Logo

Neminovni odlazak (višestruke) njemačke kancelarke Angele Merkel dolazi prekasno za sve, a mandati kancelarke za njemačku građansku demokraciju postaju razdoblje gospodarskog uspjeha i političkog posrnuća.

Tragovi njezina državništva i politikanstva u Europskoj Uniji još su dublji i proizvest će nepredvidive posljedice i u Njemačkoj i u svim članicama Europske Unije. Još se jednom pokazalo da je doza boljševičke infekcije bila prejaka i nema toj bolesti do danas nema poznata lijeka.

U slučaju Angele Merkel nije pomogao ni strogi kršćanski protestanski odgoj, ni otac luteranski svećenik niti obrazovanje u prirodnim znanostima (doktorat iz fizike). Sve je bilo uzalud u okruženju DDR-ove diktature crvenog fašizma i samo je bila nepoznanica koliko dugo traje inkubacija i kad će se vješto prikrivena bolest manifestirati.

Kod njemačke kancelarke inkubacija i pritajenost trajali su desetak godina, a prvi su se simptomi počeli pokazivati nakon odlaska Helmutha Köhla s pozicije predsjednika CDU-a – baš zahvaljujući Merkeličinoj izdaji stranačkih donatora. Upravo je taj bivši njemački kancelar na svojim leđima osjetio tiraniju DDR-skog jednoumlja i nadolazećeg kulta ličnosti. Daleko prije svih shvatio izdaju iznutra, ali nije se imao kome požaliti; prevaren i bolestan samo je zašutio ne vjerujući što se s Njemačkom i njezinom demokracijom događa. Već je bio zaokružen i stegnut Merkeličinim zdrugom i DDR-ovskim sustavom kontrole, a nova je predsjednica CDU postupno pretvarala u Partiju podređenu njezinom liderstvu.

Uobičajna je pojava i praksa da europski socijaldemokrati otvaraju svoje granice migrantima, jer u njima vide svoje buduće glasače – i u pravu su, to jesu njihovi glasači i uz pomoć njih lijeve stranke dolaze na vlast. Ista je situacija i u Hrvatskoj gdje se SDP-ova glasačka baza ne sastoji od migranata, ali od nedržavotvornih stranaca svakako od: muslimana, jugoslavena (u srcu), orjunaša, Srba, djeca mješanih brakova i sličnih jugonostalgičarskih skupina. Svi oni nisu nikad prihvatili raspad Jugoslavije, a srpsko-srbijansku agresiju na Hrvatsku interpretiraju kao građanski rat. Zato povodom Dana mrtvih ne bi položen vijenac na grob ministra Gojka Šuška i generala Zvonimira Červenka.

Merkelica je godine 2000. dolaskom na čelo CDU-a i s prvim kancelarijskim mandatom (2005.), svoje liderstvo započela stranačkom stegom i „unutarnjom kontrolom“ vrlo sličnoj partijskoj te diskretno promovirala fürerstvo, a iz njemačke političke povijesti povukla osjećaj supremacije. Tako se nametnula Europskoj Uniji računajući da Ujedinjeno Kraljevstvo u Europskoj Uniji vozi s „ručnom“ i koliko mu odgovara, a francuski predsjednici socijaldemokratskog predznaka: Francois Mitterran, Francois Holland i politički birokrat Emanuel Makron jednostavno joj nisu dorasli, kao ni američki pokus s "obojenim" Predsjednikom. I bila je u pravu, a to je potvrdio i „Time“ kad je njemačku premijerku 2015. proglasio osobom godine.

Merkeličin geopolitički i gospodarski (sirovine) oslonac na Rusiju star je koliko i novija njemačka povijest bez obzira na njihov sukob u dva svjetska rata. Pobjedu Lenjinovih boljševika u ruskim političkim previranjima 1917. osigurala je vojna njemačka obavještajna služba kako bi isposlovala mir na istočnom bojištu s Rusijom, a svjetonazorsku jednoobraznost nacizma i boljševizma određuje sporazum Hitler – Staljin iz 1939. Da se ne spominju njemačke princeze i plemkinje, njihovi brakovi s ruskom carskom dinastijom i plemstvom ili žalosnu činjenicu da je bivši njemački kancelar Gerhard Schröder (SPD), kreator ideje plinifikacije Njemačke i EU ruskim plinom, danas zaposlenik Gazproma, ustvari Putinov potrčko.

Angela Merkel (rođena Kasner) promotor je migrantske invazije na Europu koja je kulminirala 2015., no Europa i dalje ostaje pod stalnim udarom milijunskih migrantskih skupina. Politikom „otvorenih vrata“ pozvala je u Njemačku milijune migranata – ali preko teritorija drugih država(!): Italije i Španjolske morem te Grčke, Makedonije, Srbije, Hrvatske, Slovenije, Mađarske i Austrije kopnom, tzv. balkanskom rutom. Nikad se niti jednoj od tih tržava nije ispričala, ali je svojim politikanstvom i ucjenama spomenutih država „na ruti“, njihovih Vlada, gospodarila tuđim teritorijem. Njemačka i EU su dobili milijune nekvalificiranih (ne)radnika i mreže islamističkih terorističkih skupina – jer gdje su nakon rusko-sirijskih pobjeda u Siriji nestali isilove vojne formacije? Preko 95% teritorija je danas oslobođeno i očišćeno, a gdje su deseci tisuća isilovih boraca? U Europi - zahvaljujući politici Angele Merkel!

Andrej Plenković i zdrug oko njega itekako je ovisan o svojim briselskim mentorima, posebno o naputcima Angele Merkel što izravno „na marginama susreta“, što preko Bruxellesa, njegovih tijela i komisija. Bez Angele Merkel Andrej Plenković je političko siroče, a od J.C. Junkera može očekivati pokoji poljubac ili štipoguz, ali ne i čvrstu političku podršku. Odlaskom Angele Merkel u paketu odlaze i „viđeniji“ europski birokrati. S odlaskom njemačke kancelarke Andrej Plenković će biti prisiljen potražiti što kvalitetniji uzmak, a to je onda ipak EU diplomacija čak i nižeg ranga.

Bez obzira na sirovinski sastav njemačkog parlamenta: lijevo-desno, zeleno-crveno-plavo... Njemačka ne smije zaboraviti da ona za Saveznike još uvijek predstavlja poslijeratnu okupacijsku zonu i to je pravi smisao američkih i NATO-vih baza u Njemačkoj.

Njemačko je führerstvo“ u prošlosti prouzročilo previše nesreća i savezničke snage do daljnjega ostaju. To je kontekst nove-stare američke politike koja u politici Angeli Merkel vidi izdaju poslijeratnih ugovora između Saveznika i Njemačke. To se prije svega denacifikacija i stvaranje građanskog demokratskog ozračja, ali isto tako i Njemačka politika prema političkom Istoku.

Amerika nije zaboravila na stari njemački apetit prema istočnim susjedima: „Drang nach Ost“, bilo da se usmjerava prema Labi i Odri (srednji vijek) ili povezivanje željeznicom (Hamburg – Berlin – Bagdad – Perzijski zaljev), bilo da nacistička Njemačka pokazuje apetite prema Čehoslovačkoj i Poljskoj (Drugi svjetski rat) ili želi Europu učiniti ovisnom o ruskom plinu (Sjeverni tok I. i II. i Turski tok).

Angela Merkel se zaigrala i nije primijetila promjene u Bijeloj kući, a tamo više ne stoluje Barak Obama i njegovo celebrity društvo. Došli su neki drugi ljudi koji judeokršćansku uljudbu shvaćaju ozbiljno i neće popustiti.

 

Josip Gajski

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.