorilo i da ratni zločini ne zastarijevaju. Ali samo u medijskom prostoru, na žalost.
KARDINALNA POGREŠKA JOSIPA BOLJKOVCA
Nedavno smo u Hrvatskom listu objavili svjedočenje 75-godišnjeg Petra Banovca iz Jarča Polja koji je bio svjedokom da je taj danas oslobođeni Josip Boljkovac osobno ubio iz automata njegova oca i sumještana Ivu Vidmića. Spomenuli smo i izjavu da je Boljkovac priznao jednom svojem suradniku u MUP-u prije 20 godina da mu je taj zločin bila "kardinalna pogreška".
Dovoljno da se zaključi istraga i započne suđenje . Međutim, već spomenuti Boljkovčevi zagovornici javno skaču u obranu ostarjelog bivšeg zločinca, zaboravljajući pri tom da su pljeskali prije 25 godina suđenjima isto tako ostarjelima Dinku Šakiću i Andriji Artukoviću, koj i je uz to bio posve dementan i slijep, ne znajući niti gdje se nalazi.
>>Različiti kriteriji Ante Nobila: Andrija Artuković bio sposoban, Josip Boljkovac (ne) sposoban!?
Još strašnije je da danas živahni Marko Protić, ubojica fratara, unatoč dokazima koje j e skupio i objavio prije tri godine Hrvatski list , još uvijek nije predmet istrage, niti političke niti sudske.
Objavili smo tada dva pisma, jedno žrtve, a drugo krvnika, odnosno Protića, koji dokazuju da je zločin bio počinjen. No on bezbrižno i dalje živi u Zagrebu. Naime, prema tim pisanim dokazima, on j e pucao u leđa dvama nenaoružanim fratrima u 'rujnu 1944. godine u Bugojnu. Župnika je ubio prvim metkom, dok je drugi fratar, teško ranjen, kasnije spašen. Pronašli smo i pismo svećenika koje, osim što potanko opisuje taj zločin, otkriva kako su u jednoj drugoj prilici partizani gnjusno ubijali bolesnike u krevetima kirurškog odjela u Travniku, slično kao što nam je Banovac opisao da je Boljkovac ubijao u dvorištu njegova oca i očeva znanca.
PROTIĆ IZVRŠAVAO PARTIJSKU ZADAĆU
Mučko partizansko strijeljanje s leđa fratara vlastoručno je opisao 1949. u Rijeci sudionik i izvršitelj bivši kapetan JNA Marko Protić na četiri gusto ispisane stranice ističući da je izvršavao partijske zadatke. Taj 1974. godine umirovljeni oficir JNA u činu potpukovnika, potom zaposlenik Odjela narodne obrane u Trešnjevci do 1990. Jedan je od rijetkih preživjelih iz pobjedničke partizanske «klaonice» u Bugojnu i Travniku. Rekao nam je u veljači 2008. godine u magnetofon da ne žali, jer su tada pravilno postupili te da stoji iza svega što je sam tada u Rijeci napisao. Naime, tada je samo kažnjen partijskom opomenom radi likvidacije dvojice fratara, jer nije dobro organizirao kako fratre treba likvidirati. Naime, svojeručno je doslovno zapisao:
"Kažnjen sam partijskom opomenom 10. 9. 1944. radi likvidacije (ubistva) dvojce fratara u Bugojnu 1944. prilikom oslobođenja grada. Kažnjeni smo ja i moj komandir čete Lončar Jovo radi toga što nismo dovoljno organizirali kako treba fratre likvidirati. Kazna je na mene pravilno djelovala i uvidio sam, da sam kao partijski rukovodilac slabo organizirao likvidaciju ovih narodnih neprijatelja, koji su još tada uživali izvjesnu simpatiju religiozno zaostalog sloja naroda ..... ".
Ukoliko je Hrvatskoj doista stalo biti uz bok modernih europskih i svjetskih država, krajnje je vrijeme da se umjesto manipulacija hrvatskom poviješću u političke svrhe, započnu procesuirati svi ratni zločini za koje su prikupljeni dokazi, i partizanski, i komunistički protiv hrvatskog naroda.
PRAVNE MANIPULACIJE
Tek kad se u tom poslu, umjesto zataškavanja, angažiraju i političari, i dužnosnici, i DORH i Uskok, Hrvatska će imati manje prigovora da joj pravni sustav još uvijek nije sređen, a da se sudski predmeti samo gomilaju.
Jer, osim da ratni zločini ne zastarijevaju i da svi odreda koji su ih počinili moraju biti kažnjeni, nužna su istinska suđenja ubojicama umjesto kojekakvih pravnih manipulacija. Tada će se vidje ti krhkost izjava da komunizam nema u sebi ništa zločinačkog, da je to rušenje antifašističkih temelja Hrvatske, da su masovne poratne egzekucije samo ekscesi ... Mnogi pronađeni i ponuđeni dokazi o stravičnim ubojstvima nekoliko stotina tisuća Hrvata i o njihovim križnim putovima, svjedoče posve drukčije.
Tomislav Držić / Hrvatski list