„Opšta“ agresija pravoslavlja na Hrvatsku ne prestaje
Nema spokoja i trajnog mira sa Srbima i Srbijancima sve dok Republika Hrvatska i nacionalna povijest ne rekapituliraju i objektiviziraju svoja iskustva s vezama velikosrpstva i pravoslavlja u prošlosti i zauzmu politički rezolutan stav prema SPC – koja velikosrpstvo izjednačuje s pravoslavljem. Izravan povod za sagledavanje novih prijetnji koje dolaze od strane vojujućeg svetosavlja, treba biti posjeta "ekumenskog" patrijarha iz Carigrada na zamišljene "zapadne granice srpstva".
Militantno i četničko svetosavlje ne bi se nikad toliko razmahalo i jurišalo na „Zapadne zemlje“ da nije imalo, i još uvijek ima, najveću moguću potporu SPC-a i „vascelog“ pravoslavlja od Carigrada do Moskve. Ne bi se velikosrpsko svetosavlje u svojim zločinačkim planovima usudilo ići toliko daleko da nema doktrinalnu potporu i blagoslav osvajačke SPC. I „vascelog“ pravoslavlja, ali to je Hrvatska saznala tek nakon posjeta Hrvatskoj "ekumenskog" patrijarha u Carigradu.
>>Carigradski patrijarh na zamišljenim granicama velike Srbije
Nakon njegova posjeta Zagrebu i Jasenovcu ništa više ne smije biti isto kao prije. Možda smo prije mogli pomisliti da nije pravoslavlje takvo, nego je SPC više velikosrpska i četnička a manje kršćanska, ali je zato pravoslavlje kao vjerska zajednica pravi Kristov vjerovjesnik. Ne nije. Sada činjenice govore nešto drugo i nema nikakve dvojbe da je najseniorniji pravoslavni svećenik, prvi među jednakima, došao u Hrvatsku uoči parlamentarnih izbora kako bi pokušao utjecati na iste. Na taj se način Carigradski patrijarh protuustavno umiješao u unutarnje stvari Republike Hrvatske, jedne samostalne i suverene države. Svojim istupom i ponavljanjem neistina patrijarh Bartolomej iznova potiče srpsku pobunu u Hrvatskoj kao što je to SPC otvoreno činila sve vrijeme od 1989. godine do danas.
Partijarh Bartolomej je (kad zatreba) čovjek zadaće, ovaj put u ulozi terenskog operativca patrijarha SPC, Irineja. To je pokazao i ovaj put, otvoreno pokušavajući lažima animirati "uspavano" srpstvo. Na žalost, Katolička crkva još je jednom pokazala da se u ime nekakvog priželjkivanog, ustvari virtualnog ekumenizma olako podređuje diktatu pravoslavlja a samim tim i svetosavlja. Nije to samo ovaj Bartolomejev diverzantski posjet Jasenovcu ili pripuštanje SPC-a u kanonizaciju blaženog Alojzija Stepinca, već neprestano ugađanje i SPC i svetosavlju. Taj čudni rimski ekumenizam postoji samo u tlapnjama Kurije i frustracijama visokih katoličkih svećenika, a posebno je živnuo pontifikatom pape Franja te postao prava svjetska pomodnost.
Jer kad se Hrvatska borila s osmanlijskom silom i u tim borbama kao predziđe kršćanstva stoljećima krvarila gubeći svoje pučanstvo, najbolje sinove, kćeri i kulturološki priključak s Europom, Vatikan je bio gluh i dalek. Kad se Hrvatska branila od najezde pravoslavlja u kraljevini Jugoslaviji, Vatikan nije previše razumio o čemu je tu zapravo riječ. Hrvatska je bila i ostajala povijesno sama uz časni izuzetak velikog pape Wojtile koji je razumio povijesni trenutak i rezolutno podržao Hrvatsku na njenom putu ka punoj državnosti. Nisam siguran da bi to Vatikan danas tako rezolutno priznao hrvatsku samostalnost i suverenost.
Predsjednica i hrvatski državni vrh također su pogriješili kad su carigradskog patrijarha i njegovu pratnju, od patrijarha Irineja, preko srbijanskog ministra Vulina, do Milorada Pupovca, dočekali državnim protokolom, a znali su što Bartolomej „nosi u torbi“, tj. da će se poslužiti izlizanim lažima kako bi iznova ocrnio Republiku Hrvatsku i hrvatski narod opečatio stigmom zločinaca.
Izgovaranjem povijesnih laži carigradski se patrijarh otvoreno svrstao među lašce i manipulatore. Iskreno se nadam da će neuki hrvatski političari i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović dobro zapamtiti Bartolomejev agitpropovski zadatak i poručit mu da on i njemu slični nisu dobrodošli.
Prvome među jednakima u pravoslavlju ne služi na čast da insinuira o „stotinama tisuća pravoslavaca ubijenih u Jasenovcu“ kad postoji službena brojka od 47 627. Zašto se govor najvišeg pravoslavnog dostojanstvenika ne razlikuje od sličnih govora više ili manje umivenih četnika, ili njihove subraće komunista, koji su prodefilirali govornicom u Jasenovcu – zato jer među njima nema razlike!
Hrvatska ima svoju suverenost i svoju Hrvatsku pravoslavnu crkvu; to je Crkva pravoslavnih Hrvata s 20-ak tisuća vjernika, iskrenih hrvatskih građana i ta autokefalna crkva treba biti službeno priznata i postati sugovornik RH po pitanju pravoslavlja i pravoslavaca u Hrvatskoj, ako to pitanje uopće postoji? Hrvatska mora slijediti primjer Makedonije i Crne Gore i službeno priznati postojanje autokefalne Hrvatske pravoslavne crkve, upisujiući je u registar vjerskih institucija. Ukoliko do toga ne dođe, onda će hrvatski narod biti prisiljen izaći na referendum i ohrabriti vlastodršce, koji očito strahuju od novih prozivki s istoka, da to učine. U Republici Hrvatskoj nema nikave potrebe za daljim djelovanjem svetosavlja pod okriljem Srpske pravoslavna crkva, jer je time ugroženo načelo suverenosti i državnih atribucija RH. U Hrvatskoj može postojati samo Hrvatska pravoslavna crkva i ona postoji sa svim atributima autokefalnosti, uključujući i svoj državno-crkveni teritorij.
A što se tiče radnog ustaškog logora Jasenovca (i Stara Gradiška), pokušajmo za promjenu ovako: jugoslavenska komisija za ratne zločine iskopala je u Jasenovcu 400 grobova i niti jedan više. To su činjenice odakle treba krenuti, a ne ustrajno srkati agitpropovske teze koje su imale za svrhu opravdati komunističke pokolje od Bleiburga i redom svih slovenskih stratišta do Križnog puta i još mnogih godina likvidacija Hrvata u Titovoj Jugoslaviji. Ako je s pogrešnog motiva, i tih 400 grobova je sramotno previše i Hrvati se stide svake nevine žrtve, ali politički licitirati, namjerno dodavati brojke i stigmatizirati Hrvatsku i Hrvate ne smije i neće nitko, pa ni prvi među jednakima.
Patrijarh Bartolomej zbog situacije u Siriji i na cijelom Bliskom istoku ima prioritetnijih zadaća nego lažima braniti svetosavlje i Srpsku pravoslavnu crkvu na zamišljenim "zapadnim granicama srpstva". Međutim, njemu očito imponira da Pupovac ide po mišljenje u Beograd a Vučić i Nikolić u Carigrad i Moskvu.
L. C.