Logo

Ništa previše nova-stara HDZ-ova garnitura okupljena oko novog vođe, Andreja Plenkovića nije naučila i povukla pouku iz karnevalskog sastavljanja koalicijske Vlade HDZ-a i MOST-a prije osam mjeseci.

Premalo je toga shvatila i nakon što je srušena ta Vlada voljom te iste vladajuće većine, makar je razvidno da je smutnju i incidente u samoj Vladi počeo izvoditi MOST kao politička stranka. U tome su se posebno eksponirali njegov vođa Božidar Petrov i politički komesar Nikola Grmoja.

Sam Tomislav Karamarko je MOST-u bio uspješna izlika, na kraju i žrtveni jarac, ali ne i pravi razlog. Sada Karamarka nema i na obzoru, svi su nasmješeni i zadovoljni uljudnim i potpuno europskim Andrejem Plenkovićem, mediji ga hvale, politički protivnici uvažavaju. No rušilački motivi MOST-a su, na žalost, ostali isti ili su još i dodatno pojačani boljim rezultatom HDZ-a na parlamentarnim izborima 11. rujna ove godine, nego pobjedom na parlamentarnim izborima prošle godine u studenom.

Zbog slabog rezultata SDP-a, MOST više ne može više ustrajavati na tripartitnoj koaliciji (HDZ-SDP-MOST), niti širiti fraze o potpunoj jednakosti stranke pod čijim je vodstvom obnovljena moderna htrvatska državnosti i političko-pravnog slijednika partije koja je velikodržavnim terorizmom branila jednopartijski komunistički režim i Jugoslaviju. Razloga za takvo što je više. Ključni je svakako što je SDP u velikim poteškoćama, u rasulu i na raskrižiju, i neizvjesno je kojim će putem ići dalje. Partijski će se arhivi na svaki način otvoriti i nitko politički pametan neće u budućnosti željeti imati posla s „komunističkim antifašizmom“, odnosno jugoslavenskim partijskim terorizmom.

HDZ je za MOST-ove namjere postao prejak, stoga previše neovisan na hrvatskoj političkoj sceni. Suveren u sastavljanju nove saborske većine i to se stvarnim ideolozima i zakrilnicima MOST-a, koji poteze vuku iz sjene, nikako ne dopada, pa će bez obzira na ugodna druženja i osmijehe tijekom pregovora MOST ozbiljno početi s opstrukcijom formiranja zajedničke saborske većine.

Zapravo, taj je proces već započet kroz maksimalističke zahtjeve o vertikalnom nadzoru cijelih resora izvršne vlasti, javnih poduzeća i Sabora koji daleko nadmašuju broj saborskih mandata koje Most unosi u zajedničku saborsku većinu. Iz ovakvog postupanja nameće se zaključak kako Most zapravo strahuje od predstojećih lokalnih izbora na kojima bi, što je vrlo izvjesno, mogao izgubiti svoja lokalna uporišta na terenu (Metković i Omiš) što bi u biti bio i krah projekta na nacionalnoj razini. Kao drugi MOST-ov cilj, mnogi vide namjeru stalnog ometanja formiranja stabilne saborske većine, a potom i izvršne vlasti, što bi dovelo do beskrajnih ponavljanja parlamentarnih izbora, a sve kako bi se Europskoj Uniji pokazalo i dokazalo da Hrvatska politički ne funkcionira i nema dostatne atribute političke suverenosti. Naravno, za takvo što putem medija u najvećoj bi mjerio bio prozivan HDZ koji je najviše bio na vlasti u posljednjih 25 godina te nešto manje SDP koji je izvršnu vlast obnašao u dva mandata. Nedvojbeno to je opaka namjera koja bi zatvorila bilo kakvu raspravu o problemima prenesenim iz nekadašnjeg jugoslavenskog jednopartijskog sustava i u fokus bi stavila isljučivo negativnosti vezane za mladu hrvatsku demokraciju. A to je već opaka namjera i pravi početak razgradnje hrvatske države - naravno na MOST-ov način.

Sve dok sa svojih 13 zastupnika MOST može (ali ipak i ne mora) ponderirati saborsku većinu, on će u svim pregovorima s HDZ-om (pogotovo u kadrovskim kombinacijama) tražiti maksimalno, zapravo nemoguće, ne bi li na taj način isprovocirao i rasklimao izbornog pobjednika, a Hrvatska ušla u nove, još jedne parlamentarne izbore. To im je jednom u potpunosti uspjelo. Ukoliko Nacionalno vijeće Mosta prihvati usuglašeni paket i Most uđe u Vladu, nitko ne treba biti iznenađen ukoliko uskoro obznane da im u vladi smeta Drago Prgomet, potom će staviti rampu na Zlatka Hasanbegovića i onda dalje slijedi popis za MOST nepoćudnih političara u novoj Vladi – i lista želja u izvršnoj vlasti.

Da HDZ udovolji svim prohtjevima i ponudi MOST-u sve što traže, i još povrh toga sva veleposlanička mjesta za „dobru ruku“ – opet ne bi bilo dovoljno. MOST-u treba ponuditi čelna mjesta u Vladi i Saboru. Inzistiranjem na mjestu predsjednika Sabora, iz Mosta otvoreno pokazuju kojim bi smjerom procesi trebali ići. Važna su naime populistička predizborna obećanja Mosta, dvojbene utemeljenosti na važećim zakonima, a ne boljitak hrvatske države i nacije. Upravo to, kao i inzistiranje na MUP-u, pravosuđu, emergetici, zaštiti okoliša, poljoprivredi i cijelim nizom javnih poduzeća, s potporom od 9 posto, dokaz je ozbiljnog raskoraka između populističkih izjava i političkih apetita što ukazuje na vrlo ozbiljnu potkapacitiranost u političkom i svakom drugom pogledu ili na namjerno destruktivno djelovanje.

MOST-u nije niti do vlasti. Nakana kreatora ovakvog političkog plana očito je iscrpljivanje svih parlamentarnih stranaka i kaos koji za sada i posljednjih deset mjeseci uspješno kontroliraju. MOST-ov očiti cilj su treći parlamentarni izbori u nizu - i to na proljeće 2017. godine zajedno s lokalnim izborima. Smatraju da samo u takvom razvoju situacije mogu ostati na sceni kao koliko-toliko relevantna snaga.

Upravo zato HDZ ipak službeno pregovara s manjincima, iako dio njih ne bi ni na koji način trebali participirati u izvršnoj vlasti. Manjinci imaju uske političke interese - svoje osobne i interese svog biračkog tijela. Međutim, ta manjinska prava nisu ni na koji način ugrožena, jer su im Ustavom RH i zakonima zajamčena. To se posebno odnosi na „pupovce“ kojima su jedini cilj privilegije, sinekure i ugrađivanje srpske manjine u konstituitivni narod RH?!

Manjine imaju uske političke interese. To je kao da postoji stranka pivopija i na parlamentarnim izborima uđu u Sabor, ali ne bi smjeli ući u izvršnu vlast, jer bi se borili samo za prava pivopija i pivarsku industiju. Slična je situacija i s umirovljenicima koji u političkom smislu imaju „suženu svijest“ zagovornika isključivo umirovljeničkih interesa.

Zato je HDZ prisiljen tiho i preventivno kontaktirati i druge parlamentarne stranke, manje i veće, te s njima slagati pričuvnu varijantu saborske većine, jer ovaj put MOST srećom ipak ne drži sve ključeve saborske većine, a i među MOST-ovom trinaestoricom lako se nađe netko tko drugačije razmišlja. Nije li i prošle godine MOST u izboroj noći mahao s 19 zastupnika?

HDZ, zbog nacionalnih interesa treba i mora pregovarati čak i s onima s kojima nije mislio da će ikad popričati na temu izvršne vlasti. U politici i ljubavi uvijek se bira manje zlo.

Nije to nikakva zavjera, ali određenim međunarodnim središtima samostalna i samomisleća Hrvatska još uvijek smeta - lakše se bilo dogovoriti s prevarantskim Beogradom nego oklijevajućim Zagrebom.

Još se ne zna što će biti s bliskoistočnim i afričkim migrantima u količini i odredištu, kakvi su NATO/EU planovi, i još se neugodno kalkulira s prostorom bivše Jugoslavije kao migracijskom retencijom i budućim odredištem za spomenute migrante. U pitanju su dvije rijeke i dvije opcije: migracijska retencija južno od Save ili južno od Drave. Izlazak Velike Britanije iz EU prije samo dvije godine bio je nezamisliv i neizvediv, danas je on realnost i otkriva poroznost EU jedinstva oko prilično jednostavnih problema kao što je politika prema migrantima. Multietničnost i suživot kršćanstva i islama je za EU postala je preteška i neriješiva jednadžba. Prva se može riješiti nepopularnim zidovima, druga nikako, jer suživota očito nema. Za suživot su, naime, potrebna dvojica i mnogi kompromisi..

Upravo zbog razdoblja koje je pred nama, Hrvatska treba stabilnu vlast a ne provociranje novih izbora.

 

L. C.

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.