Logo

- Najgori grijeh Stjepana Đurekovića bio je to što je previše znao o INA-i. Znao je gdje ide novac iz INA-e. Znao je da onaj tko ima novac ima i državu, znao je što Udba radi (i kako radi), pa je postao prijetnja za jugoslavenski sistem – rekao je u Bujici mladi Rado Pezdir, slovenski ekonomist i predavač na Prirodoslovno-matematičkom i informatičkom fakultetu u Kopru i Međunarodnom fakultetu za društvene i poslovne znanosti u Celju.

Komentirao je i na napade na ministra kulture Zlatka Hasanbegovića zbog najava o otvaranju arhiva.

-Vašeg ministra kulture dr. Zlatka Hasanbegovića napadaju jer želi otvoriti arhive koji bi još svašta otkrili o pljački države od strane komunista, Udbe i KOS-a! Zalažem se za ekonomsku lustraciju, poništenje privatizacije i oduzimanje kapitala udbaškim tajkunima! Bez novaca – oni će biti ništa – i u Sloveniji i u Hrvatskoj! - rekao je Pezdir.

Osvrnuo se i na nastanak gospodarskog carstva Milanovićevog prijatelja Emila Tedeschog.

- Tedeschi je u svom CV-u prešutio nastanak poslovnog carstva. 1988. godine u Muggiji kod Trsta Svetozar Tedeschi i tada mladi Emil Tedeschi, osnovali su tvrtku "Rothem". Inicijativom zagrebačke Komunističke partije lihtenštajnska tvrtka "Capital Plant" dala im je osnivački kapital od 50 tisuća švicarskih franaka! Znači, prvi kapital kojim su raspolagali do njih je došao nalogom partije iz Zagreba! Novac se sakupljao po legalnim poduzećima koja su vodili komunistički direktori u Hrvatskoj i onda je nestajao u Lihtenštajnu, da bi se kasnije vraćao u obliku investicija. Na taj način nastalo je još dosta hrvatskih tvrtki. Na “Rothem” sam naišao u više dokumenta u arhivu koje je ostavila “Služba državne bezbednosti”. Tedeschijeva firma dobavljala je raznu robu u Jugoslaviju, uzimala je za to novce, a robe – nema! To se stalno ponavljalo, što nije normalno i kriminal je. Da nisu bili protežirani od Partije i službi, došli bi na crnu listu zbog takvog “poslovanja”, ali se to nije nikada dogodilo! Oštetili su na taj način razne tvrtke, a među njima i zagrebačko “Sljeme”... - istaknuo je.

Tvrdi da dokumentacija koju je proučavao pokazuje da su mnogi tajkuni upravo tako počeli svoje poslovne uzlete.

-Mnogi današnji tajkuni nastali su tako što su u dogovoru sa službama bivše Jugoslavije i Partijom, pljačkali hrvatske tvrtke, novac izvlačili van i kasnije ga “investirali” u privatizaciji… Zato se često i u Sloveniji i u Hrvatskoj pojavljuju neki fiktivni strani investitori, fondovi, no bilo je i onih koji su naprosto došli s puno gotovog novca. Tako su nastajali tajkunski imperiji. Kada bi otvorili arhive u Hrvatskoj, znali bi točnije što se sve dešavalo... Samo u jednoj godini, sredinom 80-ih iz INA-e je znalo nestati preko 100 milijuna njemačkih maraka, nestao im je svaki trag – tvrdi Rado Pezdir.

Smatra da je zbog takvih saznanja ubijen i Stjepan Đureković, zbog čega se sada u Muenchenu sudi Zdravku Mustaču i Josipu Perkoviću.

- Najgori grijeh Stjepana Đurekovića bio je to što je previše znao o INA-i. Znao je gdje ide novac iz INA-e. Znao je da onaj tko ima novac ima i državu, znao je što Udba radi (i kako radi), pa je postao prijetnja za jugoslavenski sistem. Pa što da je Nijemcima rekao gdje ide novac, gdje se nalaze crni fondovi, off shore računi?! Osim toga, shvatio je i što je komunizam pa je prešao na drugu stranu.... Morali su ga ušutkati - rekao je.

>>Kakva je uloga socijalističkih tajkuna u političkoj krizi koja potresa Hrvatsku?

INA-u smatra hobotnicom preko koje je novac odlazio iz Hrvatske.

-INA je bila veliki monstrum, prava hobotnica off shore-ova preko koje je novac odlazio iz Hrvatske. Uglavnom, INA-ina inozemna poduzeća davala su fiktivne kredite koji su potom pretvarani u vlasništvo. Brojna hrvatska poduzeća danas imaju fiktivne vlasnike, a njihovi stvarni vlasnici upravo su oni koji su pumpali novac iz INA-e preko off shore računa. "Petronet" je primjer takvog poduzeća. Panamski papiri trebali bi dokazati sve ovo o čemu govorim ... Mnogo tih off shore poduzeća nalazi se u Lihtenštajnu, Luksemburgu ili na Kanarskom otočju… - kazao je.

Pojasnio je i tehnologiju kako se to radilo.

-Neka off shore kompanija kupila bi naftu u Italiji i onda tu naftu prodala INA-i. No, INA kao nije imala novaca pa bi od te iste kompanije podigla kredit, uz ogromne kamate i ogromnu maržu ... I tako bi nafta došla u Hrvatsku, a novac odlazio iz INA-e, iz Hrvatske prema Italiji pa dalje prema Lihtenštajnu ili Kanarskim otocima. Tako su opljačkane stotine milijuna maraka, a kasnije se dio tog novca vratio u Hrvatsku… Trebalo bi konačno otvoriti jugoslavenske arhive u Hrvatskoj pa vidjeti. Većina tih današnjih tajkuna nikada nisu bili neke velike poslovne zvijezde, nema tu nikakvog "hollywoodskog scenarija" nego je sve bila "stvar partije", dio službe, pa je dobro pitanje - od kuda im novac!? Udba je od početka znala što se događa, ona je i krojila raspad Jugoslavije - pa su morali akumulirati kapital negdje kako bi poslije raspada mogli nastaviti svoju priču! - istaknuo je Pezdir.

Komentirao je i izvore novca za obranu Zdravka Mustača i Josipa Perkovića.

- Riječ je o milijunskom iznosu. Tko to plaća, to možemo samo nagađati. Ali očito postoji interes da ih se obrani, da ne ispričaju sve ono što znaju. taj novac Perković sigurno za života nije mogao zaraditi, pa je očito das ima "dobrotvore" koji sve to plaćaju - upozorio je.

Ponovio je ranije iznesenu tvrdnju prema kojoj je u mutnim poslovima s inozemstvom naročito prednjačio ogranak Saveza komunista u Rijeci.

- Pronašao sam dokumente koji govore o tome kako je riječko poduzeće "Velebit" šezdesetih godina švercalo cigarete koje bi nabavljali od tada najvećeg europskog švercera, mafijaša Ettorea Ciccarellija. Švercali su se i žestoka pića, droga, morfij (od kojega se radio derivat heroina), 46 tona sjemenki marihuane. Sve kockarnice u Istri, Umagu, osamdesetih je godina držala talijanska mafija - a sve to - i šverc i kockarnice, radilo je uz dopuštenje i u suradnji s tadašnjom vlaščću – komunistima i Udbom! Iz kockarnica se novac, primjerice, izvlačio preko kreditne službe kockarnice, od kuda je išao za Panamu, pa preko Švicarske natrag u Hrvatsku. S tim se novcem kasnije svašta financiralo - pa i ubojstva emigranata, poput onoga Stjepana Đurekovića - rekao je.

Osvrnuo se i na financiranje NK Rijeka.

- Rijetke su tvrtke u bivšoj državi mogle dobiti devize za kupovinu sirovina iz vana. No, bilo ih je, bilo je tvrtki koje su devize mogle zadržati. One su ih fiktivnim poslovima krale iz opticaja i stavljale ih u Riječku banku, a ona ih je tada konvertirala i pretvarala u dinare. Onda se taj novac prebacivao u NK Rijeka koja je njime kupovala igrače, prala novac i financirala razne aktivnosti bivše službe - rekao je Pezdir.

>>YUTA, Yugoslovenska tajna armija (I.dio)

>>YUTA, Yugoslovenska tajna armija (II.dio)

Analizirao je i suradnju banaka i nekadašnjih jugoslavenskih tajnih službi.

- Bilo je i u Hrvatskoj banaka koje su odrađivale poslove za službe, ali najviše ih je bilo u Sloveniji. Slovenske banke bile su specijalizirane za takve poslove. Primjerice Ljubljanska banka. Ali i Privredna banka Zagreb potkraj sedamdesetih godina je dobiva u svemu tome veliku ulogu,i ona ide zajedno s INA-om i njenim poslovima. Početkom osamdesetih postaje nelikvidna, skoro je propala zbog INA-e - jer se previše kralo, ali onda stupa u slovensku tranziciju, vrlo brzo staje na noge i postaje veliki igrač. Kupuje i tvrtku "Elan" u krajnje sumnjivim okolnostima. Ma, svašta se tu radilo, pravo komunističko "bratsvo i jedinstvo". Pljačkalo se sve što se moglo, pa i Hrvatske autoceste, koje su osamdesetih pljačkane masovno! Dobar primjer toga su Petrol (najveći trgovac naftom u Sloveniji) i INA. I jedna i druga tvrtka osnivale su off shore poduzeća po svijetu, pa su ta poduzeća jedna s drugima trgovala - čime se izvlačio novac iz Petrola. To se događalo između 1991. i 1995. - kada je trajao Domovinski rat. Vaši dečki, od Vukovara do Dubrovnika, krvarili su, a Udba i komunisti infiltrirani u SDP i HDZ krali su naftu! - naglasio je Pezdir.

Iskazao je i otvorenu sumnju u transparentnost kredita koje je od Nove ljubljanske banke dobio Krešimir Milanović, brat šefa SDP-a Zorana Milanovića.

- Čudno je to jako. Nitko normalan ne daje tako veliki kredit poduzeću koje zapravo i ne postoji, koje nema "track record". Ne bih želio osuđivati, ali kada imate poduzeće koje ne postoji, a dobiva ogromne kredite - onda znamo o čemu je riječ! Stotine tisuća eura dati firmi koja nema prave uvijete i koja posluje na sumnjiv način, jako je čudno. Mislim da bi se institucije obje države trebale ozbiljnije pozabaviti time! - ocijenio je.

Komentirao je i tužbu kojom mu je, zbog kontroverznih otkrića, zaprijetio Milan Kučan, bivši šef slovenske države.

- Milan Kučan zaprijetio mi je tužbom jer sam ga direktno povezao s talijanskom mafijom, pisao sam o tome u listu "Reporter". Kockarnicama u Portorožu i Gorici dominirali su talijanski mafijaši - prvo su surađivali s komunistima, a kada se Jugoslavija raspala - sa slovenskim vlastima. Pa talijanske vlasti koje se bore s mafijom imaju sve te dokumente. Sve piše: kako mafija desetljećima surađuje sa slovenskim vlastima, prvo komunistima, a onda ovima danas - istaknuo je.

Osvrnuo se i na navodnog prijatelja Stjepana Mesića, koji mu je “posudio” novce za kupnju stana.

- To je ta priča, uvijek novac dolazi od "prijatelja". A taj “prijatelj” neki je off shore centar. Samo treba naći put novca. Ako ga nađete - raskrinkali ste ih - rekao je.

Čudnom je ocijenio činjenicu da hrvatski arhivi još nisu otvoreni.

- I ekonomija je dio povijesti, pa bi i nju kao svu ostalu povijest trebalo istražiti. No, razočaralo me što hrvatski arhivi još uvijek nisu otvoreni. Naši su otvoreni još početkom devedesetih. Ako vi svoje još uvijek držite zatvorene - to znači da Hrvatska štiti drugu državu, bivšu državu - i još k tome agresorsku državu! - upozorio je.

Komentirao je i objavu knjige "Slovenska tranzicija od Kardelja do tajkuna" koja je postala pravi hit u Deželi.

- U knjizi govorim o tome kako je Slovenija promašila put u tranziciji. Umjesto da je došla do slobodnog tržišta, došla je do situacije u kojoj su interesne grupe prisvojile državu. Nisam mogao shvatiti gdje smo pogriješili, kako smo mogli krenuti krivim putem. No, na koncu se ispostavilo da uopće nismo išli krivim putem, već unaprijed određenim putem, putem koji su ranije odredili komunisti i Udba. Ponavljam - da nisu imali novaca danas ne bi imali državu (države) - kazao je.

Smatra da kapital isisan iz nekadašnjih jugoslavenskih poduzeća, uz potporu UDBA-e, najvjerojatnije stoji i iza većine medija u Sloveniji i Hrvatskoj:

- Velika većina slovenskih medija u vlasništvu je off shore kompanija. Nejasno je tko je vlasnik. Uvijek ih nekako možete namirisati, ali nikada zgrabiti. Tako je s Mladinom, Delom, većinom televizija, ali Slovence sve to ne zanima previše. I to je najveći problem - nisu problem mediji već nezainteresiranost ljudi! - upozorio je.

Na koncu je objasnio – što je to “ekonomska lustracija”.

- Trebalo je još devedesetih detektirati gdje su crni fondovi, off shore računi i kompanije. Da se to detektiralo, da je svima njima uzet taj prljavi novac - njih više ne bi bilo, bili bi obični klošari, a Hrvatska ili Slovenija u puno boljem ekonomskom stanju. No, nikad nije kasno da dobijete normalnu državu, makar prošlo 25 godina od raspada Jugoslavije. Treba ih se neprestano progoniti, a ne im gledati kroz prste - zaključio je Pezdir.

 

M.M.

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.