Logo

Osjećam se kao da sam zajedno sa svojom domovinom Hrvatskom zazidan iza sedam debelih zidova u Hudoj jami. Vičem pjevam, dozivam, a drugovi iz vana kažu:"Samo ti viči, pjevaj, dozivaj, ne će te nitko čuti i ne ćeš još dugo"!

Diktatori, judoškudaši, petokolonaši, veleizdajnici pjevaju sve glasnije "DRUŽE TITO MI TI SE KUNEMO", mi smo sve tiši i tiši, a naši poslanici tiho pjevuše zajedno s njima.

Autobus sa hodočasnicima probijao se kroz slovensku maglu, bez problema smo prošli granicu, pogranični službenici nisu pomislili da smo islamski teroristi. Nakon "Oče naš",pod vodstvom časne sestre, razvila se živa diskusija, svatko je imao nešta za reći, no osjetila se ona atmosfera dubokog poštovanja prema žrtvama neviđenoga zločina, zločina prema kojemu putujemo. Svi nose neke uspomene na drage, nestale, pogubljene, a oni kojima osobno nije nitko stradao nose u srcu sve mučeničke ljudske živote pogubljene na najokrutniji način, bez milosti i bez osude.

Promovirao sam u autobusu svoju pjesmu "BEZ ISTINE TAMA POBJEĐUJE" koja bi se mogla zvati i "BEZ ISTINE NEMA NAM HRVATSKE", a dobar naslov bio bi i "BEZ LUSTRACIJE NEMA CROATIJE", slogan koji prati moj politički i komentatorski rad.

"BEZ LUSTRACIJE NEMA CROATIJE" uzviknuli smo i prolomio se iskren aplauz u našem autobusu. Siguran sam, isto bi se dogodilo i da je bilo 100 autobusa, a  hodočasnici, koji tragaju za istinom, njeguju "jednoumlje" u potrazi za istinom, njeguju domoljubno "jednoumlje" u potrazi za  Domovinom koja se trenutno, simbolično i stvarno nalazi u Hudoj jami.

Sveta misa održana je u svojevrsnom tjesnacu između maglovitih planina, na stazi koja vodi u rudnik smrti, Barbarin rov. Na stazi stoje hodočasnici u približnom broju kakav je bio te kobne 1945. god. Hodočasnici vođeni ljubavlju u srcu, tugom za mučenicima, molitvom za Domovinu, pohrlili su  dragovoljno za razliku od onih tog kobnog poratnog dana, koji su kao stoka dovezeni kamionima i najokrutnije usmrćeni iza sedam debelo sazidanih zidova. I među hodoćasnicima je bilo i žena, djevojaka, djece, pletenica, muškaraca i dječaka. Oni iz 1945. žive danas u srcima i molitvama hodočasnika i na toj tužnoj stazi stajali smo zajedno s njima.

Četiri biskupa iz Slovenije, Austrije, Hrvatske, Bruna Esih izaslanica Predsjednice, puno slovenskih povjesničara, parlamentaraca iz Janšine stranke, udruga Huda jama, obični ljudi vjernici i nevjernici. A gdje su naši političari, javne osobe, povjesničari? Tek prof. Josip Jurčević veliki prijatelj Romana Leljaka i Hrvatske. Čujem da je zadnji put u Hudoj jami za vrijeme predizborne kampanje bilo puno više "naših" delegacija, političara sa puno svijeća, cvijeća i vijenaca. Ovaj put, samo glas Predsjednice koja ne mora brinuti hoće li sutra biti Predsjednica ili ne. Predsjednica je s nama, bila izborna kampanja ili ne i to je čini najvećom i prvom među jednakima!

Neki ne misle kao ja, neki ne misle da će Predsjednica sutra biti Predsjednica, neki joj vežu ruke, na daju joj biti prvom među jednakima, ne daju joj prostor za promoviranje istine i zakopavaju njenu viziju budućnosti Hrvatske u Hudu jamu, govoreći. "Nek ona samo  viče, pjeva, doziva, ne će još dugo"!

To su ti isti ljudi, sljednici krvnika iz Hude jame, čuvari smrti koji su istinu okovali svojom himbom, oni koji žive od laži naučene od ideologa srpske laži Dobrice
Čosića, oni što veličaju zločinca Tita. To su oni što su neki dan orgijali u spomen navodnom ustaškom zločinu, u navodnom selu gdje su se navodno dogodili navodni zločini. U tom selu nema kostiju, nema posmrtnih ostataka, nema dokaza, nema počinitelja, nema izvršitelja, a sve nenarodne TV šupe objavile su vijest i Mesića u krupnom planu kako se kočoperno prijeti Karamarku šaljući mu mafijaški poljubac"! "Želim Karamarku sve najbolje u životu", kaže Burduš uz ciničan osmjeh pravog ppokvarenjaka. Vijesti iz Hude jame ni "iz korova"!

Manolić, Mesić, Josipović, Lončar ideolozi su i duhovni vođe velikog vođe Zorana Milanovića, a iznad njih lebdi život i djelo zločinca Tita, za njih prvog među jednakima u povijesti Hrvatske. Titoistički, diktatorski, zločinački, spremni su mijenjati zakone, Ustav, ustavne suce, županijske suce, izborni zakon. Spremni su lažirati izbore, poraz proglasiti pobjedom, spremni su radi spašavanja svoje zločinačke budućnost, radi spašavanja svoje zločinačke organizacije, na silu izabrati predsjednika najsvetije hrvatske institucije, Hrvatskog državnog sabora. Spremni su rušiti Predsjednicu i na silu ostati u Banskim dvorima i vječno nas povezati s Beogradom i regijonom.

Spremni su na državni udar!

A u Hudoj jami jučer, nema naših, nema vijenaca i svijeća, nema cvijeća, nema krika "BEZ LUSTRACIJE NEMA CROATIJE",za njih  nema pjesme "BEZ ISTINE TAMA POBJEĐUJE"! Oni nisu čuli aplauze iz stotinu autobusa, nisu čuli šta kaže domoljubni hrvatski hodočasnički puk. Od silne želje za vlašću, za častohlepljem, oglušili su od fanfara trijumfalizma i zaboravili su preko noći, da BEZ ISTINE ne će biti ni njih, ni nas ni Hrvatske.

Krik za istinom čuje HNES, HRVATSKO NACIONALNO ETIČKO SUDIŠTE, na čijoj sam završnoj, godišnjoj sjednici danas bio nazočan. Sve vrhunski intelektualci sa titulama, kao jedan uz drugog, sa radom iza sebe, vizijom ispred sebe, dobro čuju šta znači poruka BEZ ISTINE TAMA POBJEĐUJE. Ne samo da čuju, oni uporno rade na ISTINI što je danas objelodanjeno u ZBORNIKU od 700 stranica, a na tim stranicama stoji mukotrpan  intelektualni rad samo radi  ISTINE. Rad uz prijetnje, šikaniranje i neviđenu medijsku diktatorsku blokadu. Možda će jednoga dana doći dan, pa će njihov rad, rad HNES-a postati jedina politička platforma na svim izborima za sve normalne političare, ako ih uopće ima.

Na koncu, pjesma "BEZ ISTINE TAMA POBJEĐUJE" postala je službena himna udruge HUDA JAMA na zamolbu našeg dragog prijatelja i istraživača g. Romana Leljaka.



Kazimir Mikašek-Kazo

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.