Prošli tjedan je u Londonu održan sastanak povodom 70 godina osnivanja NATO saveza. Čudno da je na sastanak došao Andrej Plenković jer mu izbiju simptomi anemije kad mu netko spomene pobjedničke vojne akcije ili nacionalni suverenitet. Osim te činjenice smo otkrili još nešto o našem premijeru.

Neki važni sudionici sastanka bili su snimljeni kako uz čašicu pića ogovaraju američkog predsjednika Trumpa, a Plenković ih je samo gledao. Plenković nije bio dio tih krugova koji ogovaraju Trumpa iako nam je poznato da kod nas vrlo često napada konzervativne snage. Razlog je što se u inozemstvu svima pokušava biti servilan i tada mu niti desničari niti ljevičari nisu odbojni ako smatra da bi mu mogli biti korisni za neku buduću karijeru izvan Hrvatske.

Zamislite kako bi Plenković reagirao kada bi neki naš političar imao slična gledišta o stavljanju vojske na granicu, podizanju zida, jačanju domaćeg gospodarstva ili o stavljanju svoje države na prvo mjesto. Plenković bi ga ne samo ogovarao potajno, nego bi u Saboru držao retorička predavanja o potrebi približavanja zajedničkim vrijednostima i tražio da ge se izbaci iz NATO saveza bez odluke vijeća časti.

Francuski predsjednik Macron mjesečno troši na kozmetiku više od naše prosječne plaće a kanadskom Trudeau su ministri davali ostavke zbog njegovih pritisaka na pravosuđe. U odnosu na njih je Donald Trump osebujna osoba i političar, ali ako možda poznajete nekog običnog Amerikanca koji nije iz glumačkih središta u Hollywoodu, vidjet ćete da ga običan američki narod jako poštuje. Plenković je vjerojatno mjerkao koga napadati u ovakvim odnosima, ali je procijenio da je za njegovu karijeru bolje držati se po strani. Kada bi Macron ili Merkelica bili veliki desničari, sigurno bi se i Plenković vrlo brzo tome prilagodio i govorio da je to jedini ispravan put. Toliko je očaran stranim vladarima da se neće usuditi nikog ogovarati niti kritizirati. A da je Plenković njima potpuno nevažan pokazuje da mu nisu niti ispravnu državnu zastavu podigli.  

Zanimljiva je činjenica da Plenković nije održao nikakav bilateralni sastanak sa nekom važnijom delegacijom. Nismo našli niti jednu fotografiju na kojoj je Plenković sa nekim važnim svjetskim političarom. Obično stoji uz rub slike koji se izrezuje u montaži. Od ostalih slika vidimo ga samo da stoji u redu ili se ponaša kao da ne zna radi kojeg razloga je tamo. Za razliku od takvog bezidejnog karijeriste, ratni ministar Gojko Šušak je mogao imati potpuno povjerenje američkog ministra obrane, ali se teško možete sjetiti niti jednog stranog ministra neke velesile kojeg bi mogao pozvati Plenković uz povjerenje da će mu taj odmah odgovoriti.

Franju Tuđmana su isto kritizirali da nije slušao međunarodnu zajednicu, ali da ih je slušao nikada ne bi oslobodio državu. Nemoguće je svima biti po volji. Kada bi se Plenkoviću pojavila potreba upotrijebiti vojsku, možda bi nazvao svojeg koalicijskog partnera Milorada Pupovca da mu nešto kaže o vojnim operacijama jer u tome ipak ima određenog iskustva. Plenković je ključna ministarstva u Vladi dijelio koalicijskim partnerima, pa je dobro da nije još obranu ili policiju dao Pupovčevim zastupnicima i poslao ih da ga oni predstavljaju na sastancima NATO saveza.

Ne znamo koja članica NATO saveza ima koaliciju u kojoj su pripadnici stranke koja je bila dio organizacija koje su napadale tu istu državu u ratnim djelovanjima. Osim, naravno, u Hrvatskoj.

 

H. Krmpotić