Logo

Ipak se u jednomu slažem s profesorom Dejanom Jovićem, da 'partizani nisu isto što i ustaše'! Kada govorimo o partizanima, komunisti su prisvojili pravo na istinu, pa su mogli desetljećima govoriti što im je odgovaralo. Bilo je svugdje, osobito u cijeloj primorskoj Hrvatskoj, golemi broj , časnih partizana, koji su se borili protiv višestoljetnoga talijanskog zavojevača i nikako ih ne smijemo izjednačavati s komunističkim partizanskim ubojicama, osobito s četnicima koji su pri koncu rata kokardu zamijenili zvijezdom.

Među svim partizanima, ima iskrenih antifašista i časnih ljudi, ali slično misliti se ne dopušta vojnicima NDH, koji su se borili za svoju neovisnu državu s spropalim i krivim saveznikom s kojim su zajedno izgubili rat. Tako i mladi, istom unovačeni mladići NDH vojske, su prema 70-godišnjemu agitpropu svi, ali upravo svi bili zločinci i istrijebljeni su gotovo svi koji nisu uspjeli pobjeći od krvavih Titovih i britanskih ruku. I danas istrjebitelji, koji su ubijali bez ikakva suda zarobljene vojnike zajedno s obiteljima, djecom i ženama, prozivaju druge za zločin. Gotovo nikada ne spominju svoje zločine, a za vrijeme njihovevladavine strogo se kažnjavao i šapat o tomu. Danas, kada stare poluge u vlasti još drže neuništene (do sada) pismohrane i kriju mnogo toga, ipak izvire istina, koju su oni napisali, misleći da ne će nikada odgovarati, sakrili i spremili. Kako su postupali partizani, osobito oni promijenjenoga znakovlja, otkrivamo istom sada. Za druge sudionike rata, znamo da su bili 'zločinci bez ikakve sumnje' (tako smo 45 godina učili, a tako govore i drugarica Pusić, drug Mesić i slični)! Kakav je tko bio, mjerilo je i broj ubijenih u ratu i nakon rata! Partizani se tu ne mogu posramiti! Imali su i najbolje učitelje: Lenjina i Staljina! U povorkama smrti nakon 1945., bili su (prema britanskim izvorima oko 500 tisuća) i brojni civili, koji su bježali prema Austriji, pred partizanskim zločinima, a koji su predani partizanima. I kada se sve zbroji, jedni su imali zločinački i isključujući sustav s rasnim zakonima, a drugi, boljševičko–NKVD-ovski s 'najhumanijim' zakonima i namjerama, samo im se 'omakla' brojna ubojstva, zatucanja batom, nožem, bacanjem u jame zaklanih i živih ljudi i to nakon rata.

Prva dva mjesta među 'megazločincima' XX. st. zauzimaju 'divovi' antifašizma', Mao i Staljin. Po društvenim mrežama, ovih dana, kruže dvije uzrečice o tim antifašističkim 'divovima' smaknuća neistomišljenika, koje vrlo jasno oslikavaju 'antifašističke' vođe:

Staljin: kada su ga upitali kako usrećiti narod? Odgovorio je: 'Pobiti one koji nisu sretni'!

Mao je navodno izjavio: 'Pas koji laje, nije dovoljno skuhan'!

Možda te dvije užasne crne šale najbolje opisuju 'antifašističke' postupke.

O brojnim ubojstvima i načinima ubijanja naših 'antifašista' i njihovih velikosrpskih saveznika, nema smisla pisati, jer bi za to trebalo više knjiga. Do danas je objelodanjeno toliko dokaza, da mi nije jasno kako komunističke 'antifašiste' i njihove sljedbenike nije stid sudjelovati u javnomu životu.

ISTINSKI ANTIFAŠISTI

Kada Jović spominje da i 'klerici', pridržavaju pravo na antifašizam, onda je vrlo čudno da on ne zna, da su istarski (i neki drugi) svećenici pravi i istinski antifašisti, koji su bili uza svoj narod i onda još dok su salonski komunisti samo raspravljali ili se dogovarali s nacifašistima. Oni nikada nisu pristali uz fašizam, za razliku od komunističkih 'antifašista', koji su pomagali Hitleru i s njim se sporazumijeval i (Sporazum o nenapadanju i prijateljstvu između Njemačke i SSSR-a, 23. kolovoza 1939.). Sve su komunističke partije, od toga nadnevka, podržavale Hitlera i optuživale 'imperijaliste' za rat, a među njima i najvjernija sljednica Kominterne, SKJ i njezin vođa Josip Broz, najbolji Staljinov učenik. Nakon Hitlerova vjerolomstva, napadom na državu u kojoj je središte svjetskog komunizma (22. lipnja 1941.), prema Kominterninoj zapovijedi, odjednom ti komunisti, 'antiimperijalisti', pronacisti i profašisti, postaju 'antifašisti'. Bolje ikad nego nikad! Međutim, to nije sve. Vođa jugoslavenskih partizana, u ožujku 1943. nudi nacistima (Nijemcima) na pregovorima u Zagrebu, sporazum, kojim bi se, ako bi se Britanci iskrcali na hrvatsku obalu, s njima zajedno borili protiv saveznika! Jesu li to ti 'antifašisti'? Hitler ih je spasio, jer je odbio surađivati s banditima, kako ih je zvao

Jović uspoređuje te ''antifašiste'' s istarskim svećenstvom ('klericima'), istinskim antifašistima na čelu s predvodnikom don dr.sc.Božom Milanovićem, čijom su zaslugom na Mirovnoj konferenciji u Parizu vraćena Hrvatskoj i preko nje Jugoslaviji, područja koja je zaposjela Italija, a koje je srpski kralj, prepustio svojim talijanskim saveznicima.

Jovićevi su 'antifašisti' na proslavi 74. obljetnice donošenja Pazinskih odluka, o sjedinjenju Istre s maticom zemljom Hrvatskom i 70. obljetnica Pariške mirovne konferencije, u Pazinu 25. rujna 2017., zviždali predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović i drugim uvaženim gostima, kada je predsjednica spomenula doprinos Katoličke Crkve, koju je ondje predvodio don Božo Milanović, u pripojenju Istre, matici zemlji Hrvatskoj. Ti istinski antifašisti su, 13. rujna 1943., u Pazinu, izdali ''Proglas o priključenju Istre matici zemlji Hrvatskoj' i proglasili 'ujedinjenje s našom hrvatskom braćom'. Proglas poručuje da je 'Istra hrvatska zemlja i da će hrvatska ostati te označava krajfašističke italijanske vlasti u Istri'. Svećenici, njih 55 iz 'Zbora svećenika Sv. Pavla za Istru', istražili su i iznijeli Međunarodnoj komisiji pravo stanje na na spornom području. Naime, vladalo je načelo da će određeno područje pripasti onoj državi čije stanovništvo prevladava.

Devetnaestoga ožujka 1946., u 22,45 sati, Međunarodno povjerenstvo je primilo na tajni razgovor izaslanstvo Zbora svećenika Sv. Pavla za Istru koji su činili: don Božo Milanović, don Tomo Banko i don Leopold Jurca. Oni su na sastanku prikazali da u Istri postoje 132 hrvatsko-slovenske župe (75%), 23 mješovite (13%) i 21 talijanska (12%) (Božo Milanović, Moje uspomene, str. 142.).

Na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1946., ti su podaci bili odlučujući, a tim istarskim domoljubima, istinskim antifašistima, nekomunistima, koji su imali odsudnu ulogu u stvaranju novih granica na tim područjima pod talijanskom vlašću, su zviždali! Kako te zviždače nazvati nego fašistima!

Iz zahvalnosti za bitne dokaze i ulogu pripojenja Istre Hrvatskoj, nakon 1945., i osobito nakon konačnoga pripojenja Istre, komunistička vlast onemogućivala je crkvene obrede, izazivala, odvodila svećenike i građane, koji se nisu vraćali…, a progonitelji su postali 'antifašisti'! U Hrvatskoj i BiH je, u ratu i nakon rata, ubijeno 667 katoličkih svećenika, redovnika, časnih sestara, bogoslova, sjemeništaraca i 1 biskup, što je najviše ubijenih od tih građana, od svih zemalja protuhitlerovskga saveza. Mladog istarskog svećenika, danas blaženika, Miroslava Bulešića(1920.-1947.) su, nakon mise, u župnoj kući u Laništu, u Istri, 'antifašisti' zaklalinožem (https://www.hrsvijet.net/index.php/vijesti/132-hrvatska/48274-zvizdaci-antifasizmu-u-hrvatskoj-istri-godine-2017).

'Antifašisti' bi trebali znati da je narod u Istri pretrpio četiri vala teških zločina: najprije talijanski fašizam, osobito nakon Rapallskoga ugovora, zatim kratkotrajni val komunističkih zločina (nakon pada Italije, od 13. rujna do 2. listopada 1943., tj. do dolaska Nijemaca), kada su učinili mnoge zločine nad svećenicima i svima za koje su pretpostavili da su im neprijatelji, a onda pobjegli i narod ostavili na cjedilu. Bilo prestrašnih zločina … (http://hrcak.srce.hr/file/188770). Treba se samo sjetiti da je tada u Istri kružio 'autobus smrti', koji je odvodio 'narodne neprijatelje' …, a Istra je puna jama …,potom njemačke strašne zločine i, nakon 1945., ponovne zloćine od komunističke vlasti. S ovim časnim antifašistima se nikako ne mogu uspoređivati komunistički 'antifašisti'.

Svi znanstvenici na svijetu bi se trebali složiti, o najbližoj mogućoj istini isključivo temeljem činjenica i dokaza. Bilo je znanstvenika koji su namjerno kršili znanstvena načela i kada su razotkriveni, nisu osvjetlali ni svoj a ni obraz naroda u ime kojeg su 'istraživali'. Žalosno je, da znanstvenici koji predaju na zagrebačkom sveučilištu i kojima su dostupni pisani dokazi partizanske vrhuške, a koji su u suprotnosti s 'antifašističkom' 'istinom', očigledno, namjerno poučavaju svoje slušatelje i u zemlji i u inozemstvu, poluistinama i krivotvorinama, prešućivanjem zločinstva jedne ('svoje') strane, nastavljajući s velikosrpskom 'istinom' i blateći hrvatski narod. Tim svojim djelovanjem, doprinose mržnji srpskog prema hrvatskom narodu, a rezultat takve rabote, kako Jović i najavljuje, može u budućnosti opet dovesti do krvavih sukoba. Na neki budući sud, opet ne će ići huškači i 'projektanti' velike Srbije, nego opet izvršitelji i zlorabljena sirotinja.Na žalost tih ‘antifašista’, istina svakim danom sve više izlazi na svjetlo dana, kao i djevojačke pletenice iz Hude jame, koje su žive zakopane, bile 'jače' od tona nasute zemlje, betona i prisilne šutnje, koje su ugledale Sunce nakon više od šest desetljeća.

I na kraju, u svom govoru, kaže Jović: 'Oni su – kako i sami kažu – uvijek spremni...'. I jesmo profesore Joviću, spremni smo se braniti, kao i u Domovinskom obrambenom ratu, časno braniti svoju zemlju na svojoj zemlji i svoj narod, svoju obitelj i sve svoje državljane, koji Hrvatsku drže svojom Domovinom, a protiv svih koji bi htjeli stvoriti veliku Srbiju, kradući tuđu zemlju i tuđe kulturne vrijednosti. Na znanje memorandumskoj 'petoj koloni' i ostalim lupežima i ovdje i 'tamo'!

 

prof.dr.sc. Mihovil Biočić

 

Vezani članci:

-

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.