Moramo priznati hoćemo-nećemo, kako danas živimo u najkompliciranijem, a usudio bih se reći i najopasnijem političkom okruženju od uspostave slobodne i demokratske hrvatske države.

Opasnom po opstojnost Domovine koju smo tako mukotrpno stekli uz more prolivene krvi, poglavito krvi naših mrtvih i ranjenih branitelja.

Ovaj današnji politički „čušpajz“ pred novu hrvatsku vlast stavlja gotovo nerješive zadaće i potrebna je doista velika državnička mudrost vladati i ovladati ovim političkim procesima. Harmonično suglasje, na temeljima nacionalnih interesa, između političkih institucija, Vlade i Hrvatskog državnog sabora na Trgu sv. Marka i Pantovčaka prioritet je broj jedan. Ta harmonija, dobrano je uzdrmana u svojim temeljima nakon siline svih napada obavještajnog podzemlja.

Analitički sam dokazivao kako u posljednjih 15 godina Hrvatskom nisu vladali ni Račan, ni Sanader, ni Kosor ni Milanović. Oni su bili samo nominalno na vlasti, a pravi vladari Hrvatske, skriveni od očiju javnosti povlačili su svoje interesne i strateške poteze. Iz aviona se vidi kako ni danas nije ništa drugačija situacija, vidi se sva razorna moć stvarnih vladara Hrvatske, vidi se njihova neopisiva želja zadržati strateški građene pozicije, a sve zbog spašavanja osobne nemoralne, ideološke ili „zločinačke budućnosti“!

Domoljubna koalicija + Most+Bandić+Glavaš+neki manjinci, nevjerojatno je komplicirana vladajuća večina i doista je potreban mađioničar sve to održati na stabilnom okupu, zadovoljiti sve ljudske i političke apetite, zadovoljiti birače i osigurati ono najvažnije, a to su nacionalni interesi i opstanak Domovine.

Agresivni, poraženi mentalni komunisti nisu poraženi, nisu ni na koljenima. Oni još uvijek stoje uspravno, imaju u rukama sve ključne alate kojima su vladali i koriste sve kako bi ovu kompliciranu koaliciju srušili, poglavito preko najjačih simbola demokršćanske populacije. Izabrali su imena kao mete i to baš ona za koja hrvatski narod misli kako su najbolja. Udaraju iz sve snage „ad hominem“, a sve se zapravo svodi na jednu mizernu populističku ideologiju za široke mase ispranih mozgova.

Sve se svodi na rušenje Hrvatske!

Tomislav Karamarko, najveći neprijatelj partijskih moćnika u Hrvatskoj, najnapadaniji političar u povijesti hrvatskog političkog života još uvijek, iz inata, čvrsto sjedi u svom sedlu. Nisu mu mogli dokazati ni pravnu ni moralnu odgovornost, nisu našli ni jedan jedini dokaz kako bi ga likvidirali, unatoč moru medijskog trolanja iz pera najvećih goebbelsovskih i rankovićevskih umova. Odolio je tajnim službama, paraobavještajnom i parapolicijskom sustavu, fizičkom praćenju, prisluškivanju, unutar stranačkim sukobima, izdržao je sve besprizorne napade „ad hominem“, napade na svoje suradnike, obitelj, najbliže. Izdržao je napade i s lijeva i s desna, vertikalne i horizontalne.

U trenutku kad su mu htjeli zadati konačan udarac uz pomoć „trećeg puta“, izmakao se kao sjena i otvorio prostor Tihomiru Oreškoviću. Umjesto da ga likvidiraju i oslabe iz te bitke izašao je još jači.

Ima li Karamarko još dovoljno snage, mudrosti, državničkih osobina i neophodne sreće ovladati i vladati ovim burnim političkim turbulencijama, ili će se dogoditi po zakonu velikih brojeva da nakon pet uzastopnih pobjeda doživi prvi, ali i najteži poraz? Doživjeti poraz Hrvatske, doista bi bio najteži poraz za svakog državotvornog Hrvata.

Teško je predvidjeti budućnost Hrvatske u situaciji kada najznačajniji partner Karamarka, Božo Petrov, čas zagrijava, čas hladi hrvatsku javnost s potpuno nepredvidivim potezima, često nerazumljivim i njemu samom.

Karamarko je, čini mi se svjestan svih mogućih političkih raspleta, vrlo je aktivan na terenu, poglavito u izbornoj bazi HDZ-a. Uz sve skrivene zamke koje ga čekaju na nacionalnom planu počela je i priprema za unutarstranačku utakmicu u kojoj će se potvrditi politička moć ili slabost nesuđenog premijera Hrvatske. Karamarko, čini mi se, kao general koji uvijek mora imati rezervni plan, vodi uspješno dvije kampanje u jednoj.

Vodi kampanju za unutarstranačke izbore, jača izbornu bazu i istovremeno vodi kampanju za moguće nove, prijevremene izbore. Karamarko je svjestan svih ugroza koje objektivno prijete Hrvatskoj, potpuno je na zemlji i zbog toga šalje znakovitu poruku.

„Izmolite svako jutro jedan „očenaš“ za Domovinu i bit će vam ljepši dan, jer šta imamo drugo osim Domovine i svoje obitelji!“

Ovu znakovitu i duboku poruku primjetili su i kmerski mediji, sprdaju se i ismijavaju i Karamarka i one kojima je poruka upućena. Sprdaju se zato što znaju da poruka pada na plodno tlo razuma i razboritosti, sprdaju se zato što znaju da je Hrvatska, koju oni nisu nikada željeli, stvorena u molitvi s krunicom oko vrata.

 

Kazimir Mikašek-Kazo

Share
0