Logo

U nastavku ove tužne rasprave valja bar spomenuti časne slijednike “druge” Srbije, koji se od Svetozara Markovića do suvremenih analitičara (Radomir Konstantinović, Latinka Perović, Bojan Aleksov, Sonja Biserko, Olivera Milosavljević, Nebojša Popov, Branka Prpa, Radmila Radić, Ljubinka Trgovčević, Olga Zirojević, svećenik Pavle Rak i mnogi drugi), bore protiv zabluda u svome narodu.

Najbolji primjer je zbornik Srpska strana rata koji je 1996. uredio Nebojša Popov (drugo izdanje 2002.). U zborniku više srpskih autora razotkriva nacionalističku atmosferu u Srbiji osamdesetih godina i srpske grijehe posebno SPC u poticanju rata na kraju komunističke Jugoslavije

„Druga“ Srbija upozorava vođe Srba u Hrvatskoj da konačno priznaju vlastite grijehe. Međutim, toga priznanja nema nego se u tradicionalnoj maniri srbobranštine Srbi uvijek prikazuju nevinima, a Hrvati se i dalje koriste kao “žrtveni jarci” koji su krivi za sve nedaće koje je zapravo proizvela velikosrpska ideja u dugome trajanju.

>>Igor Vukić: Postoji bezbroj dokaza da Jasenovac bio radni logor a ne logor smrti

Ipak, nada se pojavljuje. Srbin Igor Vukić hrabro se nedavno uključio u istraživanje istine oko Jasenovca uz rizik da bude proglašen izdajicom svoga naroda. Hrvatski Srbi konačno moraju shvatiti da je spas u istini inače će ostati, kako je 1991. godine rekao Slobodan Blagojević, u stanju epohalnoga kukavičluku u kojem se prihvaća čak i izvjesnost smrti, u ratu i pokolju, samo da ne dođe do suočavanja sa sobom, sa svojom stvarnom civilizacijskom mjerom.

Optuživanje drugih kao mogućih nacista, što se koristilo i u predsjedničkoj kampanji 2015, valja tumačiti i u kontekstu izraelske državne politike. Manje je poznato da se nakon Drugoga svjetskog rata u Izraelu nije naglašeno obilježavala tragedija holokausta niti se previše spominjala u školskim udžbenicima.

Mobiliziranje sjećanja na holokaust u službi izraelske politike započelo je, kako objašnjava Idith Zertal (Od Narodnog doma do Zida plača: studija o sjećanju, strahu i ratu, 2000; prevedeno u Hrvatskoj 2006) u svezi sa suđenjem Adolfu Eichmannu (1960–1962). Holokaust se počeo koristiti kao opravdanje za izraelsku državnu politiku u kontekstu izraelsko-arapskog sukoba te se tako ostvario negativan učinak sjećanja na holokaust. Suđenjem Eichmannu isticali su se suverenitet i moć Izraela uz poruku mladima i svijetu da židovska krv više nikada neće biti napuštena i nebranjena. Ben Gurion je u svezi sa suđenjem izjednačavao Arape i naciste. Sve se više širila propaganda o nacističkoj opasnosti, za što Idith Zertal nalazi dokaze analizirajući onodobni tisak, a posebno ističe znakovit članak iz 1967. pod naslovom Povratak hitlerovske opasnosti.

U tome kontekstu valja shvatiti i oživljavanje ustaške zmije, koja tobože nagovješćuje obnovu nacifašizma – povampirenoga ustaštva. Američka humoristica i politička analitičarka židovskoga podrijetla Julia Gorin, koja podupire srpske političke interese, objavila je 2010. u izraelskom Jerusalem Postučlanak Masovna grobnica povijesti: vatikanska kriza identiteta u Drugom svjetskom ratu, u kojem raspravlja o ulozi Katoličke crkve u Drugom svjetskom ratu, pri čemu se bavi i poviješću NDH (Stepinčeva i papina navodna potpora Paveliću i genocidu).

Stjepan Razum: Dokazali smo da je Jasenovac otrovna i sramotna laž

Autorica citira pisce sumnjive vjerodostojnosti i navodi činjenice za koje danas svaki ozbiljan povjesničar zna da su izmišljene. Navedeno je (kao i u Bulajića) da je jedan redovnik ubio 1350 Srba u jednoj noći. Spominje se rezanje glava djeci i zatim njihovo bacanje u krila majki, kastriranje, amputacije dijelova tijela itd. Vrhunac „analize“ Julije Gorin jest uvlačenje u cijelu genocidnu priču zdjele sa srpskim očima kod Pavelića, čime je u potpunosti iskazala svoju nekompetenciju i zle namjere. No autorica i pisci koje navodi ne spominju istodobne dokazane četničke genocidne planove i arhajske ritualne zločine nad ne-Srbima (Z. Dizdar, M. Sobolevski i dr.).

Zanimljivo je da na laži gore spomenutoga Jasenovac Research Instituta i J. Gorin nitko iz Hrvatske službeno nije odgovorio. Dapače, Slobodna Dalmacija je 13. ožujka 2010. godine prikazala članak J. Gorin kao ozbiljnu i vjerodostojnu analizu predstavljajući autoricu kao “eksperticu za Balkan”. Pisac prikaza Damir Pilić razotkrio se kao tipičan drugoredni pismoznanac s očitim protuhrvatskim namjerama.

 

Ivo Rendić – Miočević

 

Vezani članci:

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.