Logo

Malo je tko primijetio da je predsjednik vlade Andrej Plenković u Kinu otputovao nekoliko dana nakon što se iz Kine vratio Stjepan Mesić. Ispada da Plenković ide Mesićevim putem, figurativno i doslovno.

Stara jugoslavenska nomenklatura, nikad lustrirana, moćnija je nego ikad u suvremenoj Hrvatskoj, i suvereno upravlja praktički svim segmentima države, od gospodarstva do diplomacije. Taj "hrvatski" ogranak (svjetske) duboke države do sad je bio oslonjen na Rusiju, odnosno strukture iz bivšeg SSSR-a, a dijelom na merkelovsku Njemačku i macronovsku Francusku – odnosno na lobiste globalnog tržišta u kojemu se gube sve vjerske, nacionalne i ine granice i razlike.

Međutim, "Frau" Merkel je otpisana, a Rusi imaju vlastitih problema; usredotočeni su ponajviše na Krim i Siriju, Sjeverni tok 2 iz dana u dan sve više postaje tlapnjom, a i na "blakanskom ratištu" su naprosto izgubili: Kosovo je praktički samostalno (ima vojsku) pod zaštitom SAD-a, a Crna Gora je u NATO-u, Srbi idu s Nijemcima prema EU, što potvrđuje nedavno najavljena koalicija Dragana Čovića i Milorada Dodika, odnosno Hrvata i Srba u BiH, jer muslimanska prijetnja, upakirana u građansko ili ne, zahtijeva "kršćansku" konsolidaciju i nadilaženje razmirica po nacionalnoj osnovi.

U tom geopolitičkom šušuru, jugoslavenska nomenklatura je morala potražiti pomoć drugdje – a budući su režimi Mubaraka i Gadafija srušeni, Iran i Turska su preradikalni (i preopasni za uopće asocirati se s njima javno), Indija nema ambicije u Europi, kao ni Brazil, ostala je dakle samo Kina.

Domaći su novinari već odradili marketinški posao za Kinu. U posljednjih 15 godina slušamo samo o "jačanju kineskog gospodarstva" koje će "uskoro svrgnuti SAD", međutim taj "uskoro" nikako dočekati. Iako su kineski proizvodi notorni po svojoj jednokratnosti, odnosno lošoj kvaliteti zbog koje i jesu toliko jeftini, Vlada je odlučila izgradnju Pelješkog mosta povjeriti Kinezima, pravdajući se cijenom. Ipak, "nije u šoldima sve" jer bi inače državom upravljali isključivo ekonomisti.

Europska je unija namagarčena; dali su novac za Pelješki most, a brk će omastiti Kinezi, što u cijeloj priči nije najgore, ali je simptomatično. Luka Pirej (pored Atene) će kroz nekoliko godina postati dominantna na Sredozemlju, a vlasništvu je Kineza. Zadarska je Gaženica isto kineska, a sudeći prema Plenkovićevoj izjavi neće završiti na tome.

"Naše morske luke mogu postati ulazne luke za sve kineske tvrtke i za sav kineski teret koji putuje prema Europi. Slikovito govoreći, ta geografska prednost znači da se na transportu može uštedjeti sedam dana putovanja i 2500 km puta ako idete kroz Sueski kanal prema luci Rijeci, umjesto da idete cijelim okolnim putem do Rotterdama ili Hamburga", rekao je Plenković.

Ukoliko se to uveže s činjenicom da će uskoro opet doći do promjene vlasnika riječke luke, možemo očekivati da će se riječka i kineska partija upravo lukom (morem) povezati i tako omogućiti daljnji prodor kineske robe, proizvoda i kapitala u Europu, a netko će od lokalnih zajedno s ovima u Zagrebu "taliti" kinesku zahvalnost.

Da trenutna vlada pojma nema što čini, s kojim ciljem i kojim motivima, ogleda se upravo u raznoraznim diplomatskim trzavicama kojima svjedočimo u posljednjih nekoliko mjesece.

Naime, europske korporacije putem diplomacije izražavaju nezadovoljstvo zbog svenadirućeg kineskog utjecaja. Iako trenutna EU na čelu s lažnim narodnjacima i još lažnijim pučanima (koji se zdušno bore protiv populizma?!) nije baš ono čemu smo se nadali ulaskom u europsku zajednicu naroda, valja ipak razmišljati dugoročno i, ma što da se s EU dogodi u skoroj budućnosti, trebalo bi spriječiti kako ljudsku bliskoistočnu najezdu, ali i kineski kapital. Kina može biti trgovinski partner Europi, ali Kina ne smije biti europska budućnost.

 Iako je Hrvatskoj ključni i najvažniji partner SAD, trenutna se hrvatska politička vrhuška ponaša, blago rečeno, imbecilno. Trump najavi kraj "rodne ideologije" te povratak (biološkim) spolovima, a Plenković i briselska bojna ratificiraju Istanbulsku konvenciju. Trump napusti Marakeški "kompakt", a Plenky zajedno s Junckerom objašnjava nama "nazadnjacima" da dokument nismo pročitali i da ga ne razumijemo. Naposljetku, američka vlada upozorava američke građane da se suzdrže od kupnje i korištenja "Huawei" uređaja, odnosno šefovi američke CIA-e, FBI-a, NSA-a i DIA-e su upozorili američki Senat i američke građane da ne kupuju Huawei mobilne uređaje zbog potencijalne sigurnosne ugroze. A naš europljanin Andrej Plenković pobjedonosno veli iz Kine: "Velik je interes Huaweija. Dakle, kompanija koja je u rangu Microsofta, dva puta veća od Cisca, četiri puta veća od Ericssona, želi intenzivirati suradnju i biti čak i partner RH u digitalnom dobu."

Očito su naši diplomatsko-gospodarski krugovi uvjerenja da je Donald Trump nešto prolazno, tek jedna irtirajuća anomalija, a ne potpuni zaokret američke vanjske, ali i unutarnje politike u čije doba tek ulazimo. S druge strane, isti ti krugovi zaboravljaju da je Berlinski zid srušen, za razliku od Kineskog zida koji nije srušen i još će dugo opstojati. Zidovi su građeni s razlogom, ali i rušeni s razlogom.

I tako se Hrvatska uspinje u kinesko sedlo, što ne odgovara nikomu, ni Junckeru, ni Njemačkoj, Francuskoj, ali ni Rusiji, a sigurno ne SAD-u, već samo nikad lustriranim strukturama na čelu sa Stjepom Mesićem i Budimirom Lončarom koji polako, ali sigurno gube potporu iz (dosadašnjih) vanjskih središta moći te se stoga brže-bolje pozicioniraju i pripremaju za sljedeće (geo) političko razdoblje – na štetu, kako to već je s Jugoslavenima – Republike Hrvatske i njezinih interesa.

          

Mila Marušić

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.