U znanstveni razred psihologije trebalo bi uvesti novi predmet za proučavanje patološke mržnje i taj predmet bez imalo ograde mogli bi nazvati „Stazićeva patološka mržnja“.

On mrzi kad se probudi, mrzi kad legne, mrzi Hrvatsku, mrzi hrvatsku zastavu, hrvatske ljude, branitelje, Domovinski rat, Tuđmana, obitelj, brak, Željku Markić, Hasanbegovića, Crnoju, Crkvu, svećenstvo, mrzi oporbu, mrzi HDZ, mrzi poraz!

U mržnji laže, izmišlja,podmeće, trola, vadi iz konteksta, insinuira, gazi ljude, uništava živote, ruši sve oko sebe.

On mrzi i sebe zato što si ne može pomoći, jer od silne mržnje pretvorio se u „Stazićevu patološku mržnju“, neizlječivu, opasnu i zaraznu.

Tu zarazu kao najstrašniju kugu širi na svakom koraku, ona zarazno djeluje na sve oko njega, mržnja pršti i kad Stazić šuti. I kad šuti Stazić stalno mrzi, smišlja nove alate mržnje, smišlja nove mrzilačke sintagme, smišlja nove rečenice mržnje koje još nitko nije čuo. Stazić je u SKH-SDP-u zadužen za mržnju, to je doktorirao, mrzi, bio on na vlasti ili ne.

Proizvođač mržnje u SKH-SDP-u dobro je plaćen. Ima plaćeno cijelo ljetovanje po 7 kuna dnevno, ali pod jednim uvjetom. S ljetovanja i s početkom jesenskog političkog lova, sa Titovih Brijuna mora donjeti novi repertoar mržnje.

To je za njega lak zadatak. Inspiriran notornim zločincem Titom za kojega njegov šef Milanović kaže da je „najbolje što je Hrvatska imala“, Stazić proizvodi mržnju iz rukava, s lakoćom, istom onakvom kako je Tito s lakoćom pobio nekoliko stotina tisuća Hrvata i Hrvatica od Bleiburga do Dunava, do Vukovara.

Na Brijunima sve miriše po Titovom mošusu, to Stazića uzbuđuje kao grofa Drakulu, to ga motivira, bez mržnje je politički impotentan, nemoćan i izgubljen.

I Tito je bio impotentan po svjedočenju finih dama iz visokog svijeta kulture i mode.

Impotencija ljude pretvara u monstrume, serijske ubojice, a iz ovog slučaja vidimo da impotencija proizvodi ogromne količine mržnje koja razara mrzitelja do te mjere da je zbog mržnje spreman izgubiti sve u životu. Spreman je izgubiti sve ali mržnju ne.

On mrzi cijeli domoljubni korpus hrvatskog naroda i čini veliku grješku, ali ne može si pomoći.

Za vrijeme referenduma o braku podjednako je mrzio i Željku Markić i Zlatka Hasanbegovića.

Volio je dr.Kinsleya i dr. Stulhofera.

Ta dva doktora i jesu stručnjaci za impotenciju, homoseksualizam, genderizam, pedofiliju i sve ono što je impotentnom mrzitelj potrebno kako bi mu se pokrenula mašta do neslućenih razmjera.

Za vrijeme referenduma o braku mrzio je tu „rulju“ koja se zvala „U ime obitelji“. Uspoređivao ih je s Eichmanom, govorio je kako će „Željka Markić nezbrinutu djecu potrpati na kamione i odvesti u Jasenovac gdje će osnovati dom za nezbrinutu djecu“!

Mrziteljski kvartet Milanović, Stazić, Matić i Jovanović, četiri mrziteljska tenora, svojom orkestriranom mržnjom napravili su si medvjeđu uslugu.

Ujedinili su cijeli domoljubni korpus, ne oko braka, već na političkoj domoljubnoj platformi koja se okrenula protiv proizvođača i mrzitelja svega Hrvatskog. I kamion i bicikl i „cijeli vozni park“ disao je kao jedan. I Crkva i branitelji i sve stranke i strančice u kojima je bilo i trunke hrvatstva okrenule su se protiv mrzitelja.

Na tom valu, to treba priznati, Karamarko i HDZ s partnerima ostvarili su sve pobjede na svim održanim izborima. Mrzitelji su nam pripremili teren za vlastiti poraz, svojom mržnjom pretvorili su našu ljubav prema Domovini u zajedništvo i bilo je samo pitanje s koliko će izgubiti.

Danas se događa ista stvar! Domoljubno zajedništvo vidi se na svakom koraku, zajedništvo akademske zajednice i običnih ljubitelja Hrvatske! Ponovo nas je ujedinila obrana čovjeka iz korpusa „U ime obitelji“, jer sve što radimo moramo raditi „U ime hrvatske obitelji“!

Hrvatski ljudi se ujedinjuju oko prave ideje, ujedinjuju se oko istine.

Mi smo ta baza domoljubnog „jednoumlja“, mi smo ti koji šaljemo poruku Domoljubnoj koaliciji i Mostu da se ujedine na jedinoj mogućoj zajedničkoj platformi, koja se zove ljubav prema Domovini, nasuprot „Stazićeve patološke mržnje“! Mi smo taj glas snage, jer dali smo im glas da oni budu naša snaga, a ne naša politička slabost.

Bez snage ljubavi prema Domovini, bez zajedničke platforme povijesnih istina, ne će biti ni Hrvatske!

 

Kazimir Mikašek-Kazo