Logo

Nakon što je jedan opskurni tjednik niske naklade potpuno izgubio vjerodostojnost i očito zbog toga više nije mogao služiti kao poligon za puštanje dezinformacija koje će slijepo prenositi ostali mediji, čini se da su se neke domaće političke strukture našle u problemu kako dalje širiti insinuacije.

Potraga je rezultirala pronalaskom novinarke koja je pristala prenositi neprovjerene informacije i okrivljavati druge bez ikakvih dokaza. Nezahvalnu ulogu opskurnog medija je preuzela novinarka njemačkog RTL-a Ivana Ivanda Rožić koja prenosi iskonstruirane priče bez ikakvih dokaza i uvažavanja privatnosti druge strane.

Prije mjesec dana je Ivanda pokrenula priču o svodniku koji je prostitutkama dojavljivao informacije i koji je zbog toga postao predmet kaznenog postupka. Zamislite, Ivanda je svodnika predstavila kao pouzdanog svjedoka koji joj je otkrio kako je negdje čuo da je ustvari netko drugi prenosio informacije elitnim prostitutkama.

Novinarku Ivandu bi bilo potrebno upoznati s činjenicom da se radi o počinitelju koji pokušava osobnu krivnju prebaciti na druge, a osim toga ono što iznosi spada u tzv. "svjedočenje po čuvenju" što se u načelu ne prihvaća u pravnom postupku. Opreznija novinarka bi se ustručavala koristiti takav izvor, a kamoli prezentirati ga javnosti kao vjerodostojan.

Međutim, istraživački poriv novinarke Ivande nije prestao tom informacijom koja se pokazala potpuno netočna. Korektno bi bilo da se nakon toga javno ispričala za pogreške i prikazala stvarno stanje kakvo je utvrdio DORH. Ali ona i dalje nastavlja istim pogrešnim pravcem i iznosi potpunu fikciju.

Da se radi o insinuacijama i očitom namještanju je vidljivo iz nekoliko detalja koje prosječni konzumenti medija ne zapažaju. Prva nevjerojatna nestručnost je kada novinarka Ivanda iznosi tezu da je nekome ponuđeno svojstvo pokajnika čime insinuira kao da se radi o nekom složenom zločinu.

Naime, da je pitala ikog od pravnih stručnjaka ili barem pročitala zakonski tekst, vidjela bi da se svojstvo krunskog svjedoka (pokajnika) može ponuditi samo za točno navedena kaznena djela iz područja organiziranog kriminaliteta.

Možemo novinarku Ivandu odmah uputiti neka pročita članak 21. Zakona o USKOKU. Ako je ovo najveće otkriće njene profesionalne karijere, upitno je kakva je novinarska budućnost pred njom.

Druga okolnost koja je trebala omalovažiti ciljanu osobu je iznošenje kvalifikacije teškog kaznenog djela "presretanja računalnih podataka" za koje je izjavila da je propisana kazna pet godina zatvora. S obzirom da bi hipotetičko otvaranje tuđe e-pošte koje insinuira bilo djelo povrede tajnosti pisama i drugih pošiljki (čl. 142. KZ) a to uopće nije kazneno djelo iz djelokruga USKOK-a i ne istražuje se po službenoj dužnosti.

Novinarka govori o presretanju računalnih podataka (čl. 269.) što se inače odnosi na podatke bankovnih kartica, plaćanja, računa, osobnih podataka i sličnih koje korisnici unose u neke internetske obrasce (djelo je uneseno radi jedne Konvencije Vijeća Europe). Osim toga je netočno da je i za to kazneno djelo propisana kazna pet godina. Ne bi bilo loše malo pročitati Kazneni zakon prije nego sljedeći put javno iskonstruira ovakvu senzaciju.

S obzirom na veliki niz netočnosti i insinuacija, čini se da je jedina senzacija njeno nisko poznavanje zakonskih odredbi, a kada to povežemo sa izostankom ikakvih dokaza, vidimo da je novinarka Ivana Ivanda postala glasnogovornica nekih zakulisnih političkih pravaca koji su se očito i u ovim poslovima prebacili na korištenje mladih i nedokazanih kadrova.

Slično su političari započeli sa rodbinsko-studentskom izbornom listom za EU novih generacija starih političara. Možda bi joj u pojašnjavanju nekih pitanja, slično kao i političkoj mladeži koja sama ne smije niti otići daleko do Bruxellesa, mogli pomoći neki njeni članovi obitelji, ali iz pristojnosti nećemo pisati o njenoj privatnosti i obitelji iz malog zagorskog mjesta jer je ovo ipak medij sa dignitetom.

 

H. Krmpotić

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.