Damir Krstičević, legendarni ratni zapovjednik 4. splitske brigade, smatra da za Dan pobjede u Hrvatskoj treba zaživjeti običaj isticanja državnih zastava na prozorima, kao što ih ističu Amerikanci 4. srpnja ili Francuzi 14. srpnja na dan pada Bastilje.

-Svrha takvih datuma jest da nas podsjete na svu onu žrtvu položenu za uzvišene ciljeve slobode i neovisnosti te da nas uvijek iznova obvežu da se kao narod uzdižemo i razvijamo što bliže onom idealu za koji se spremno ginulo! Moramo se stoga naučiti oduprijeti onima koji nas žele zavaditi s vlastitim vrijednostima, koji naše zastave umaču u blato, koji bi revidirali povijest! Pogledajmo samo intenzitet kojim srpski političari svake godine u ovo doba vode kampanju protiv našeg legitimnog prava na proslavu pobjede nad okupatorom i teroristima - istaknuo je general Krstičević u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju.

Zapitao se kako hrvatska vanjska politika odgovara na izjave srbijanskog ministra vanjskih poslova da će Srbiju uvrijediti svatko tko bude sudjelovao na proslavi “Oluje”!?

- Pitam se gdje je naša vanjska politika da na svaki takav potez uvijek iznova podsjeti svjetsku javnost na činjenicu tko je bio okupator i terorist, tko su bili četnički vojvode, a danas su ugledni političari, a tko je s druge strane bio žrtva? - upozorio je Krstičević.

>>

Smatra da je "Oluja" neusporediva sa svim drugim bitkama, od stoljeća sedmog naovamo.

- “Oluja” je najmanje kriva što smo nakon što smo stavili krov, vrata i prozore na taj hrvatski dom, stali i zakazali u unutarnjem uređenju, da bi postala ne samo siguran, nego i topao i udoban dom napaćenom hrvatskom narodu! “Oluja” je u neku ruku simbol svake žrtve pale za hrvatsku slobodu. Ona je počast i Zrinskima i Frankopanima i Nikoli Jurišiću i banu Berislaviću i Blagi Zadri i Andriji Matijašu i Damiru Tomljanoviću i tolikom broju znanih, ali i daleko većem broju neznanih, za širu javnost anonimnih junaka! -istaknuo je.

Spremnost na brzo učenje, sposobnost improvizacije i tradicionalni odgoj pun samopouzdanja i ponosa vidi presudnim za ratne uspjehe.

- Ako isključite tehniku i borbena sredstva koja dobar dio rata nismo imali, ostaje vam samo ono što se novcem ne može kupiti i na nikakvoj vojnoj akademiji steći - hrabrost, domoljublje i odlučnost hrvatskih ratnika, prvenstveno dragovoljaca. Spremnost na brzo učenje u hodu, sposobnost improvizacije, a iznad svega tradicionalni odgoj pun samopouzdanja i ponosa učinili su od njih u kratkom roku spretne i silovite ratnike! S druge strane, u startu smo se odrekli doktrine koju je njegovala JNA. Brzo smo shvatili da su male pokretljive grupe vođene liderima koji su autoritet stekli u borbi i koji nisu zapovijedali s distancije već su bili prvi među jednakima, daleko efikasnije od tromih i na tehničku nadmoć oslonjenih snaga neprijatelja. - prosuđuje ratni zapovjednik 4. splitske brigade.


Uvjeren je da se država olako i bespotrebno odrekla branitelja.

- Svakako stoji činjenica da smo se olako odrekli branitelja kao dokazano vitalne i pouzdane društvene grupacije. Jasno, bilo je među braniteljima i boljih i lošijih i hrabrijih i manje hrabrih i obrazovanijih i manje obrazovanih, ali ću bez imalo dvojbe reći da su oni koji su dragovoljno1991. stali u obranu domovine najbolje što je hrvatsko društvo tada imalo! S obzirom na šanse koje smo tada imali, bilo je izglednije da završimo pred nekakvim streljačkim strojem čak ako i preživimo rat nego da dobijemo privilegije koje nam se danas toliko često predbacuju. Tko je tada mogao misliti o privilegijama!? Privilegija je bila preživjeti! A ipak se išlo, nije se pitalo ni za plaću, mnogi su i odore i oružje kupili vlastitim novcem. Zato je braniteljima danas jako teško kad ih se percipira kao nekakve “društvene parazite” - kazao je Krstičević.

Osvrnuo se i na umirovljenja branitelja, na čemu posljednjih godina insistiraju upravo oni krugovi koji su bivše pripadnike HV-a poslali u mirovinu.

-Stalno se u prvi plan ističu famozne braniteljske mirovine koje uživa samo desetak posto naše populacije. Najveći broj mirovina su krvavo zaslužene i njihovi korisnici su mahom invalidi, među kojima ih je puno teških stradalnika. Jedan dio su bivši djelatnici HV-a, pripadnici gardijskih brigada, HRM-a i HRZ-a. Neke je u mirovinu otjerala životna dob, neke snižena radna sposobnost, drugi su pak procijenjeni kao neperspektivni, a neki su i protjerani. Osobno, mislim da ne znam ni jednog koji je u mirovinu otišao svojom voljom. Nemam dvojbi i da su neki pojedinci stekli mirovinu nezasluženo, ali to “snalaženje” je generalno jedna od devijacija u našem društvu, čak najmanje među braniteljima.Stoga, nije pošteno da cijela braniteljska populacija nosi teret takve percepcije - smatra general Krstičević.

Problem vidi i u prevelikom broju braniteljskih udruga te lošoj komunikaciji državnih institucija i branitelja.

-Složio bih se da braniteljska populacija teško nalazi načina artikulirati svoje probleme i stajališta. S jedne strane je rascjepkana među raznim udrugama i uopće ima previše lidera da bi bila kvalitetno vođena, a s druge strane je neugodna činjenica da niti ne postoji osobiti interes medija za njihova stajališta. Mislim da bi boljoj komunikaciji svakako pomoglo okupljanje oko krovnih udruga po uzoru na Zbor gardijskih veteranskih udruga. Takvih krovnih udruga ne bi smjelo biti više 4-5, inače bi bilo teško postići konsenzus oko većine pitanja. S druge strane, državne institucije bi morale bolje komunicirati s braniteljima i aktivnije im pristupati, uključiti ih u društvene procese, da se ne osjećaju kao izopćenici. - tvrdi Krstičević.

Jedan od glavnih uzročnika nezadovoljstva branitelja vidi u stalnim pokušajima guranja na društvenu marginu.

- To su ljudi u najboljim godinama. Većina ih još nema 50! Povod njihova nezadovoljstva i jest guranje na društvenu marginu. Veliki broj njih ima i značajne egzistencijalne probleme. Rekao sam da ih mirovinu prima samo desetak posto, možda je još 40-ak posto zaposleno, a gotovo svaki drugi nema stalnih prihoda. I ne stoji nedavna premijerova konstatacija da su u rat išli samo siromašni i neobrazovani. Bilo je među nama i puno intelektualaca; liječnika, inženjera, psihologa, stručnjaka iz svih područja i tehničkih i društvenih…. Bilo je puno i vrhunskih zanatlija, ljudi s poduzetničkim impulsom od kojih su neki nakon rata postigli veliki uspjeh. Samo u firmi u čijoj sam ja upravi se na ključnim mjestima nalazi nekoliko izuzetnih ljudi sa upečatljivom ratnom biografijom. Pogledajte i primjere braniteljskih zadruga koje su jedan od rijetkih uspješnih projekata usmjerenih na branitelje. To što ih nema više, najmanje je krivnja na braniteljima. Oni u najvećem broju, žele, mogu i znaju raditi!

Za razliku od Hrvatske, SAD, Izrael i skandinavske zemlje navodi kao pozitivan primjer odnosa prema bivšim vojnicima.

-Bio sam u prilici putovati u svijetu, školovati se u SAD-u i svugdje sam uočio da su bivši vojnici dobro socijalizirani i da su štoviše najpoželjnija radna snaga na tržištu rada! Pogotovo je to slučaj u SAD-u, Izraelu i skandinavskim državama. To je i logično, vojnik ima radnu etiku, disciplinu i visoku motivaciju. Naučeni su donositi odluke, pa i one najteže. Znaju što je odgovornost, kolegijalnost i čast! - zaključio je general Krstičević.

 

M.M.