„Hrvatska više nije slučajna država“. Slavodobitno je ustvrdio „crveni vožd na odlasku, ali, ne bi ništa bilo trensparentno i konačno da nema toga „ali“.

U toj državi, (ne)slučajnoj državi, koju je vožd učinio prosperitetnom, rastućom i (ne)slučajnom, imamo "slučajnog" mandatara Tihomira Oreškovića koji će učiniti sve da zemlju koju je vožd izvukao iz krize ponovo baci na koljena i učini je slučajnom.

Istina je da je mandatar Tim Orešković "slučajni" kandidat za premijera, istina je da je Tim za cijelo Milanovićevo špijunsko leglo sasvim sučajno jedno veliko iznenađenje, istina je da je zbog Tima u špijunskom leglu nastala panika, jer slučajno su dobili čovjeka iznenađenja, kojega ni slučajno ne mogu obrađivati svojim goebbelsovskom metodama. Nemaju više vremena!

Pune tri godine rasturali su Karamarka kao jedinog ozbiljnog kandidata za premijera, ušli su mu u obiteljsko stablo, ušli su mu u spavaću sobu, u sobu njegove djece, ušli su mu u njegova bivša poduzeća, secirali njegove odnose s Manolićem, Mesićem, Tuđmanom, podmetnuli mu udbaško nasljeđe, ustašluk, fašizam, analizirali njegov engleski, izlistavali brojeve svih njegovih prijatelja, neprijatelja, ušli su mu u poreznu karticu i pomoću špijunskog legla i goebbelsovskih „crvenih brigada“ od običnog Hrvata Karamarka napravili monstruozno medijsko ruglo.

Sve resurse, pamet, inteligenciju, elektroničke alate upotrijebili su za moralni i ljudski pogrom čovjeka koji je iz inata pobjeđivao na svim izborima zajedno sa svojim partnerima. I odjednom glavna meta njihovog špijunskog legla se izmakla, velikodušno naciji pokazala pravog mandatara o kojemu nije sanjao ni Milanović, ni njegov glavni špijunčina Ostoja Ranković. I što sad?

Oreškovića izlistavati ne mogu, nemaju više vremena za pripremu pogroma i mogu samo lagano „pušiti“, jer dima za Timom nema. Ima doduše prašine, jer iza dobrog konja se dobro i praši, ali ta dobra prašina, to bolje za Hrvatsku, špijunsko leglo uopće ne zanima! To nije područje njihove djelatnosti, dobro za naciju nije u opisu njihovog svakodnevnog špijunskog djelovanja.

I dok je Tuđman prisluškujući Miloševića to radio radi zaštite nacionalnih interesa usred rata, dok je Merkel navodno bila prisluškivana radi zaštite globalnih svjetkih interesa, nitko nam u državi koja više nije slučajna, ne obrazlaže u čijem interesu je prošle godine „izlistano“, ili bolje reći prisluškivano preko 40 000 telefona?

Godine 2014-te, SDP mijenja zakon o sigurnosnim agencijama i daje ovlasti čak i načelnicima policijskih uprava, da mogu usmeno zatražiti praćenje ili prisluškivanje onih za koje oni misle da bi mogli postati predmetom kriminalističke obrade. Radi istine, svi oni ovlaštenici koji usmeno zatraže provođenje takvih špijunskih izvida, u roku 24 sata morali bi dati i pisano obrazloženje, ali ne zna se kome i ne zna se jesu li to i činili.

Dakle, u predizbornoj godini, kada Hrvatskoj ne prijeti neka značajnija vanjska ugroza, nema naznaka nemira ni sukoba, SDP dozvoljava u najvažnijem segmentu represivnog aparata totalnu obavještajnu anarhiju. Anarhija nije uperena za dobrobit cijele nacije, u svrhu zaštite ustavnog poretka, u svrhu očuvanja nacionalnih interesa, anarhija služi samo jednoj svrsi. Borbi jedne partije da ne izgubi vlast, borbi mentalnokomunističke oligarhije za spašavanje svoje „zločinačke budućnosti“. (prof. J.Jurčević)

Svi mi znamo da se cijeli Svijet pretvorio u jedno „globalno uho i oko“, svi znamo kako smo totalno pod kontrolom, ali da jedna partija represivnim obavještajnim aparatom uništava suparničku stranu koja ne misli kao oni, to se u uljuđenom demokratskom Svijetu ipak ne događa. U stvari dogodio se „Watergate“, ali se nakon toga dogodila i ostavka predsjednika Nixona!

Mozak špijunskog legla je očito Ostoja Ranković, svoj zanat je pekao u paraobavještajnom sustavu bjesomučno loveći generala Gotovinu, njegovi učitelji su poznate face iz britankog MI6 odjela, a špijunsko leglo nalazi se o OTC-u „Operativno tehiničkom centru“ u koji ne mogu provaliti ni „Oceanovih jedanaest“. Super računalo sa softverom, u kojemu su pohranjene sve gadosti mentalnokomunističke vladavine, neosvojiva je tvrđava bez ikakvog nadzora.

A tko može i nadzirati neku usmenu želju, nekog načelnika PU bogtepita otkud, koji je uz osnovanu sumnju na počinjenje nekog možebitnog kaznenog djela ubacio brojeve telefona osumnjičenika u softver, a uz put, za svaki slučaj, ubaci i broj frajera na kojega sumnja da mu ševi ženu. Ili možda broj Petrova, Grmoje, Bulja, moj, tvoj vaš? Nitko ne može ništa, sve je po zakonu, a znamo da nije!?

Glavno špijunsko leglo ima im svoja modificirana podlegla, poglavito u medijskim „crvenim brigadama“. Žalosno je gledati ona uplašena lica i oči spikera svih TV šupa u Hrvatskoj, koji kao da molećivo mole naciju nek im oproste, jer eto, ucjenjeni su i moraju nam svaki dan lagati. Ako ne lažu, ako slučajno kažu nešto što Radman ili Radmani nisu planirali, dobiti će otkaz, ugrozit će svoju egzistenciju, svoju djecu, karijeru, ne će moći otplatiti kredit za stan, auto, ne će moći na ljetovanje ili zimovanje. Naravno, ima i onih gadova koji sa zadovoljstvom lažu, a ti su se izlegli u špijunskim veleizdajničkim leglima!

Špijunsko podleglo u krilu tele operatera, koji izravno komuniciraju sa glavnim špijunskim leglom OTC—om izlistavajući im sadržaje razgovora raznih meta špijunske obrade, posebna je priča. Oni su pak kupljeni novcem nas građana Hrvatske koji plaćaju preskupe impulse, oni su kupljeni poreznim olakšicama, oni su jednostavno kupljeni kako bi pod svaku cijenu zadržali planiranu razinu dobiti iz koje dijele bogatu dividendu i godišnje bonuse. I sad čovjek ne zna što je matično špijunsko leglo, a što podleglo, ali znamo da su u panici!

Dolaze „Oceanovih 20 - domoljuba“, dolaze ljudi koji točno znaju tko je špijunska glava špijunskog legla, tko su njihovi eksponenti i kako oni funkcioniraju.

To je osnovni razlog svih monstruoznih napada na Karamarka, jer on sve zna, Brkić sve zna, znaju kao funkcionira sustav! Kad Milanović prozove Karamaraka za „kriminalnu organizaciju“, za „špijunsku organizaciju“, za „neoustašku organizaciju“ onda zapravo javno daje nalog svom špijunskom leglu da još žešće udare u neprijatelje. I Milanović zna da Karamarko i Brkić sve znaju i zato su Karamarko i Brkić glavne mete tog špijunskog legla!

Sada je potpuno bjelodano da u našoj dragoj Domovini postoji važnije mjesto od premijerskog, a to je mjesto ministra za domovinsku sigurnost. Ministarstvo domovinske sigurnost jednostavno se mora ustrojiti radi jednog prevažnog posla koji se zove: ZAŠTITA NACIONALNIH INTERESA!

„Kroz to ministarstvo, filtrirali bi se kadrovi, i ne bi se omogućio pristup javnom informiranju osoblju koje se suprotstavlja POSTOJANJU HRVATSKE DRŽAVE. A domovinska sigurnost može biti ugrožena kako djelima, jednako tako, ako ne i više, riječima. Ministarstvo bi sa sigurnosnog aspekta pratilo sva događanja na području pisane ili javno izgovorene riječi, kako u samoj Domovini, jednako tako i u međunarodnim odnosima, koje se na bilo koji način odnose na Hrvatsku i njen život.“ Citat -CODEX MORALIS CROATICUM (Mile Prpa)

 

Kazimir Mikašek-Kazo