Svi se vrli briselski demokrati, liberali, naprednjaci, pučani, socijalisti nisu baš iskazali nakon što je španjolska policija nasrnula na Katalonce prilikom njihova referenduma o neovisnosti.

Gdje je iznenada nestala ta borba za demokraciju, ljudska prava, temeljne političke vrijednosti, vrjednote, pravo na odabir, na vlastitu državu i t.d? S jedne strane, nitko se ne želi zamjeriti Španjolcima, što je razumljivo, jer, što bi se dogodilo kad bi Španjolci prestali izvoziti španjolske sapunice, odnosno telenovele? Sve domaćice EU bi izašle na ulice te rušile nacionalne vlade, a vjerojatno bi natjerale Europski parlament na samoraspuštanje

Šalu na stranu, katalonskom problemu treba pristupiti jednostrano. Prije svega, svi urednici “vodećih” hrvatskih medija, odnosno urednici rubrike “svijet” ili “geopolitika” trebaju dati ili dobiti otkaz. Prosječan je Hrvat znao da su Katalonci zaseban narod koji cijelo vrijeme traži veću autonomiju, odnosno federalizaciju države; međutim, vijest o referendumu o neovisnosti Katalonije je u hrvatske medije stigla doslovno dan prije referenduma. Drugo, Španjolska je, kao i Velika Britanija, višenacionalna država, ali unitarnog tipa. Poznavatelji tamošnjih prilika znaju da je Upravo tu problem. Stoga se i događa Baskija, Sjeverna Irska, Škotska i sad Baskija.

Iako je Španjolska relativno daleko, stoga nije od nekog posebnog interesa za Hrvatsku, takve se značajne promjene trebaju ticati svakog građanina. Dakle, domaći su mediji stanje u Španjolskoj ili prešućivali, što znači da djeluju protiv nacionalnih interesa, ili za to nisu znali, što znači da su vrhunski diletanti, koji nisu u stanju pročitati francuske, njemačke ili engleske novine. Naravno, ovo nikako ne iznenađuje. Isti ti urednici ne poznaju ni stanje u susjednoj, također višenacionalnoj, BiH, gdje jedan narod želi unitarizaciju, drugi federaciju a treći konfederaciju.

Nadalje, bilo bi dobro informirati ni u što upućeni hrvatski puk o pomoći koju smo tijekom Domovinskog rata dobili od Španjolaca, odnosno Katalonaca, kako bi barem na temelju nečeg bliskog Hrvatice i Hrvati mogli zasnovati mišljenje o katalonskoj borbi za slobodu. Zlonamjerni i neobrazovani (što se, nažalost, ne isključuje), primjerice Nenad Stazić, su poistovjetili katalonske težnje s težnjama veleizdajničkog separatizma IDS-a u Istri, čime je prosječni Hrvat automatski stao na stranu Španjolaca, naprotiv Katalonaca.

Međutim, treba upitati braniteljske udruge i ostale udruge proizašle iz Domovinskog rata, sve hrvatske dionike i sudionike, koliko su Katalonci podupirali hrvatsku borbu za slobodom. Kad smo već kod toga, trebalo bi, časti i istine radi, navesti i koliko se Baska borilo protiv četnika i JNA. Isto tako, hrvatski bi diplomati i povjesničari (ali ne Jakovine, Markovine i slični) trebali izaći u javnost s podacima koliko je Španjolska bila naklonjena Hrvatima 90-ih godina? Nije uopće, već su zdušno podržavali očuvanje Jugoslavije i Miloševićev režim, iako su mogli simpaizirati s nama, budući smo tradicionalno katoličke zemlje. Za razliku od Španjolaca, Katalonci su pomagali i suosjećali, ne službeno, jer nemaju državu, ali neslužbeno su pomogli više no što je itko očekivao.

Nadalje, Španjolska upravo zbog bojazni od katalonske neovisnosti nije htjela pružati Hrvatskoj nikakvu podršku, diplomatsku ili inu, što dovodi do sljedećeg problema; cijeli se “mainstream”, ne samo u Hrvatskoj, odjednom čudi katalonskom referendumu i svi se prave blesavi. Da su prava država, Španjolci ne bi dopustili nikakav referendum, već bi sve riješili odavno, no oni su, kao i sve mediteranske zemlje, šuplje, neučinkovite i naprosto smiješne. Dakle, nema mjesta čuđenju i zaprepaštenosti.

Povijesnopravno promatrajući, od Wilsonovih 14 točaka, odnosno prava naroda na samoodređenje (temeljem čega je, između ostaloga, nastala Država SHS) do Povelje UN-a ili Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima iz 1976. (obratiti pažnju na čl. 1.), zašto “demokratski i liberalni” svijet ne staje u obranu temeljnih prava čovjeka, odnosno naroda? Možda, jer su Katalonci pretežito katoličke vjeroispovijesti…

Od hrvatske politike ne treba očekivati nikakvu potporu; dapače, bilo bi ironično vidjeti trenutnu vladu kako podupire Katalonce. Također, problem s Agrokorom bi bio zasjenjen kad bi Španjolci prestali prodavati svoje telenovele. Ipak, važno je solidarizirati se s prijateljima koji su nama pomogli u najtežim trenucima; zar je tako teško uzvratiti uslugu?

          

Mila Marušić