Svi oni koji doista misle da treba ukinuti državne granice, jer su one razlogom diskriminacije prema migrantima, i tim nesretnicima željnih socijalnih i svih drugih prava dati prioritet da nesmetano uživaju europski životni prostor, neka svojim osobnim primjerom to i pokažu.

Jedino nas takvim osobnim činom mogu uvjeriti u svoju iskrenost i dobronamjerost. A upravo sve počinje doslovno otvorenim vratima vlastita doma. Državna granica čuva suverenitet države kao što ulazna vrata čuvaju privatnost i prava obiteljskog doma. Neka, dakle, svi oni koji zagovaraju suspenziju državnih granica i podržavaju pozitivnu diskriminaciju prema migrantima, građanska i socijalna prava, doslovno skinu vrata svojih kuća i stanova i odnesu ih na tavan ili zapale - svejedno.

I ne samo to: očekujem da svi pobornici migrantskog bratstva i jedinstva koji nisu na migrantskoj ruti izmisle softwer za mobitele i tablete, svojevrski elektronski vodič koji će radi okrijepe uputiti migrante na njihove „welcome migrant's home“ adrese. Konkretno, da se migranti ni na koji način ne bi osjećali zakinutima i građanima drugog reda, pristaše „migrantskog meltinga pota“ trebaju svoju adresu, stan ili kuću, dodatno opremiti s adekvatnim živežnim namirnicama. Na tim bi adresama ti moderni Europljani trebali proširiti i sanitarne čvorove te pripremiti veću količinu higijenskih potrepština i prirediti migrantima nešto gotovine za nastavak puta. Naravno, iz takvih bi se kuća izbacili svi nabožni predmeti kršćanstva.

Zapravo oni trebaju učiniti sve da se od dugog puta iznureni migranti osjećaju dobrodošli pa ne bi bilo loše da u stan ili kuću dopreme dodatne ležajeve i fotelje za odmor kako bi migranti mogli doći u što većem broju, a za one Europljane posebno oduševljene migrantskim tsunamijem bilo bi poželjno da ženski dio obitelji bude komotnije obučem. Zašto da dođe do nepotrebnih svjetonazorskih nesporazuma, nego neka sve ne bude na „izvolte“ i zašto se migranti na adresama bez ulaznih vrata ne bi olakšali na svaki mogući način i tako nahranjemi, naspavani i seksualno zadovoljeni nastavili put prema sretnijoj budućnosti?

To bi svakako predstavljalo nesumnjivu gestu gostoprimstva i dobrodošlice što bi migranti znali cijeniti pa bi iz zahvalnosti, još koji put mogli domaćine počastiti svojim prisustvom. Takva vrst usluge podrazumijeva i dovoljnju količinu lubrikanata u svakom „welcome migrat's home“ svratištu. Zašto i starije drugarice ne bi došle na svoje?

Europa bi se na taj način podijelila na nazadne Europljane, one zadrte kršćane zatvorenih ulaznih vrata u svojim domovima, i na one moderne i napredne adrese bez ulaznih vrata u svojim domovima. Ali bi se po ulaznim vratima znalo tko gdje pripada.

Politika doslovno otvorenih vrata mogla bi zadovoljiti i ogorčenu europsku LGTBPRDŽNJ... zajednicu pa bi se na tim adresama europska postomoderna nastranost do mile volje mogla družiti s islamistima, a od ISIL-ovih boraca naučiti i dodatne vještine. To bi postale pravo mjesto i dobre adrese gdje bi europska homoseksualija i feministice iskusili islamističku dobronamjernost.

Sve dok „napredni i suosjećajni“, ne skinu ulazna vrata svojih domova, ja im nimalo ne vjerujem i ne smije im se povjerovati. Neka izvole početi od svojih domova i odstrane ulazna vrata, a onda će već i države vidjeti da su granice bez veze.

 

H. Krmpotić