Američka administracija (State Department) je upozorila u svom godišnjem izvješću na veličanje Nezavisne Države Hrvatske, umanjivanje ustaških zločina i protusrpsko raspoloženje. Izravno su u izvješću spomenuti bivši ministar kulture Zlatko Hasanbegović i redatelj Jakov Sedlar kao „osobe čija su stajališta o ustaškom režimu izazivala posebno oštre kritike židovskih i srpskih vjerskih zajednica te nevladinih organizacija.“

Prije svega, ovo su izvješće svi relevantni politički i institucijski čimbenici trebali ignorirati, kao što bi trebalo ignorirati izjave Izetbegovića, Vučića, Šešelja, Josipovića i ostalih „ugursuza“.

Prvo, američki ljevičari financiraju razne centre za mirovne studije, gongove, nove i stare ljevice te ostale udruge usmjerene podrivanju državnog poretka te rušenju tradicionalnih vrijednosti. S kojim ciljem, ostavimo po strani jer za ovu temu nije važno. Iz toga proizlazi da takve udruge ne predstavljaju i ne izražavaju bilo naroda i puka, što znamo i mi, a bome znaju i Amerikanci.

Drugo, američki State Department je toliko ogroman, birokratiziran i tipiziran, da njegova izvješća nemaju političku, već analitičku težinu koja doslovno ovisi o informiranosti i relevantnosti sastavljača izvješća; naime, Republika Hrvatska je američki saveznik i (geo)politički nezanimljiva zemlja, za razliku od Sirije, Afganistana ili Venezuele, stoga su i kriteriji niži.

Treće, dio javnosti je graknuo nakon što su se protuhrvatski mediji počeli naslađivati sa sadržajem tog izvješća, a nitko se od tih „hrvatskih“ elemenata nije potrudio sastaviti ni dostaviti američkom veleposlanstvu u RH nekakvo svoje, odnosno istinitije viđenje stvari koje bi možda bilo uključeno u izvješće.

No, i to je posve nevažno. Važna je reakcija našeg ministarstva vanjskih poslova: "aktualna vlada stavlja na najvišu razinu zaštitu svih prava, kako manjinskih, tako i nacionalnih, vjerskih i svih drugih" te „kako u dijalogu s predstavnicima svih manjina vlada promovira međusobno uvažavanje, suradnju, solidarnost, konstruktivni dijalog i odgovorno suočavanje sa svim društvenim problemima.“ Amerikanci su nam „pljunuli“ u lice, a Hrvatska je odgovorila: „Kiša pada.“

Kad bismo bili prava država s državotvornom vladom reakcija bi bila nešto drukčija, jer, nije uopće bitno što je u izvješću, već postavljanje spram njega. Naime, izvješćem se dira u hrvatski (!) pozdrav: „Za dom spremni!“. Proziva se bivšeg ministra (!), trenutnog saborskog zastupnika i gradskog vijećnika glavnog grada RH, a proziva se i zaista uglednog hrvatskog redatelja, odnosno kulturnog djelatnika omiljenog u narodu. Silom prilike se radi o Jakovu Sedlaru i Zlatku Hasanbegoviću, no, i da se radi o Vesni Pusić ili Oliveru Frljiću, opet bi bilo isto jer su oni hrvatski državljani.

Ponovimo, kad bismo bili prava država, reakcija bi mogla biti sljedeća; Ministarstvo vanjskih poslova bi moglo na svojim internetskim stranicama objaviti priopćenje, sazvati novinarsku konferenciju te javnosti kazati sljedeće: „Od 1964. godine se u Chicagu dogodilo preko 36 000 ubojstava. Chicagom hara preko 100 000 aktivnih članova iz preko 60 različitih uličnih bandi. 2015. godine je Čikaško sveučilište proglasilo Chicago „prijestolnicom (političke) korupcije u SAD-u“. Grad je opasan, državne i gradske institucije neučinkovite, stoga savjetujemo sve državljane RH da izbjegavaju Chicago i ne putuju tamo zbog vlastite sigurnosti.“

U takvom priopćenju (koje će izostati zbog odsutstva muškog spolnog organa u Hrvata) nije izrečena ni jedna laž. Time bi se poslala poruka da se Hrvate i Hrvatsku ne proziva te da svatko prvo mora pomesti ispred svojih vrata. I to Amerikanci cijene; zauzimanje za svoje i vraćanje istom mjerom. A naše MVP kaže: „primili na znanje“. Dobro da nisu skinuli hlače i sagnuli se…

Zato se i ponašaju tako prema nama; ne jer su veći i jači, nego jer nemamo ponosa, čvrstoće ni dostojanstva.

              

Mila Marušić

Share
0