Logo

Uspiju li Plenković i njegovi najbliži suradnici u namjeri da se unutarstranački izbori pomaknu za studeni 2020. godine umjesto u proljeće, dakle za oko 3 mjeseca, moglo bi se dogoditi da u toj nekoć državotvornoj stranci doslovno ne ostane ni jedan Plenkovićev neistomišljenik.

Briselska se družina, odgajana i odnjegovana u ministarstvu vanjskih poslova, poispadala iz šinjela Budimira Lončara i Mate Granića, svojih unutarstranačkih oponenata rješava u istoj maniri kao i drug Džugašvili, "od milja" zvan Staljin, stoga se postavlja opravdano pitanje je li uopće imalo smisla uvoditi unutarstranačke izbore po principu jedan član-jedan glas? Jer, ako će dio članova biti izbačen, dio preplašen, a ostatak ucijenjen, čemu sve to?

Nakon pada Oreškovićeve vlade, stranka se u nevjerojatno kratkom roku konsolidirala i pobijedila na prijevremenim parlamentarnim izborima. Dok je u vladajućoj koaliciji bio Most koji se, ako ćemo biti iskreni, ponašao vrlo imbecilno i nezrelo, stvari su funkcionirale; na vlasti smo imali demokršćansku stranku s, uvjetno rečeno, desni(ji)m koalicijskim partnerom. Ipak, znajući ono što danas znamo, cilj očito nije bio imati stabilnu, zdravu, a naposljetku i državotvornu vlast (i stranku!), kakvu, primjerice, ima Austrija, nego istočnjačku, korumpiranu despociju po uzoru na Vučićevu Srbiju.

Na državnoj se razini Plenkovićev HDZ riješio ljudi poput generala Glasnovića koji je potom po prvi put u višestranačkoj hrvatskoj povijesti uzeo mandat HDZ-u u XI. izbornoj jedinici. Na izlazak iz stranke su prisiljeni Hasanbegović i Esih, raskinuta je koalicija sa Hrast-om i Mosto-om, a njihova su mjesta popunili HNS-ovci i bivši ljudi od Milanovićeva povjerenja okupljeni u Bandićev klub zastupnika, kao i Milorad Pupovac, što je s negodovanjem prihvatio jedino Davor Ivo Stier, zbog čega je dao ostavku na ministarsko mjesto u Vladi.

Nije stalo samo na slabljenju HDZ-ovog koalicijskog potencijala pa se pristupilo izbacivanju ljudi iz stranke. Tako je izletio Darko Milinović i pola ličko-senjskoga HDZ-a, ljudi koji su kritizirali stranački vrh u zatovrenoj Viber grupi su izbačeni bez mogućnosti izjašnjavanja, a nedavno je po izravnom nalogu Milorada Pupovca izbačena iz stranke riječka gradska vijećnica Ivona Milinović, inače bliska Stierovom krugu, i to zbog jedne nespretne izjave u Podcastu Velebit. To su samo medijski eksponiraniji slučajevi.

Vrši se pritisak diljem države na svekoliko članstvo, raspuštaju se ogranci, ali ne zbog loših izbornih rezultata, nego zbog kritiziranja smjera kamo Andrej Plenković i njegovi "kamaradi" vode stranku. Cijelo se vrijeme priprema teren za veliku koaliciju koja će, ako ćemo iskreno, zapravo biti i jedina mogućnost nakon sljedećih parlamentarnih izbora jer nitko normalan s desnice pa ni centra ne će htjeti koalirati s ovim i ovakvim HDZ-om.

Osim pomicanja unutarstranačkih izbora, što je protustatutarno jer trenutni odnosno novi Statut HDZ-a ne predviđa takvu mogućnost, razmišlja se i o tomu da se članstvo onemogući pri glasovanju zbog neplaćanja članarine. Naime, u čl 73. st. 1. Statuta se navodi da "pravo sudjelovati, birati i biti birani na unutarstranačkim izborima, referendumima i izjašnjavanjima imaju članovi koji su upisani u evidenciju članstva HDZ-a i koji su na dan njihovog raspisivanja podmirili svoje članske obveze za prethodnih šest mjeseci."

Stranka je u tako lošem stanju, neorganizirana i u rasulu da velik broj članova nije dobio uplatnicu za članarinu već više od 7 godina, tako da je vrlo izgledno da će se samo probranom broju HDZ-ovaca na vrijeme isporučiti uplatnice, kako bi se stekli Statutom predviđeni uvjeti za pravo glasa na unutarstranačkim izborima.  Toliko o "europskim" ili "demokratskim" vrijednostima kojima se diče Andrej Plenković i njegovi suradnici i koje su primijenili na vođenje kako stranke tako i države.

U ona "zlatna vremena", dakle u poraću II. svjetskog rata, istini za volju, organizirani su "demokratski" izbori diljem novoformirane Jugoslavije. Biračka su mjesta izgledala kao i danas; postojao je svojevrstan birački odbor i dvije velike kutije u koje se nisu ubacivali glasački listići nego kuglice poput ovećih pikula (špekula ili klikera). Na jednoj kutiji je pisalo "Komunistička partija", a na drugoj "Ostali". S obzirom da su članovi biračkog odbora došli prvi, oni su naravno prvi i glasovali ubacivanjem kuglica u zna se već koju kutiju. Glasovanje je bilo tajno, s jednom bitnom napomenom: prilikom ubacivanja kuglica u kutije jasno se čulo je li kuglica pala i udarila druge kuglice proizvevši zveckanje ili je kuglica pala u kutiju udarivši o karton tupo odjeknuvši. Kad bi netko bio dovoljno odvažan, glup ili prgav pa je odabrao potonje, članovi biračkog odbora bi to uredno "zabeležili" te bi takvog birača kroz nekoliko dana ili tjedana zadesila zla (s)udba. No, nitko ne može reći da ti izborni nisu bili "demokratski" i da nije bila omogućena "tajnost" glasovanja.

"Demokratska" je forma, dakle, bila zadovoljena. Kako tada, tako i danas!

 

Mila Marušić

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.