Već otrcani slogan SDP=HDZ, koji je dobro PR-ovski smišljen u neokomunističkoj kuhinji, a jedini cilj bio mu je razjediniti demokršćansko biračko tijelo, polako odlazi u zaborav, a maske iz dana u dan sve više padaju.

Znamo da su na tom sloganu "rasle" stranke i strančice desne provenijencije otkidajući komadiće demokršćanskog glasačkog tkiva, znamo kako je prošao "Savez za Hrvatsku" koji je već u noći svog osnivanja dao jasnu naznaku koja im je politička platforma i koji će slogan koristiti.

Isti slogan koristio je Milan Kujundžić u predsjedničkoj kampanji, Željka Markić nakon neuspjelog izbornog referenduma, HDSSB u svojoj kampanji, HSP, Danijela Srba u svojoj kampanji i još niz stranaka koje su gotovo sve nestale s političke scene. Hrvatski narod nije im povjerovao i za takvo nekritičko i nepošteno političko agitiranje "nagradio" ih je sve od reda mizernim postotkom glasova u svim političkim utakmicama.

Profitirali su oni koji su slogan smislili, izašli su najmanje oštećeni i sada se slatko smiju bačenim demokršćanskim glasovima. SDP-ove neokomunističke glasače ni jedan slogan ne će odvratiti da ne glasuju protiv domoljublja. Njihov cilj je samo jedan, diktatorski vladati Hrvatskom dok god je to moguće, a uvjet za to je, oslabiti "desnicu"što je više moguće.

Poznati "hrvatski" jal iznjedrio je novi slogan, a on glasi:"Razlika između SDP-a i HDZ-a je kao razlika između kuge i kolere!" Nepoznato je tko je osmislio novi slogan, vjerojatno ista kuhinja, ali nevjerojatno je kako su se na njega zalijepili kao muha na onu stvar mnogi komentatori desne ili centrističke  provenijencije, a još je nevjerojatnije što taj slogan u udarnim kolumnama, člancima,TV emisijama, na portalima, koriste ugledni kolumnisti i politički analitičari.

Ovaj slogan o kugi i koleri tako "slatko" i primamljivo zvuči, tako dobro "paše" u naslov da sam ga čak i ja stavio u naslov, ali sa posve drugim motivom. Motiv mi je razobličiti taj "novi" spin i dokazati da su i ugledni komentatori i ugledni kolumnisti demokršćanske "pozicije"naletjeli na pravi spin iz projugoslavenske udbaške kuhinje.

Jedan kolumnista koji voli koristiti taj slogan dolazi iz pravničko-odvjetničkih krugova, a drugi je ugledni prof, publicist, sociolog, književnik, novinar, bivši političar i ne znam ti ja šta svejoš nije? I jedan i drugi dokazanim djelovanjem, političkim i drugim radom, puno su bliži desnici nego ljevici.  Dobro je znati da kuge i kolere više nema, da se vrlo dobro liječi, pa ta metafora sama po sebi nema značaj. Dobro je znati i to, kad jednu političku grupaciju uspoređuješ s tim opakim povijesnim boleštinama čovječanstva, upadaš u zamku da bolesnima od kuge ili kolere proglasiš sve članove, simpatizere i glasače koji su svoj glas dale toj "boleštini", dakle bolesni su svi "od sokaka do Pantovčaka"!? I sam se pitam, za koga sam ja to glasovao na predsjedničkim izborima i na ovi zadnjim parlamentarnim izborima. Dođe mi da se hitno javim liječniku i obavim testove na koleru, jer baš se jadno osjećam, kad mi uglednici kažu da možda i sam bolujem od te boleštine.

Kuge i kolere više nema, a ako se i pojavi u tragovima brzo se suzbija i lijeći. I HIV pozitivni se danas lijeće, privilegirani, oboljeli od raka također se liječe i još mnogi od teško izlječivih bolesti u prošlosti, danas imaju nadu. Ima onih kojima je nada zalupila vrata, a to su ljudi oboljeli od neuroloških bolesti. Živčano tkivo u ljudskom organizmu je neobnovljivo, neurološka i psihijatrijska oboljenja mogu se ublažiti sedativima i raznim grupnim i individualnim terapijama, premda znanost i na tom polju napreduje, tražeći sve učinkovitije lijekove i terapije.

Za sebe sam siguran da ne bolujem ni od kuge ni od kolere, a siguran sam da ni milijun ljudi koji su glasovali za Predsjednicu i Domoljubni koaliciju ne boluju od ničega sličnog. Siguran sam da ti svi dobri Hrvati i Hrvatice u dubini duše znaju da je hrvatsko društvo bolesno, ali ispirači mozgova i s lijeva i s desna, kako na visokim intelektualnim razinama, tako i na niskim komentatorskim pozicijama   šire antagonizme, a ni sami ne znaju ili ne žele znati pravu dijagnozu, podležući bombastičnim spinovima.

Hrvatska ne boluje od PTSP-a već boluje od genetski modificiranog oblika  teške psihijatrijske bolesti koju bih nazvao PKSP, POST-KOMUNISTIČKI STRESNI POREMEĆAJ! Da ne bi bilo zabune, od te genetski modificirane boleštine boluje jedna agresivna vladajuća manjina kojaje, može biti, inficirala i dio poštene većine uključujući u tu grupu i neke naizgled vrlo pametne ljude od prava i pera. Poznato je da su genetsko modificirani oblici globalno, puno otporniji i opasniji od svojih prethodnika, služe se sofiticiranim metodama straha i prisile, ucjena i obmane, a u našem slučaju, slučajne države, to je i više nego očito.

Naši dragi branitelji, koji su u pravednom, samo obrambenom, Domovinskom ratu oboljeli od PTSP-a učinili su do sada tisuće i tisuće samoubojstvenih činova, jer nisu mogli podnijeti besane noći, slike razaranja, slike svojih usmrćenih prijatelja, majki, otaca, djece, krvi, logora i masakra u režiji komunističke JNA. Na put prema tim žalosnim samo ubojstvima u koja su otišli potpuno nedužni, natjerali su ih svim silama i sredstvima upravo ovi genetsko modificirani POST-KOMUNISTIČKO STRESNO POREMEĆENI.

Drage Hrvatice i Hrvati, jeste li ikada čuli ili čitali da se bilo tko od tih neokomunista ubio zbog Hude jame, zbog Bleiburga, zbog Blaženog Stepinca, zbog tisuća godina robije, nevinih godina u užasnim udbaškim kazamatima, zbog udbaških zločina po receptu "Lex Perković"? Jeste li ikada čuli da se bilo tko od njih pokajao, priznao, otkrio počinitelje zločina, otkrio nalogodavce? Dok se naši dragi branitelji ubijaju radi posljedica svih užasa pravednog, oslobodilačkog,  obrambenog rata, ovi ne samo da se ne ubijaju, na samo da šute, već veličajući svoja zločinačka nedjela svim agresivnim sredstvima i dalje pravednike šalju u smrt, bilo moralnu bilo fizičku.

To je ta boleština koja nema veze ni s kugom ni kolerom, to je ta boleština koja je isplivala na površinu za vrijeme referenduma o braku, to je ta boleština koja je i ministra Matića, ozdravljenog od PTSP-a, a zaraženog POST-KOMUNISTIČKIM STRESNIM POREMEĆAJEM natjerala, da kardinala Bozanića uspoređuje sa krvnikom Miloševićem u onoj poznatoj sramotnoj, božićnoj izjavi: "Ne čujem dobro!", stavljajući posprdno ruku na uho kao Miloševića u Gazimestanu. To je ta boleština koja Mesića tjera na tvrdnje da u Hudoj jami i Bleiburgu  nije bilo nevinih, da ih je trebalo ubiti, ona tjera Manolića da se doslovno javno hvali smaknućima oko Bjelovara, tjera Milanovića, Pusičku, Josipovića i druge da za zločinca Tita kažu da je to najbolje što je Hrvatska imala.

U neku ruku imaju i pravo,  Tito je najbolje što je njihova slučajna država imala, jer istrijebio je 500 000, ne slučajnih, nego pravih Hrvatica i Hrvata i još četiri puta toliko onih koji se nikada nisu rodili, a protjerane iz Hrvatske, čemu i danas svjedočimo ne može se ni pobrojiti. Ma kuda bi nas odvelo matematičko multipliciranje hrvatskih žrtava? Ti genetsko modificirani bolesnici imaju takve obrambene mehanizme, takva oružja, koja izvuku u sekundi kad god im zaprijeti dašak istine, istine  koja bi vodila ozdravljenju Hrvatske. Oni su bolesni i mogu opstati jedino u bolesnoj državi!

Upravo zbog toga šire spinove o kojekakvim kugama i kolerama kojih nema ni u tragovima, šire spinove da bi sakrili prave bolesti ovog društva. Bolesnike u Vrapču i Jankomiru vežu specijalnim luđačkim košuljama, prekriže im ruke na prsima, povežu iza leđa i još dodatno ih svežu za krevet doslovno im oduzimajući svako moguće oružje u trenutku poremećaja. Kada ćemo mi narode moj oduzeti oružje poremećenim neprijateljima hrvatske države?

Našem mladom psihijatru koji je "zgodniji" od Freuda, poštenji od Stulhofera i Kinsleya zajedno, koji je za život od rođenja do smrti, koji je za vjeronauk u školama, zaštitu braka u Ustavu, koji je protiv ćirilice u Vukovaru, ne treba više pisati otvorena pisma. On sigurnozna šta je PKSP i kako razorno djeluje na hrvatsko društvo. Hoće li nam on pomoći oduzeti im opasna oružja ostaje nam za vidjeti?

Oni koji svjesno ili nesvjesno šire famu o "kugi i koleri" morati će se suočiti s činjenicom da to čine ruku pod ruku s oboljelima od POST-KOMUNISTIČKOG STRESNOG POREMEĆAJA.

Sjećamo li se još jasno "krika" biskupa Valentina Pozaića: "Hrvatskoj je potrebna lustracija, Hrvatskoj je potrebna nova oluja"! Sjećamo li se Jovanović-Kundakovog pogroma koji je izvršen nad tim visoko obrazovanim kršćanskim teologom, pogroma cijele Crkve, nakon te izjave koja je u cijeloj partiji izazvala uznemirenost kod bolesnika bolesnih od POST-KOMUNISTIČKOG STRESNOG POREMEĆAJA!? ONI kad su "uznemireni", ne ubijaju sebe, ne čine samo ubojstva, ONI ubijaju istinu i svim sredstvima "spašavaju svoju zločinačku budućnost" kako je to precizno dijagnosticirao prof. Josip Jurčević u svojoj knjizi "Lex Perković".

BEZ LUSTRACIJE NEMA CROATIJE!

 

Kazimir Mikašek-Kazo