Logo

Ako smo i pomislili da će micanjem Titove biste s Pantovčaka završiti razdoblje relativizacije komunističkih zločina, premijer nam je tu pomisao pretvorio u utopiju. 

Poput najboljih boljševičkih omladinaca, on ne samo da je izrelativizirao Titovu stigmu zločinca, već je u isti koš stavio i predsjednika Tuđmana, koji je uz hrvatske branitelje, čiju borbu premijer također relativizira, najzaslužniji za stvaranje moderne hrvatske države.

Naprosto je gadljivo kad se orjunaška i jugoslavenska ljevica (čak i elitistička kojoj kao zlatno dijete komunizma pripada uskoro bivši premijer) u obrani Tita i Partije počnu pozivati na Franju Tuđmana. Međutim, kada Tuđmanu treba odati dužno poštovanje za stvaranje hrvatske države i obranu u ratu, tada mentalni komunisti od tog poštovanja bježe k`o vrag od tamjana. Dakle, Tuđman je dobar samo onda kada treba promovirati druga Tita, čiji je Tuđman bio general, ali kada treba promovirati Hrvatsku kao trajnu baštinu pokojnog predsjednika, onda se od nje treba odmaknuti kao što su se orjunaši godinama odmicali od ideje hrvatske narodne slobode.

Premijer za svoje umotvorine o Titu i Tuđmanu nije izabrao slučajni trenutak. Dok izgovara svoje filozofsko – političke misli on se nalazi na otvaranju logističkog centra jedne njemačke tvrtke koja je do sada u Hrvatsku uložila milijune eura. Paralelno s političkim satom, premijer ne zaboravlja Hrvatsku okarakterizirati kao malenu, a Njemačku kao veliku. Naravno, ne misli premijer pri tom na geografsku veličinu, već na osjećaj pripadnosti. Iako se nekoliko puta patetično deklarirao Hrvatom, sudeći po njegovim gestama, u njegovim očima Hrvatska je vječno mala i takva bi po njemu trebala i ostati. U svakom pogledu.

Dok predsjednica u Njemačkoj lobira za interese Hrvatske, a njemački predsjednik nudi pomoć u suočavanju s prošlošću (Titovom zločinačkom, naravno), predsjednik Vlade u nazočnosti predstavnika njemačke tvrtke govori u korist Tita. U današnje vrijeme, kad čak i HRT u prime timu pušta dokumentarce o Titovim zlodjelima, a Hrvatska još uvijek vida rane prouzrokovane slučajem Perković kojeg je uzrokovao upravo Milanović u suradnji s nekad političkim prijateljem Josipovićem, slučajni premijer nam drži predavanje o drugu Titu i njegovim dostignućima.

Dug je put prema otriježnjenju. Ohrabruje činjenica da nas na tom putu podupire Njemačka koja se uspješno suočila sa svojom zločinačkom nacističkom ideologijom. To je ista ona Njemačka u kojoj je svaki Hrvat bio meta Titovih ubojica koji su u njegovo ime likvidirali Hrvate. Hoće li se istim principom Hrvatska osloboditi svoje komunističke kaljuže, teško je reći.

Premijer ima pravo samo u jednom. Hrvatska nije Njemačka. I nije. Jer Njemačka nikada nije imala toliko infantilnog i samodostatnog premijera. Pardon, kancelara. Hrvatska ga, nažalost, ima.

 

Tomislav Stipić

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.