Desni je politički spektar poprilično uzdrmala propovijed kardinala Bozanića na misnom slavlju za pokojnoga predsjednika Tuđmana. Hrvatska demokratska zajednica je, u očaju zbog pada potpore ne samo HDZ-u nego i njihovom predsjedničkom kandidatu, predmetnu propovijed pokušala predstaviti kao podršku Kolindi Grabar-Kitarović.

Međutim, kad bismo prihvatili takvo tumačenje kardinalovih višeznačnih riječi, onda valja i ukratko objasniti ulogu Crkve u Hrvata, odnosno Vatikana i konsekvence takve potpore istjerati na čistac.

Nitko ne će sporiti da je upravo katolička Crkva višedesetljetni, ako ne i višestoljetni čuvar iliti pastir sveukupne hrvatske pastve. U najmračnijim je razdobljima duge i žalosne hrvatske povijesti upravo Crkva bila zaštitnik i njegovatelj hrvatskoga narodnoga bića, hrvatskoga jezika, kulture i zapravo svega što narod čini narodom. Župe i crkve diljem zemlje, od gradova, preko sela, polja i zaseoka, bijahu jezgra očuvanja ne samo vjere, nego i narodnosti, zato se danas Hrvati pretežito izjašnjavaju katolicima. Blaženi kardinal Alojzije Stepinac je bio simbol nade i nepokolebljivosti hrvatskoga duha u mračnom jugokomunizmu, a kardinal Kuharić simbol snage i otpora u krvavim godinama sloma tog istog jugokomunizma.

Ipak, često se zaboravlja da Crkva u Hrvata, odnosno katolička Crkva u Hrvatskoj, kao utjelovljenje katoličanstva, nije tek nekakav vjerski ures hrvatskomu nacionalnom biću, nego vjerska organizacija, štoviše, država sa svojim vlastitim, "nacionalnim interesima" u odsutstvu boljeg izraza, a ti "nacionalni interesi" Vatikana kao sjedišta Rimskog biskupa, nisu nužno podudarni s hrvatskim nacionalnim interesima, pogotovo danas kad Hrvati napokon imaju vlastitu državu, pa sukladno tomu napokon i državne nacionalne interese.

Naime, Rimski je biskup nasljednik Svetog Petra i poglavar katoličke Crkve te je njegovo poslanje, zadaća i dužnost širiti Radosnu Vijest, Navještenje Kristovo, dakle ugrubo – pokrštavati ljude i narode te ih privoditi "Putu, Istini i Životu."

Imali smo prilike na vlastitoj koži osjetiti da interesi Vatikana nisu istovjetni interesima hrvatskoga političkoga Zagreba, ma što o tomu mislio Kaptol, jer je crkvena hijerarhija jasna i stroga, i to na primjeru proglašenja blaženoga Stepinca svetim. Na opće hrvatsko nezadovoljstvo, po izravnom nalogu pape Franje, u postupak Stepinečve kanonizacije su uključeni pripadnici svetosavlja, odnosno pravoslavlja u liku i (ne)djelu Srpske pravoslavne crkve. Ne predstavlja to nikakvu pljusku Hrvatima kao takvima ili hrvatskoj državi, nego je to samo sprovođenje vatikanske politike koja, vođena ekumenističkim idejama, na taj način ostvaruje svoj "nacionalni interes" – pokušava se približiti "braći u Kristu" – pravoslavcima tj. otvorenije rečeno – hereticima.

>>BOZANIC BIO U KRAGUJEVCU

Vatikan također provodi svojevrstan "Drang nach Osten" te iskorištava svaku priliku za ovakav ili onakav "prodor" prema "braći pravoslavcima", pa makar i kroz postupak Stepinčeve kanonizacije. Također, zaboravlja se uloga biskupa Strossmayera u približavanju hrvatske 19-stoljetne misli i inteligencije ka Srbima, odnosno Strossmayerov kamen zaglavni koji će postati temelj prve Jugoslavije. Crkva se, stoga, uvijek rukovodila svojim interesima, čak i kad oni nisu bili u interesu hrvatske joj odane pastve. Kaptol, odnosno rukovodeće ljude katoličke Crkve u Hrvatskoj, se tu puno ne pita, zbog spomenute jasne hijerarhije, nego oni samo sprovode ono što je Vatikan osmislio.

I sad se možemo vratiti aktualnoj predsjedničkoj kampanji te propovijedi kardinala Bozanića, prije svega, po prirodi stvari vatikanskog službenika, a potom hrvatskoga vjerskog pastira. Ako je kardinal Bozanić zaista u ime sveukupnoga visokoga klera katoličke Crkve u Hrvata dao podršku Kolindi Grabar-Kitarović koja je neodvojivo povezana s ovim i ovakvim HDZ-om vođenim Plenkovićem, dakle HDZ-u koji provodi Berlin-Pariz-Bruxelles politiku guranja Republike Hrvatske u t.zv. Zapadni Balkan ili Treću Jugoslaviju, onda nema razloga čuđenju.

Katolička Crkva je bila protiv komunističke Jugoslavije, no kao što možemo zaključiti iz primjera biskupa Strossmayera, ona nije nužno protiv svakog oblika Jugoslavije, a što potvrđuje i nedavno pružena ruka pape Franje prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi. U tom smislu, moguća potpora Bozanića, odnosno Kaptola, HDZ-u je samo znak da politika Vatikana te ovog i ovakvog HDZ-a trenutno koincidiraju.

Samo je šteta što jedno i drugo nisu podudarni s nacionalnim hrvatskim državnim interesima.

 

Josip Gajski