Logo

Izgubivši Pantovčak na predsjedničkim izborima, YUTA je ubrzano prešla na alternativno napajanje i da „popravi štetu“ intezivno radi na ugradnji svoje intelektualne elite, perfidnih komunističnih intelektualista, u sve bitne hrvatske institucije: odgoj, obrazovanje, kultura i mediji.

Neoboljševici i yugounitaristi u tišini i u dogovoru s YUTA-om rade na institucionaliziranju svoje pete kolone u RH. Radi se u konspiraciji, ali ubrzano i zauzimaju ključene društvene pozicije, jer im je prilično jasno da će SDPartija, tj. Zoran Milanović izgubiti ove parlamentarne izbore. Najumniji jurišnici partijske nomenklature rade na invalidskom pomagalu posrnuloj i propaloj Partiji. Zoran Milanović je bio greška u betlu.

Ali nije ostalo posve neprimijećeno, bez obzira što je dolaskom na vlast SDPartija u hrvatske Službe ubacila svoje sinove (i kćeri) i nećake. Sve je hrvatskim Službama jasno i svjesni su svega što se događa. I Pantovčak to prepoznaje, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović ima dobro i još bolje iskustvo u međunarodnoj politici, naročito u nacionalnoj sigurnosti.

Dakle, usporedno s osnivanjem Instituata za dijasporu pri rektoratu Sveučilišta u Rijeci, a kojeg bi vodio Ozren Pupovac uz pomoć provjerenih (lokalnih) čuvara tekovina „bratstva i jedinstva“, u Zagrebu se pri Fakultetu političkih znanosti već neko vrijeme pokušava osnovati Katedra za nacionalnu sigurnost. Na to se mjesto želi dovesti za partijsku nomenklaturu podobnu osobu, neiskusnog mladog poslušnika. Znakovito da u tom smislu HRT služi kao PR za promotore marksističkog pogleda na svijet te u svoje političke emisije dovodi profesore s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu kao velike stručnjake za međunarodnu političku analitiku i nacionalnu sigurnost. Ništa neobično kad se zna tko je ravnatelj HRT-a. Demokratskoj Europi je nemoguće objasniti tko je Goran Radman – njegovu (aktivnu) doušničku karijeru u komunističkim službama – činjenicu da je bio prvi čovjek komunističke televizije, a kamo li shvatiti da je takva osoba ponovno prvi čovjek državne televizije jedne članice EU. Shvatio je to Nijemac Roland Jahn, čelni čovjek za borbu protiv zločinačkog stasija i njemačkog boljševizma.

Pod pokroviteljstvom bivšeg predsjednika Ive Josipovića, a pod dirigentskom palicom njegovih pouzdanika i negdašnjih savjetnika, Dejana Jovića i Siniše Tatalovića – dvojice depiliranih četnika iz partijske nomenklature – spomenutu bi Katedru trebao bi voditi Petar Popović (1982.), novopečeni docent na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu (doktorirao u Ljubljani). U veljači ove godine Dejan Jović predstavio mu je knjigu „Kriza međunarodnog poretka 21. stoljeća“, u izdanju Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske i Disputa, a isti je pred stručnim povjerenstvom, (opet) predvođenim Dejanim Jovićem, imao ove godine (13. svibnja) uspješno nastupno predavanje na Vojnom učilištu Petar Zrinjski.

Po natječaju je zaprimljeno osam prijava i Povjerenstvo se nekoliko puta sastalo, međutim zbog isključivosti i upornosti Dejana Jovića i Siniše Tatalovića, Vlatko Cvrtila je (kao član Povjerenstva) neodlučan i dvoumi se, a dekanica, Lidija Kos Stanišić se povukla iz Povjerenstva te postoji mogućnost da se tijekom rujna ponovi natječaj, o čemu odlučuje Fakultetsko vijeće. Sve pripremne radnje i operativne manevre, svojim autoritetom fakultetskog seniora i osobe od velikog Josipovićeva povjerenja, pokriva i bivši dekan Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, Nenad Zakošek.

Treće uporište jedinstvenog scenarija ugrađivanja trebao bi biti Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu pretvoren u „izvršni organ“ za noviju hrvatsku povijest, tj. sveprisutna trojka na HRT-u i drugim medijima: Jakovina, Klasić i Budak – trojka „lijevih“ umnika, u naravi trockista i lenjinista, pojačana ocem i sinom Goldštajn, lažnim Židovima i pravim boljševicima.

Ta tri centra dala bi znanstveni legitimitet i silu te opravdala razloge povratka u nekakav „region“, tj. treću Jugoslaviju. Tim više jer je dolaskom SDPartije na vlast 2011. Siniša Tatalović već počelo s „regrutiranjem“ svojih pouzdanika u MUP-u i to još uvijek radi. To je sila, ako zatreba! Jer koliko god se YUTA u hrvatskom gospodarstvu zauzima najbolje pozicije kupujući partijskim novcem najlukrativnije tvrtke i profitabilne djelatnosti, toliko bi spomenuta tri centra, naravno uz pomoć HAZU/JAZU-a, LZMK i odgovarajućih nevladinih organizacija, zauzela i učvrstila društvene pozicije u obrazovanju, pisanju/interpretaciji povijesti i trasiranju budućnosti. I medijima, naravno. Ta bi „trojka“ postala društveni arbitar, onaj tko objašnjava kormilarenbje prema partijskoj meritokraciji.

HRT se zdušno uključila u projekt „Katedra za nacionalnu sigurnost“ te pokušava medijski prikazati Dejana Jovića i Mirka Bilandžića kao eksperta za nacionalnu sigurnost, Dejana Jovića naročito kao seniora i dobro upućenog u svjetsku politiku. Nitko od upućenih ne zna zašto! Sve je to samo stara sovjetska škola kojoj Britanci tu i tamo bace koju kost i drže ih na kratkoj uzici. Možda je sljedeći Jovićev korak (službeni) odlazak, u pratnji iskušenika Popovića po mišljenje u Britansko veleposlanstvo, ili da se još više skratiti postupak, njihov odlazak po mišljenje u Institut za bezbednost u Beogradu? Britanci se vjerojatno valjaju od smijeha kad vide stupanj stupidne poslušnosti koji su postigli s ekspertom Dejanom Jovićem i ostalim jovićima u Hrvatskoj.

Sve je začeto i sve je poteklo u Josipovićevu uredu dok je bio Predsjednik Republike. Zbog Josipovića, Jovića, Tatalovića, Pusićke... RH nije nikad uistinu ušla u Europsku Uniju. Josipović i njegova grupa sve su vrijeme mandata (i davno prije) sadili i uzgajali mladice, svoje ideološke klonove, i ugrađivali po svim hrvatskim institucijama. Petar Popović je jedna od kloniranih mladica. Iza svega se krije ona dobro čuvana ideja o Republici Hrvatskoj pod vodstvom“reformirane“ Partije (nije dakle SKH nego SDP), i uljuđenog građanskog srpstva?! – ustvari depiliranog četništva. Prilično Tripalova platforma hrvatske države pod „visokim pokroviteljstvom“ partijske nomenklature, naravno ništa bez Srba, jer SDPartija je u stvari najveća srpsko-srbijanska stranka u Hrvatskoj! To je ona vizija što cijelo vrijeme politički nudi HNS još iz Savkinih vremena. Zato Josipovićev slogan „Naprijed Hrvatska“, ali uvijek socijalistička Hrvatska zasnovana na filozofsko-povijesnim „istinama“ marksizma i lenjinizma i pod mudrim vodstvom Josipovićeva upravljačkog kruga.

Od prvog dana svog mandata Ivo josipović okuplja ljude oko tog te ideje i sprema izvesti taj projekt. Zoran Milanović je klaun koji se bori preživjeti izborni poraz na parlamentrnim izborima u prosincu ove godine. On ne vidi dalje od svoje grčevite želje da ostane na stolici predsjednika SDPartije, a njegova su razina Vojko Obersn i Zatko Komadina, politički marginalci poput laburista i nikad čuo seljačke stranke, štrukli i gemištek. Zoran Milanović je nebitan, čak ga je i IDS otpilio, samo jedna tragikomička epizoda u hrvatskoj političkoj sapunici. On je za Dejana Jovića i Sinišu Tatalovića nepoželjan sugovornik, on im ni piće ne smije natočiti.

Dakle, ako Hrvatska nema svoje sinove za rad na bitnim mjestima za hrvatsku državu, nego na takva mjesta postavlja mlađahne popoviće, prekaljene Srbe i orjunaše, ljude iz partijske nomenklature 3. I 4. generacije, onda je cijeli Domovinski rat bio nepotreban i ljudi su uzalud izginuli. Međutim Hrvatska ima svoje sinove: školovane, obrazovane domoljube s životnim i ratnim iskustvom. Ima ljude koje u svim parametrima nadmašuju Jovićevo kukavičije jaje, Petra Popovića.

Ako je Dejan Jović iskren hrvatski građanin, neka predloži model lustracije; to je posao za jednog političkog znalca, to bi bilo iskreno i pošteno, a ne se baviti uhljebljenjem svojih pulena i restauracijom Jugoslavije na štetu hrvatske suverenosti. Ako srpska manjina koja u hrvatskoj populaciji učestuvuje s 4 posto, zar joj pripada 50 posto ministarskih fotelja, kompletna kultura i obrazovanje, i gdje je tome kraj? Kako bi bilo da Hamas ustroji sigurnosni sustav Izraela? Zar im treba preuzeti hrvatsku dijasporu i nacionalnu sigurnost kako ni hrvatske dijaspore ni nacionalne sigurnost ne bi bilo? Zar uspostaviti potpunu kontrolu nad obrazovanjem (Fakultet političkih znanosti i Filozofski fakultet u Zagrebu i ostali), nad gospodarstvom uz pomoć YUTA-e i neprestalo širiti neistinu i „argumentirati“ genocidnodost hrvatskog naroda... gdje je tome kraj i čemu?

Sve ovo sliči na 1991. kad je Hrvatska ostala bez svog oružja Teritorijalne obrane, podsjeća na agresiju drugim načinom. Partijska nomenklatura jednostavno žuri pred gubitak izbora zabetonirati zatečeno stanje: ugrađuje svoje ljude u sustav, a Vlada se silno zadužuje ne bi li izbornom pobjedniku ostavila što lošiju društveno-gospodarsku situaciju. Isto su radili i Nijemci kad su se u svibnju 1945. povlačili iz Rijeke: sve što je vrijedno eksplozivom su digli u zrak.

 

L. C.

 

Vezani članici:

-Krim u Hrvatskoj

-Ozren Pupovac - „stručnjak“ za hrvatsku dijasporu

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.