Budale i njihovi korisnici
Politička bi se povijest čovječanstva mogla svesti na povijest djelovanja korisnih budala. Kovanica “korisna budala” pripisuje se Lenjinu koji je time krstio komuniste koji su djelovali diljem Europe – koji su proganjani, zatvarani, protjerivani i tako dalje, radi ideja u koje su čvrsto vjerovali.
Ipak, Lenjin je, kao i svi revolucionari u listopadskoj revoluciji, bio korisna budala Nijemaca koji su carsku Rusiju htjeli izgurati iz Prvog svjetskog rata. U daljnjoj povijesti imamo poziv pape Urbana II. za I. križarski rat – poziv je upućen korisnim budalama koje su radi nekakvih “ideala” i “vrijednosti” mahnito pohrlili u Svetu zemlju (vrhunski primjer takve korisne budale u to doba je augustinac Petar Pustinjak).
Moderna hrvatska povijest je prepuna takvih primjera. Ljudevit Gaj je fantastično odigrao ulogu korisne budale za kancelara Metternicha čime je uništio hrvatski jezik te otvorio Pandorinu jugoslavensku kutiju. Sjetimo se samo Ante Pavelića (zubara) i Narodnog vijeća Države SHS te srljanja gusaka u velikosrpsku maglu. Dakle, biti korisnom budalom nije nečasno ni sramotno – to najčešće znači biti privržen idealima i vrijednostima i dosljedno ih slijediti.
No, kad se pojavi netko tko umije sve te vrline pretvoriti u mane, izopačiti ih i izokrenuti ih, onda upadamo u vrijednosnu krizu. Trenutno svjedočimo svakodnevno tomu. Na primjer, u trenutku kad je cijela Hrvatska bez daha promatra sudbinu naziva Kazališnog trga zagrebačkog, kad su antife i ostali upregli sve svoje snage kako bi spriječili odlazak krvoloka iz tog naziva, jedna skupina ljudi odluči postavljati spomen-ploču Juri Francetiću – kako to tumačiti?
Na stranu sa svim lažima i podvalama o ustašama, NDH, Jasenovcu, Stepincu i NOB-u, ZAVNOH-u, Budaku, Juri i Bobanu i dalje redom – no – poznavajući i shvaćajući okolnosti u kojima se hrvatsko društvo trenutno nalazi, to je ili školski primjer sabotaže, ili školski primjer korisne budale koja ima dobre namjere, ali se one (zlo)porabe za protuhrvatske ciljeve.
Sličan primjer je i onaj o uvođenju pozdrava "Za dom spremni" u Hrvatske oružane snage. Tada je jedna skupina ljudi, pozivajući se na Tuđmana, zapravo pokušala iz službene uporabe istisnuti Tuđmanov "Pozdrav Domovini". U oba slučaja inicijatori tih ideja, po svemu sudeći, imaju dobre namjere. Međutim, posljedice tih ideja su takve da njihove inicijatore možemo svrstati u korisne budale čije se ideje zlorabe za protuhrvatske ciljeve.
Jedina istinska novina na hrvatskoj političkoj sceni jest grupacija oko MOST-a, koja je (zaista!) uzdrmala ovo bipolarno stanje – i u najnezahvalnijem je položaju. I tu ljudi griješe, jer smatraju da su u takvom položaju zbog svoje suprotstavljenosti dosadašnjoj politici; netočno, nego zbog svoje nedosljednosti. Možemo o MOST-u reći da su diletanti, nesposobnjakovići, politički naivci, amateri, žutokljunci, da su pomalo anarhistični, nesređeni i nesuvisli… Ali ne možemo za njih reći da su udbaši, suradnici KOS-a, da su ateisti, soroševci ili antife – jer jednostavno nisu. Njihov problem leži u činjenici da ne mogu uzeti birače SDP-u, nego isključivo HDZ-u. Stoga, njihove inicijative svesrdno podupire SDP, praveći od njih svoje korisne budale.
Nitko čistog obraza ne bi to mogao napraviti. Ali zato postoje oni nečista obraza, koji odaberu nekompromitirane, neokaljane, poštene i čestite, obiteljske, marljive, branitelje – i pretvore ih u korisne budale. E sad, činjenica koja je zbunila svakoga – zašto bi takvi, gotovo primjerični Hrvati, zagovarali (veliku) koaliciju i suradnju s onima za koje svatko zna da su Hrvatskoj najveći neprijatelji (SDP)?
To je lahor jugomasonerije. Možemo naći one koji će kazati da je MOST udbaški projekt – no svakog se prvo mora vrbovati. Što su to nelustrirane strukture ponudile dobrim katolicima, priprostim i obiteljskim Hrvatima? Izglednije je da su takvi poput onih u MOST-u u funkciji spašavanja tih struktura jedino – neznajući.
Sad treba sve uvezati s događajima koji nisu ograničeni samo na Republiku Hrvatsku. Promotrimo li trenutnu političku situaciju u zemljama bivše SFRJ, stranke sljednice komunističke partije su svugdje u rasulu – osim u Srbiji kojoj je komunizam bio surogat za četništvo. Prvi nagovještaj MOST-a se mogao nazrijeti u Sloveniji kad je (nepostojeća i) nepoznata stranka Mire Cerara iznjedrila predsjednika slovenske vlade. Dakle ni Socijalni demokrati Boruta Pahora ni Slovenska demokratska zajednica Janeza Janše, već Stranka demokratskog centra Mire Cerara. Demokratski centar? Zvuči li to kao sredina između lijevoga i desnoga? Podsjeća li na alternativu koaliciji tih daju stranaka?
Potom se dogodio MOST u Hrvatskoj, ali ne u tolikoj mjeri kao i u Sloveniji. Hrvati su ipak inertniji i neskloniji promjenama od slovenskih susjeda. Unatoč slabijim rezultatima, nitko ne će zanijekati da su znatno promijenili hrvatsku političku scenu (pobogu, natjerali su HDZ da koalira s ostacima ostataka liberalnog HNS-a!). Crna Gora je donedavno bila na rubu građanskog rata, a Makedonija jest na rubu istoga, stoga se u njih inačica MOST-a ne će pojaviti još neko vrijeme.
Ali u BiH, koja politički nije toliko nestabilna koliko se prikazuje, se pojavljuje “politički pokret” MOST 21, a za cilj ima svekoliku pomirbu svih “naroda i narodnosti” BiH. Njihov “modus operandi” je malčice drukčiji; naime, poznato je da je najveći donator MOST-a u Hrvatskoj Branko Roglić, a u susjednoj nam BiH – njihov najveći donator je ujedno i – šef MOST-a 21.
Na njihovu je čelu Amir Reko, bivši pukovnik KOS-a, kasnije zapovjednik 43. Drinske brigade Armije BiH Goražde, poznat po tomu što je odbio izvršiti zapovijed, čime je spasio četrdesetak srpskih civila u spomenutom selu 1992. godine. Njegova je medijska promičba već počela, a temelji se na postavkama Mire Cerara i Bože Petrova. Inače, Reko je 17 godina proveo u Danskoj (?!) gdje je pokrenuo (čijim novcem?) i vodi ozbiljan posao, nakon čega je stečeni kapital odlučio uložiti (?!) u političke svrhe – pomirbu “jugoslavenskih” naroda. Taj Reko možda ima najplemenitije namjere i želje, no nesumnjivo igra ulogu korisne budale.
Zašto je to važno? Zato što ukazuje na obrazac koji se događa u već tri bivše jugoslavenske republike; Sloveniji, Hrvatskoj pa BiH. Dvaput je već previše za slučajnost… Zato je na ulazu u Delfe stajao natpis: “Spoznaj samoga sebe” – kako bi ljudi znali što čine, kako čine, zašto čine, i najvažnije, u čiju korist čine?
Mila Marušić