Logo

Jadna sestra Pusić, sve se nekako okrenulo prema toj ljupkoj gospođi koja djeluje kao da je (u političkom smislu, je li) sastavljena od Erjavca i Dačića, prosuđuje Hrvoje Hitrec u svojoj novoj kolumni, analizirajući hrvatsko-slovenski spor oko arbitraže.

 

-Ona dugo nije znala je li istina da je istina glede slovenskih šaputanja, a kada je napokon saznala – shvatila je da je to znala još od račanovskih pripetavanja. No, pa što? Malo mora, malo kopna, je li to za Hrvatsku neka katastrofa? - cinično se pita Hitrec u kolumni objavljenoj na portalu HKV-a.

U nastavku podsjeća bez kojih je sve prostora Hrvatska ostala u svojoj prošlosti.

-Pa kako smo u jugokomunizmu ostali bez Boke kotorske, bez istočnoga Srijema, bez cijele jedne župe dodijeljene „BiH", kako smo davno ostali bez cijele Bosne i cijele Hercegovine...kako? Lako. I sada radimo problem od šake zemlje i kapi mora, radimo težak problem i dajemo milijune za arbitre a mogli smo bez riječi dati Sloveniji što je tražila kao što smo joj dali Mokrice i Svetu Geru, a davno prije Belu krajinu. (Usput, Brežice su bile posjed Vuka Frankopana). Hrvatska je zemlja davatelj i tu se ne može ništa. Oduvijek okružena daviteljimai tu se ne može ništa. Davež je davež, i ako vas netko na ulici davi da mu date pet kuna, najbolje je odmah dati jer je davež uporna - analizira Hitrec, dodajući kako se rečeno ne odnosi samo na sestru Pusić nego i mnogobrojne hrvatske političke elitaše kojima su hrvatski interesi zanemarivi i dosadni.

Osvrnuo se i na slovenski politički igrokaz.

-Provaljena slovenska ekipa - čiji je bitni dio Sekolec kao član Arbitražnoga suda za Savudrijsku valu - dala je ostavku i glede Slovenije ništa se ne mijenja, osim što će promijeniti Sekolca. Idemo dalje, vele Slovenci, ionako je sve unaprijed poznato, mi dobivamo sa Sekolcem ili bez njega jer je tako odlučeno u trenutku pristanka Hrvatske na arbitražu, ali i prije - sve ostalo je samo predstava - prosuđuje Hitrec.

Ukazao je i na zapovjedni ton Milanovićeve Vlade prema Saboru.

-No, takva kakva jest, bijedna i nikakva, čak je i aktualna hrvatska Vlada šutke poskočila vidjevši na kalendaru da je izborna godina a Hrvati srditi na arbitražu. Da se ne mora sama izlagati i nešto odlučno odlučiti, pokupila je s mora i gora raspuštene saborske zastupnike i zapovjedila im da se okupe – mogla je to jer u Hrvatskoj Vlada zapovijeda Saborom - navodi Hitrec.

Pred sabornicima je dakle ispravljanje ranijih slovenskih ucjena.

-Tako su se i tribuni rasrdili što moraju s mora tek što su umočili nogu, pa se od tako rasrđenih ljudi može štošta očekivati – primjerice Deklaracija o raskidu svih državnopravnih sveza s Arbitražnim sudom, pa čak i posezanje za Međunarodnim sudom za pravo mora na čemu su svojedobno inzistirali najbolji hrvatski stručnjaci , pa i Sanader, ali je politika popustila pred ucjenama koje su glasile: Ili ne bute ušli u Uniju ili bute ak Kranjcima date taj zaljev i malo zemljice, a usput se odrecite gospodarskog pojasa da odmah riješimo i Italiju pa smo mirni - cinično poručuje Hitrec.

Pozitivnim ocjenjuje angažman hrvatske obavještajne zajednice.

-No, ipak ima i pozitivnih pojava u obliku ponešto vraćenog povjerenja u hrvatsku obavještajnu zajednicu, koja se valjda malo pridignula nakon što su ju razjurili račanovci početkom stoljeća. Ili su u njoj zaostali naši kadrovi koji ipak nešto znaju o poslu (ta, prisluškivali su i Miloševića 1995.) a možda je stiglo i nešto tehnologije. Bilo kako bilo, ta zaostala ekipa- ili možda samo osamljeni specijalist- lijepo je „odradila" Sekolca i šaptačicu, što znači da još ima hrvatskih špijuna koji ne prisluškuju samo Hrvate - zaključuje Hitrec.

 

R.H.

 

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.