Logo

Andrej Plenković je postigao dogovor s prosvjetnim sindikatima nakon višetjednog oklijevanja, u biti ignoriranja štrajkaša jer je bio previše zaokupljen EPP-ovskom zagrebačkom ekskurzijom. Početak štrajka je u tom smislu vremenski savršeno pogođen, jer ovaj i ovakav HDZ od lokalnih izbora 2017. godine pokazuje da mu je više stalo što o njemu misli briselska politička elita, nego vlastiti narod, dapače, vlastito članstvo, pa nije potreban politički genij za zaključiti kada i gdje udariti taj i takav HDZ.

Međutim, dogovor je postignut u još zanimljivijem trenutku, dan prije objave PISA testova na kojima su hrvatski đaci dosta loše prošli, što je potvrdila i resorna HNS-ova ministrica Divjak. Udovoljilo se, dakle, svim štrajkaškim prohtjevima čime se raskrčio put za nove zahtjeve drugih velikih sindikalnih skupina predvođenim policijskim sindikatom, da bi glavni prosvjetni „proizvod“ – učenički rezultati znanja na međunarodnoj razini – ispali debakl? Kako će se nakon ove blamaže Plenkovićeva vlada postaviti spram, primjerice, zahtjeva sindikata policije čiji je pak „proizvod“ vrlo kvalitetan, jer je RH iznimno sigurna zemlja s malom stopom kriminala, policija je načelno brza i relativno učinkovita, a zadnjih nekoliko godina obavljaju mukotrpan posao hvatanja i (od)vraćanja tisuća ilegalnih migranata?

Na taj je način HNS-ov projekt obrazovanja doživio fijasko; spomenuta se stranka prepolovila jer je Vrdoljak skočio u Plenkovićevo naručje, ironično, pod obrazloženjem da je obrazovanje prioritet. Nakon što je „Škola za život“ raskrinkana kao potpuni promašaj, sad je uništena i školska godina, a sve kao posljedica prijevare birača, napose HDZ-ovih.

Oporba će pokrenuti opoziv ministrice Divjak, možebitno i prije zimske saborske stanke, što će Plenkovića dovesti u bizaran položaj, jer, ako je ne brani, raspada mu se vlada uoči toliko mu važnog hrvatskog predsjedanja EU-om, a ako bi je branio, morat će naći dobro obrazloženje zašto brani vrlo neuspješnu ministricu koja je šurovanjem sa sindikatima ugrozila vlastitu vladu. Elem, ministricu koja je rezultanta protuprirodnog političkog bluda koalicije HDZ-a, HNS-a, Sauche, Pupovca, Glavaša…, naposljetku, ministricu za koju je bivši HDZ-ov ministar obrazovanja Predrag Šustar dva puta u prošlih tjedan dana javno kazao da je Divjak trebalo odavno smijeniti, dakle ministar kojega je HNS onomad rušio kao što je potom rušio ministra obrazovanja Pavu Barišića.

U neko normalno razdoblje bi ova situacija predstavljala ozbiljnu poteškoću bilo kojem predsjedniku vlade i stranke, ali se, slučajno ili ne, sve odvija pred same predsjedničke izbore. Svaki se Plenkovićev potez zrcali na Kolindu Grabar-Kitarović koja je prikupila čak 100 000 potpisa manje nego u vrijeme „od sviju omraženog“ Tomislava Karamarka, a samovolja po pitanju vođenja države te svjetonazorsko silovanje stranke je Plenkovića i njegove suradnike već jednom dovelo do epskog poraza na europarlamentarnim izborima.

Dodamo li predstojećim predsjedničkim izborima geopolitički kontekst, aktualna politička slika otkriva još tmurnije obrise. Kolinda Grabar Kitarović primila je krajem listopada ove godine u Washingtonu nagradu Fulbright za životno djelo, što je pristojno popraćeno u domaćim medijima. Međutim, nagrada za životno djelo se dodjeljuje ljudima u poznim godinama, takoreći pred kraj života, a trenutna predsjednica nije ni blizu takvim godinama i tek dovršava prvi predsjednički mandat, a kamoli političko i životno djelo(vanje). Upućeni u američke finese tvrde da ova nagrada predsjednici predstavlja jedan svojevrstan „zbogom“ ili, kako je to galantno kazao Ivo Sanader 2009. godine – „Doviđenja i hvala na suradnji.“

 Pitanje je vremena kad će Plenković napustiti položaj predsjednika HDZ-a tj. vlade; pobijedi li KGK, vlada će dovršiti mandat i, što je još važnije, u miru odraditi hrvatsko predsjedanje Europskom unijom što je Plenkoviću prijeko potrebno za daljnji nastavak karijere u Bruxellesu. Izgubit će na unutarstranačkim izborima, no čekat će ga „utješna“ funkcija u europskoj administraciji. Izgubi li predsjednica, odmah dolazi do puča u HDZ-u, a posljedično tomu pada vlada, osim ako se 20 HDZ-ovih zastupničkih ruku koje će u tom slučaju otkazati poslušnost ne nađe negdje drugdje, naravno, pod izlikom da je za vrijeme predsjedanja Europskom unijom Hrvatskoj potrebna „stabilna vlast“.

 Ipak, da zemlji koja predsjeda Unijom nije potrebna „stabilna vlast“, odnosno da će sve normalno funkcionirati i pod tehničkom vladom, ovih dana upravo potvrđuje primjer Finske. Finska je netom ušla u posljednji mjesec predsjedanja Unijom nakon čega predsjeda Republika Hrvatska. Zanimljivo je da je finska politička kriza započela štrajkom (!) djelatnika pošte koji se proširio na djelatnike u avioprijevozu pa na ostale sindikalne grupacije, a rezultiralo je ostavkom finskog premijera prije 2 dana.

Previše je sličnosti i još više slučajnosti, ako itko u potonje još vjeruje. Velik broj vrlo različitih silnica, domaćih i inozemnih, istovremeno djeluje, a vladajući ih ne prepoznaju niti su ih uopće svjesni, što je potvrda one stare dosjetke – neznanje je sjaj. U svakom slučaju, čeka nas vruća politička zima s puno iznenađenja.

 

Josip Gajski

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.