Zoran Milanović bio je opsjednut sučeljavanjem s Tomislavom Karamarkom, sebe je već vidio ovjenčanog lovorikama i s novim mandatom pod nogama. Njegove ulizice uvjeravale su ga da je neodoljiv i nepobjediv u govorništvu, a Zoki je u to bez ostatka povjerovao.

Bio je uvjeren da u jednom takvom sučeljavanju može pomesti svakoga, a Tomislava Karamarka s osobitim zadovoljstvom razmrcvariti pred TV kamerama. Nasreću nije se dogodilo, jer takvo je sučeljavanje besmisleno i nemoralno: ljude s dijagnozom treba pustiti na miru i preporučiti im stručnu pomoć, pa je Tomislav Karamarko dobro procijenio da nikakvo sučeljavanje sa Zoranom Milanovićem ne dolazi u obzir – s bolesnicima se ne smije rugati. Predsjedniku SDPartije drugovi sapunaju dasku pa će svoja govorničko umijeće i spletkarenje imati kada i na kome trenirati.

Blazirani i vidno uznemiran Ranko Motorola, koji od srdžbe skrguće zubima i jedva otvara usta, poziva Božu Petrova na sućeljavanje kako bi pred TV kamerama raščistili jesu li tajne službe (SOA) i PNUSKOK po nalogu Partije bili angažirani u praćenju, prisluškivanju i analiziranju kontakata čelnika MOST-a, Bože Petrova. Zapravo je li MUP kao nekad SUP bio samo puki izvršitelj partijskog naloga da se policijski uprati i obavještajno obradi Božo Petrov. Ne znam kako bi jedno sučeljavanje pred televizijskom javnošću to moglo objasniti i dati valjane odgovore, ali slutim da bi Ranko Motorola sa zadovoljstvom pred gledateljstvom saslušavao Petrova i prikazao ga kao paranoidnog i neiskusnog mladog političara, izvrgnuo ga ruglu i priprijetio.

Neobičan je taj prijedlog Ranka milicionara, čak i on bi trebao znati da se takve teme ne raspravljaju pred TV kamerama, u javnosti, jer nikad se ne zna koji podatak ili osoba može nepredvidivo „izletjeti“ i kompromitirati službenu i državnu tajnu. Za takve situacije postoje nadležna saborska tijela i prisegnute osobe koje se bave zloporabom ovlasti i službenim tajnama, oni su prava adresa za takve analize i procijene.

I nema što Božo Petrov Ranku Motoroli dolaziti na noge pred bilo čije kamere, igdje ikada. Poteškoća je što Ranko Motorola još ima gard kao da je na vlasti, uvjeren je u lojalnost svojih ljudi u policiji, službma i medijima, koji su (navodno) obavili „poso'“, kao i onaj „poso'“ s poljudskom svastikom. On još vjeruje u naklonost TV voditelja, u stare dogovore s urednicima i vlasnicima medija. Ranko Motorola još ne želi shvati koliko su mediji samo hrpa ustrašenih, potkupljivih i ucjenjenih piskarala, političke sluge i beskičmenjaci koji će učiniti sve samo da ostanu u sedlu.

>>TV dnevnik Ostoje Rankovića

I Ranko milicionar i njegov šef Zoki su mislili da su se velikom predstavom sučeljavanja i još većom obmanom mogu dobiti izbori, sada bi istim predstavama prali svoj obraz i nastavljali s lažima o svom mandatu. Strpljenja, čeka ih veliko suočavanje s drugovima iz vlastitih redova, s onima što najviše vole svoje meso na političkom jelovniku. Suočavanje, a ne sučeljavanje, to je ono s čime moraju računati u sljedećim mjesecima, dok ne padnu u zaborav i postanu prezriv osmjeh svih koji ih se jednom u budućnosti sjete.

Mediji i sindikalne vođe su recidivi stare komunističke diktature, komitetske sluge i poslušnici, stare krpe i nove zakrpe, i nova im Vlada ne treba, niti smije, udovoljavati kao čiru na stražnjici. Jer to je nemoguća misija – udovoljiti partijskim obrezancima u državi koju nisu htjeli, u sustavu kojeg su prezirali. Slobodna, samostalna i suverena Hrvatska država im svakako nije po volji. I komitetski novinari i sindikalne vođe, nisu nikad mislili svojom glavom nego su po mišljenje išli u komitet ili kod istaknutih drugova, partijskih seniora i predsjednika ideoloških komisija, na partijama preferansa ili bele. To su već u ondašnjem sustavu bili samo lukavi kruhoborci i okorjeli neradnici. Sindikatski prvaci, ovi kojima su puna usta radničkih prava, tek su olinjale sluge stare diktature: oni što su se brinuli da radništvo ostane krotko i pokorno, da se ne dogodi tzv. obustava rada, da se zimnica uredno podijeli i kasom uzajamne pomoći pomogne potrebitima – ali o ulozi sindikata u višestranačkom i poduzetničkom društvu..., ne to oni ne shvaćaju, njima se sve to gadi. Poduzetnici su za njih i nadalje ostali odvratni kapitalisti i klasni neprijatelji, ali svinjske polovice tranširane „milanskim rezom“, pa ukiseljeni kupus, zimnica, grah...

Kočničari hrvatskog razvoja su mediji svih vrsta, tj. niska profesionalna razina novinara; samoupravljački mentalitet prenesen na mlade naraštaje; ostaci komunističkih sindikata u likovima sindikalnih prvaka; nepoduzetnički duh u Hrvatskoj i veliko osobno bogatstvo stanovništva, jer preko 85% ljudi živi u vlastitim nekretninama, posjeduje 1,3 milijuna vikendica i u hrvatskim bankama ima deponirano 200 milijardi kuna. Hrvati zapravo ne žele raditi nego biti rentijeri i umirovljenici i takvu državu je teško pokrenuti.

>>Medijske operacije u izvedbi SDP-ovih novinarskih aktivista

Nije mi jasno zašto Tomislav Karamarko i Božidar Patrov kad razgovaraju s novinarima kao da se opravdavaju, stano im je nekako neugodno! Na isti se način i članovi Domoljubne koalicije odnose na TV s voditeljima političkih emisija. Zar im nije jasno da su to ONO i DSZ novinari, intelektualisti marksističkog usmjerenja, plaćenici propalog komunizma, prostitutke socijalističkog samoupravljanja s uznapredovalim čankirima marksizma u svom svjetonazoru?

 

L. C.