Sjećanje na komunistička smaknuća hrvatskoga naroda
Na Dan sjećanja valja podsjetiti i europske ustanove kako za ovakvu politiku u Hrvatskoj i same snose znatan dio odgovornosti jer ne samo da se nikad nisu uključile u pomoć demokratskim snagama da osvijtele nedavnu prošlost, nego su čak i novčano podupirale razne "anitfa" skupine, koje i danas na vrlo rafiniran način promiču politiku masovnoga smaknuća hrvatskoga naroda
Jugoslavensko komunističko nasljeđe koje u Hrvatskoj nakon 2000. godine doživljuje svoju javnu i institucionalnu restauraciju u izravnoj je oprjeci s rezolucijom Europskoga parlamenta kojom to tijelo EU poziva da se 23. kolovoza, na dan kada je 1939. godine potpisan pakt Molotov-Ribbentrop, obilježava kao Dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima te da se komemorira s dostojanstvom i nepristranošću.
Tim povodom ove su godine prvi dopredsjednik Europske komisije Frans Timmermans, povjerenica za pravosuđe Vera Jourova i povjerenik za kulturu Tibor Navracsics objavili zajedničku izjavu u kojoj podsjećaju kako su nacistička Njemačka i Sovjetski Savez potpisali pakt Molotov-Ribbentrop, čime je započelo jedno od najmračnijih razdoblja u novijoj europskoj povijesti, u kojem su pod totalitarnim režimima deportirani, mučeni i ubijeni desetci milijuna ljudi.
Visoki dužnosnici Europske unije podsjećaju kako su se, unatoč porazu nacističkoga režima na kraju Drugoga svjetskog rata, za mnoge stanovnike srednje i istočne Europe, nastavile patnje pod drugim totalitarnim režimima. Zato ističu kako se Danom sjećanja žrtve tih režima otimaju zaboravu i odaje im se počast. Komemoracija nam pomaže i da se prisjetimo lekcija koje smo naučili iz tog mračnog poglavlja europske povijesti, poručuju nositelji sadašnje europske demokratske politike.
Dobro je podsjetiti da su ključni čimbenici svjetskoga zla bili nacisti i komunisti te da za masovna razaranja, teror i ubijanja podjednaku odgovornost snose jedni i drugi. Dok je nacistička zločinačka politika trajala šest ratnih godina, narodi pod komunističkim režimima podnosili su sustavna zlodjela, ponižavanje ljudskoga dostojanstva, progone, mučenja, likvidacije i masovna smaknuća gotovo pola stoljeća.
Malo je naroda u europskoj povijesti poput hrvatskoga naroda, koji je osim komunističkoga zlosilja, morao platiti nenadoknadivu cijenu zbog izlaska iz velikosrpske Jugoslavije i stvaranja vlastite nezavisne države. Od količine masovnih jugokomunističkih zlodjela Hrvati se populacijski nikad nisu uspjeli oporaviti, a za vlastitu slobodu i demokratski razvoj uspjeli su se izboriti tek nakon pola stolejća borbe i briljantnih vojničkih pobjeda nad velikosrpskom vojskom i komunističkom Jugoslavenskom narodnom armijom.
Nu unatoč slavnim hrvatskim vojnim pobjedama, nikad zamijenjena komunistička upravna infrastruktura u državnim ustanovama još se tijekom Domovinskoga rata preustrojila u dubokoj tišini pa otada iz udobnosti državnoga aparata nastoji utjecati na sve važnije pilitičke procese u zemlji.
Tako je odmah neposredno nakon dolaska na vlast SDP-ovih neokomunista Zorana Milanovića saborska većina žurno izglasovala zakon o zaštiti udbinih ubojica, a ubrzo skinula i pokroviteljstvo Hrvatskoga državnog sabora s javne komemoracije na masovna smaknuća razoružane Hrvatske vojske i civila 1945. u Bleiburgu, što su ih počinili Brozovi jugoslavenski partizani.
U javnosti se uglavnom ne smije podsjećati na komunističke zločine, a masovni mediji, uključujući javnu televiziju kao i "privatne" tv postaje na nacionalnoj razini na svaki spomen jugoslavenskih komunističkih zločina odgovarju medijskim progonom pojedinaca koji su se usudili uprijeti prostom u njihove zločine.
Do koje mjere ide taj progon može se najbolje vidjeti u aktualnoj kampanji za saborske izbore, u kojoj je očito načinjen prešutni dogovor da se ne smije uopće govoriti o jugoslavenskim komunističkim zločinima nad hrvatskim narodom. U takvom ozračju straha, zaborava i smrti još rijetko živih svjedoka ove se godine sjećamo jugoslavenskoga komunističkoga pokušaja da zajedno s velikosrbima politikom genocidnoga uništenja zauvijek riješi pitanje ustanovljenja nezavisne hrvatske države.
Na Dan sjećanja valja podsjetiti i europske ustanove kako za ovakvu politiku u Hrvatskoj i same snose znatan dio odgovornosti jer ne samo da se nikad nisu uključile u pomoć demokratskim snagama da osvijtele nedavnu prošslost, nego su čak i novčano podupirale razne "anitfa" skupine, koje i danas na vrlo rafiniran način promiču politiku masovnoga smaknuća hrvatskoga naroda.
Ivan Svićušić