Domino efekt zatvaranja državnih granica migrantima – od Njemačke preko Austrije, Slovenije pa dalje do Hrvatske, Srbije, Makedonije i Grčke prema Turskoj – jednako je podvala i obična laž, kao i previše toga s migrantima i migrantskom krizom u Europi.

Samo još jedna floskula briselske dokone birokracije, velikih obmanjivača naivnog i pomodnog europskog pučanstva, koje cijelo vrijeme zabija glavu u živo blato lažne humanosti i hinjene empatije ne želeći vidjeti o čemu je doista riječ. Migranti „ante portas“, i u našem dvorištu, o tome je riječ. A pomodno ateistična i blazirana Europa krcata kućnih mezimaca i sve težih poroka nastavlja utabanim stazama licemjerja širiti lažno poslanje ocvalog prosvjetiteljstva. Sve dok joj se ne dogodi dovoljna količina islamističkih terorističkih zločina poslije kojih će ta ista razmažena europska masa postati željna krvoprolića u ime pravovjerja, kršćanske tradicije i pravednosti.

Danas, baremm što se tiče migranata, postoje dvije Europe: ona što (ne)iskreno misli da bi uz manje poteškoće integracija dviju civilizacija judeokršćanske i islamske na teritoriju kršćanske Europe mogla uspjeti, i oni malobrojni koji po osobnom iskustvu i bez predrasuda znaju da je to nemoguće. Postoji i treća Europa koja je jednoznačno poručila militantnom islamu da je nepoželjan. Činjenica je da se suživot i integracija muslimanskih migranata s kršćanskom Europom kao i nadopunjavanje tih dviju civilizacija u posljednjih pedeset godina nije nikad dogodilo. Nema očekivanog prožimanja, oni malobrojni znaju da ta dva svijeta mogu živjeti samo paralelno, odvojeni morima i oceanima, nikad na istom teritoriju. Može i u istom gradu, kao getoizirane cjeline, ali to su usporedni svjetovi.

Od prvog pokušaja islamizacije Europe (ne računam Iberijski poluotok koji se zahvaljujući španjolskoj ljevici ponovno vratio u okrilje islama) ostalo je malo toga lijepog i korisno, uglavnom sjećanje na nabijanje na kolac, danak u krvi, šerijatski zakon... Ništa vrijedno islam nije u Europi ostavio u nasljeđe; možda „turska kava“ koja se u svijetu zove „grčka kava“, rahatluk, baklava, urmašice... tanko, tanko, ali i računanje spolne zrelosti u žene, naime s prvom mjesečnicom! To se u judeokršćanskom zakonodavstvu zove pedofilija i strogo je kažnjiva, u islamu se to zove „merak“.

Što o migrantima misle roditelji i braća silovanih (europskih) djevojaka i djevojčica, ili ubijenim u terorističkom napadu, i treba li svaki Europljanin imati takvo iskustvo u svojoj neposrednoj blizini, da bi došao k sebi i vidio koliko su ta dva svijeta različita i nespojiva na istom teritoriju. Nije li dovoljno vidjeti tretman starijih i seniornijih kršćanskih zajednica u muslimanskim zemljama, njihova narušena prava, šovinizam militantnog islama prema svima koji nisu muslimani i svakodnevno šikaniranje pripadnika kršćanskih zajednica.

Angela Merkel je najprije oklijevala, pomislila je da može i smije, a poslije i šiljila s Amerikancima kad su SAD i EU zbog Ukrajine započeli s gospodarskim sankcijama Rusiji. Tada su se mogli čuti dojmljivi njemački argumenti o njihovom gospodarstvu koje u Ruskom gospodarstvu ima značan udio, o njemačkoj autoindustriji čiji je velik kupac upravo Rusija, o strateškim ulaganjima u eksploataciju ruskog rudnog bogatstva, o velikim njemačkim gubicima zbog nametnutih gospodarskih sankcija Rusiji. Njemačka je zanemarujući sankcije Rusiji nastavila s Rusijom graditi Sjeverni tok 2; novi plinovod i direktan energetski aranžman kako bi osigurala energetsku neovisnost o drugim dobavljačima plina i sirove nafte, ostvarila ekskluzivni status u Rusiji. Angela Merkel je neprestano oklijevala s pravim sankcijama prema Rusiji; oklijevala i s figom u džepu kalkulirala s mogućim posljedicama, odgađala dati punu podršku sankcijama prema Rusiji.

Kancelarka je nezahvalno htjela zaboraviti na Marshalov plan koji je porušenoj, poniženoj i osramoćenoj (nacističkoj) Njemačkoj trebao vratiti dostojanstvo i omogućiti punu i uspješnu denacifikaciju. I sve je to uspješno obavljeno. Da nije bilo SAD-a i njihove obilne gospodarske pomoći Njemačkoj, ta SR Njemačka ne bi nikad postala gospodarski i tehnološki div, nikad demokratska oprana od nacizma i njegovih posljedica. Da SAD nije izvojevao gospodarsku i tehnološku pobjedu nad SSSR-om, nikada Berlinski zid ne bi pao i dvije se Njemačke ne bi ujedinile. Zaborav Angele Merkel pokrio je sjećanje na Berlinski zračni most kad su Saveznici (SAD) spašavali cijeli jedan grad, sve njegove stanovnike, od gladomora i boljševičkog nasilja. Za političku rehabilitaciju i uspon poslijeratne Njemačke zaslužne su SAD, njihova vjera da za nacizmom oboljelu Njemačku još ima nade i mjesta u suvremenom demokratskom svijetu.

Ali Njemačka je željela prkositi zaboravom, biti veća nego što uistinu jest, samostalna više nego joj pripada, pa je autoindustrija uskoro dobila skupi skandal s ispušnim plinovima njihovih ponajboljih marki automobila, zaustavljen je Sjeverni tok 2, a u isto je vrijeme Erdogan počeo puniti Njemačku s migrantima iz Sirije, ostali su se priključili spontano. Nema slučajnosti, kao što nije slučajan papin posjet Istambulu.

Merkeličin poziv migrantima nije bio iskren, da je bilo iskreno Merkelica bi organizirala izravne zrakoplovne i željezničke rute iz Turske prema Njemačkoj, izabrala bi odgovarajuću dobnu i profesionalnu strukturu migranata; nego Angela Merkel nije imala kud pa je s milijunskom kolonom koja se kretala iz Turske prema Njemačkoj, odglumila velikodušnost i gostoprimljivost. Improvizirala je i lagala. Tek je tad shvatila što joj se i zašto događa, razumijela američku poruku i spoznala da nije dobila nikakvu naručenu radnu snagu, jer ovi i ovakvi migranti nikome za posao ne trebaju, nego se u Njemačku ulilo preko milijun nekvalificiranih neradnika i neki postotak terorista. Dobila šamar za svoju nezahvalnost, hinjeni zaborav i nelojalnost prema SAD-u, EU NATO-u, prema svima koji su pomogli Njemačkoj da se oslobodi stigme nacizma.

Međutim šamar nije dobila samo Njemačka, nego zbog Schengenske granice sve članice EU. Jer nisu to „njemački“ migranti nego EU migranti, sloboda kretanja unutar Schengena je zajamčena! Možda ih Njemačka stavi sve u žicu, jer ovi i ovakvi migranti ni Njemačkoj niti ijednoj zemlji EU kao radna snaga ne trebaju. Migranti nisu radna snaga. I možda je to pravi argument koji se želi dokazati: Nijemci i nakon toliko godina od Drugog svjetskog rata ne znaju drugo nego stavljati ljude u žicu!

Domino efekt doslovnog zatvaranja državne granice za osobe bez valjanih dokumenata – dakle žicom, policijom i vojskom – ne ide do Grčke! Njemačka zatvara granicu, ali na hrvatsko-mađarskoj i hrvatsko-slovenskoj državnoj granici; tamo gdje je već postavljena žica, i taj su posao već odradili, Viktor Orban i Miroslav Cerar u ime i za račun Angele Merkel. Da je to isto htio i Zoran Milanović, nije mu bilo dozvoljeno. Mogao je to i smio da je bio državnik i savjesni političar, hrvatski domoljub, ali on je bio i ostao samo kvartovski potrčko i alkoholičar. Nije imao osobne hrabrosti ni političke razboritosti, ničeg osim mamurluka pa je cijelo vrijeme izigravao empatičnog humanitarca i hvalio se velikim srcem.

Smisao podmuklog plana (što bi rekao Baldrick) je da se migranti zaustave i zaokruže u prostoru ispred Schengena, tj. ispod Dunava i Save. S tog prostora u posljednjih tridesetak godina emigriralo je oko milijun stanovnika u Europu (600 tisuća muslimana iz Bosne) i to je ta brojka, tu će biti formiran golemi migrantski „buffer“, vrst „preparandije“, prostora za kulturološku aklimatizaciju za tražitelje azila u schengejskoj EU. Angela Merkel je vjerojatno shvatila američku šamarčinu i dosta joj je migrantskog suživota, empatije, velikodušnih poziva i licemjerne ljevičarske retorike. Njemačko političko i državno vodstvo sad jako dobro zna koliko je pogriješilo i koliko je previše migrantskog korpusa unijelo u sebe svojom lažnom velikodušnošću. Svi sve znaju dok se šutke pogledavaju, kad progovore samo im laži izlaze na usta, a sve da bi se dopali medijima i licemjernim intelektualcima, onima koji odlučuju sljedeće izbore. Uvijek je riječ o izborima.

Hrvatskoj predstoji velika borba da se zamišljena linija milijunskog migrantskog sabirališta ne podigne na razinu Drava – Dunav i Slavonija ne „zapliva“ u naplavini migranata. Nije rješenje samo u zatvaranju hrvatsko-srpske državne granice, jer postoji hrvatska vojska, specijalne jedinice MUP-a, nezaposleni na biroima, branitelji, zaštitarske službe... i to je itekako izvedivo. Nego, važno je začepit granicu na Savi, prema Bosni, cijelu hrvatsku državnu granicu prema BiH. Milijun migranata razlivenih po RH značilo bi kraj Hrvatske kakvu poznamo i kakvu želimo.

Postoji samo jedna i to schengenska granica koju treba prema migrantima zatvoriti, to je ona grčko-turska državna granica koja ne bi smjela propustiti nikoga osim žene i djecu, a odraslo stanovništvo mora ispuniti svoju civilizacijsku ulogu i podignuti ratom razrušenu državu, a ne u svojim najboljim radnim godinama prosjačiti svoj dnevni obrok i dostojanstvo. Ili je na koncu to zapravo militantni islam, kad se ne kupa u crnom zlatu?

 

L. C.