Zar je doista kompletna europska i hrvatska politička javnost slijepa i neuka kad je riječ o Bošnjacima tj. muslimanima u BiH, pa se po mišljenje o budućnosti BiH ide u Istambul kod Tayyipa Erdogana?

On kao turski suveren u skladu s turskim ustavom vlada Turskom; nije nikakav vjerski muslimanski poglavar i njegova veza s Bosnom i Hercegovinom je nažalost opterećena lošim povijesnim pamćenjem na „turska vremena“, i zato kad je o političkom ustoju BiH riječ predsjednik Turske nema baš nikakvo pravo glasa ili arbitriranja.

I da je Erdogan vjerski poglavar, bila bi ista situacija; u Bosni i Hercegovini nisu u sukobu vjere nego entiteti, tj dva naroda i jedna vjerospovjest: Hrvati, Srbi i islamizirani Hrvati i Srbi koji sebe zovu Bošnjacima?

Daytonski sporazum govori o konstitutivnosti triju naroda: Hrvata, Srba i Bošnjaka – međutim Bošnjaci nisu ni Turci niti turska dijaspora. Turci se u BiH mjere u promilima, stoga ne postoje bilo kakve Erdoganove ovlasti u BiH, ni državničke ni vjerske, zato se postavlja pitanje koga brani i za čije se interese zalaže Erdogan u BiH, propale turske imperije, jer s Bošnjacima Turci su samo braća po vjeri, ali to su svi muslimani, pa zašto onda Erdogan i tko mu je dao takve ovlasti? Zašto takvu ulogu nema, na primjer, egipatski predsjednik ili kralj Saudijske Arabije, ipak su u toj zemlji temeljna islamska svetišta?

Da je, pretpostavimo, Erdogan vjerski vođa islama, onda bi njegov sugovornik o zaštiti prava drugih vjeroispovijedi u BiH bio papa kao katolički poglavar i najseniorniji među pravoslavcima, na primjer ekumenski carigradski patrijarh, Bartolomej. No, Erdogan nije vjerski vođa, a ako se takvim smatra, onda je Turska prikriti sultanat i kalifat, a ne Republika Turska, kako to bilježi turski Ustav. Zato Tayyip Erdogan nema prava pristupa BiH bilo da se radi o vanjskoj politici ili unutarnjem ustroju. On nema baš nikakve ovlasti u toj državi u kojoj po Daytonskom sporazumu ipak posljednju riječ ima Visoki međunarodni predstavnik.

To je toliko jasno i jednostavno da je apsurdno bilo kakvo pripuštanje Erdogana Bosni i Hercegovini, a odlazak Kolinde Grabar Kitarović na Bospor je beskorisno ponižavanje Europe i Hrvatske.

Europska Unija može zaboraviti na „turska vremena“, bilo je davno i nije ih "klepilo po ušima", međutim Hrvatska je izginula braneći tu istu Europu od turske agresije. Povijesna epizoda Osmanskog carstva u jugoistočnoj Europi i šire obilježena je tragedijom za sve narode s kojima je to Carstvo ikad došlo u dodir. Ti se narodi do danas nisu oporavili od turskog "zuluma" i još postoji kolektivno sjećanje na crne dane osmanlijske osvajanja.

Turska agresija na Europu i stoljetna turska okupacija nisu pali u povijesni zaborav. Turska Europi nije donijela ništa dobra i svako uplitanje turskog Predsjednika u BiH samo je priziv zlih vremena i podgrijavanje imperijalističke politike Turske u Europi.

 

F. Perić