Izbor Andreja Plenkovića za predsjednika HDZ-a postavlja pred vladajuću, ali i posrnulu stranku na vlasti, koju je osnovao moj prijatelj Franjo Tuđman, jedno od ključnih pitanja za stabilnost i budućnost Hrvatske države: kako nastaviti na čelu s nevjerodostojnim političarom i sa sve izglednijim nestankom ove narodnjačke stranke s hrvatske političke scene?

Andrej Plenković tijekom već više od tri godine na čelu hrvatske Vlade, a na žalost i na čelu HDZ- a, urušio je i državu i stranku do neprepoznatljivih razmjera. Članovi njegove Vlade koje je osobno izabrao, zbog korumpiranosti i marifetluka urušili su političku odgovornost kao osnovicu demokratskoga razmišljanja, ozbiljnost, civičnost, pa je najveći broj njih, premda ih je Plenković osobno odabrao, morao demisionirati. U svakoj demokratski intoniranoj sredini postavilo bi se pitanje: tko je odgovoran za ovakvo nakaradno stanje? U Hrvatskoj nitko ne postavlja to pitanje, a pogotovo ga ne postavljaju prorežimski orijentirani mediji, na veliko zaprepaštenje domaćih i stranih promatrača. U hrvatskoj državi javne poslove mogu voditi kriminalci, kojima se otkrivaju vidne kriminalne radnje, i nitko za to ne odgovara. Pače, ni mediji ne postavljaju to pitanje. To je postalo normalnost. Nekima od odstranjenih ministara policija je kod premetačina našla i velike količine novca u gotovini, a to su pojedinosti koje su nestale iz policijskih izvješća i sudskih spisa. Nedavno je razotkrivena velika tajna afera pranja 50-ak milijarda kuna. Umjesto da se najuri guverner i sve direktori HNB-a, guvernera je u obnovljenom mandatu ponovo ustoličio Plenković, a oni su smijenili samo direktora Zagrebačke banke. Oni koji su to nadgledali i provodili nadzor, zatvarali su oči, sukreirali takvo kriminalno stanje i prošli bez ikakvih posljedica !?

I Sanaderu sam predvidio Remetinac

Plenković je proveo pljačku stoljeća u Agrokoru otimačinom te privatne kompanije. Nagrade su ubrali njegovi partneri i pajdaši koje je on instalirao, koji su se omrsili, eto, usput sa 700-800 milijuna kuna, kako bi tu istu tvrtku u konačnici predali u ruske ruke zanemarivši hrvatski strateški i državni interes. Postalo je gotovo normalno da se pod Plenkovićevom vlašću o tomu uopće ne kaže ni riječ u medijskome prostoru Hrvatske, a hrvatski pravosudni sustav, smrtno uplašen od demonskoga Plenkovićeva biča, prešutno provodi bez pogovora sve naredbe i migove s Trga svetoga Marka. Za službenu politiku i medije, pa i opoziciju koja šuti, to je postala paradigma hrvatske normalnosti. Pravna je država utihnula, a državu vodi podivljala, beskrupolozna mafijaška struktura, na čijemu se čelu nalazi premijer Andrej Plenković, taj isti koji želi zadobiti još jedan mandat hrvatskoga biračkog tijela. Ali nema zabluda, neminovno ga čeka à terme, i na kraćoj distanci ćelija u Remetincu! To sam predvidio svojedobno i još jednome premijeru RH, Ivi Sanaderu, pet godina prije nego je završio stvarno u Remetincu. Ivo Sanader do sada je dobio samo jedan mali, sićušni dio kazne kakvu je stvarno zaslužio!

Budući da sudska tijela u Hrvatskoj na svim razinama šute, na međunarodnoj sceni konačno stupaju međunarodna pravda i Arbitražni sud u Washingtonu, koji je već započeo proces protiv hrvatske države po tužbi Ivice Todorića zbog otimanja Agrokora.

Arbitražni sud u Washingtonu započeo je proces protiv Hrvatske. Hrvatska će morati isplatiti milijarde dolara zbog Plenkovićeve otimačine jedne privatne kompanije - Agrokora - i predaje u ruke Rusima

Dakako, nema nikakve dvojbe da će taj sudski proces kao i niz drugih završiti loše za hrvatsku državu, ali onako kako i treba, na načelima prava. No, ta će pravda, na žalost, stajati hrvatske građene više milijarda eura, jer su premijer Plenković i njegova vlada počinili nepojmljive , kriminalne čine, koje pravda, ovoga puta međunarodna, mora i treba sankcionirati. I u konačnici, sada dolazimo do toga tužnog momenta: svi računi za kriminalne Plenkovićeve čine polako, ali sigurno dolazit će na naplatu. To će se plaćati milijardama eura ili dolara, koji prijete jednostavnome bankrotu hrvatske države. Sve, dakle, zbog Plenkovićevih kriminalnih radnja, privatnih marifetluka, silovanja pravnih norma i ustavnih odrednica RH. U svakoj razumnoj državi i razumnoj demokraciji, premijer bi bio procesuiran i odgovarao za takve akte. Mediji bi govorili i pretresali na dugo i na široko takve učinke. U Hrvatskoj pojeo vuk magare, nikomu ništa! Nitko se ne usudi to ne samo komentirati, nego ni spominjati, kako ne bi slučajno izazvao munje premijera RH! Šutnja se plaća javnim resursima i porukama koje uljepšavaju sliku i potvrđuju teze vladinih izopačenika.

Huškao javnost da Todorić duguje milijardu poreza, a onda mu vraćao preplaćeni porez

Kako premijer Vlade RH može, primjerice, objasniti da je u najžešćoj medijskoj kampanji on, naravno i članovi Vlade RH, u svim medijima i na sva zvona javljao, u želji da što više ocrni sliku Ivice Todorića, da vlasnik Agrokora nije platio porez u iznosu od jedne milijarde eura, a zatim taj isti premijer i njegova administracija na temelju preplaćenih poreznih obveza vraćaju sredstva Agrokoru. Plenkovićeva administracija, dakle, nakon svih nadzora potpisuje nalog o povratku preplaćenih poreza Ivice Todorića i Agrokora, ali o tomu nema ni riječi u medijima! Takav stil obračuna vičan je komunističkim režimima, demonizacijom posredstvom medija koje drži na uzici, kako bi uništio i omalovažio osobnost protivnika, huškajući narod na njega izazivanjem zgražanja i prikazujući ga kao čudovište pred hrvatskom javnošću žednom krvi nevine osobe.

Pozivamo i ovim putem premijera Plenkovića da objasni ovu jednostavnu jednadžbu hrvatskoj javnosti, pozivamo ga da objasni i sve druge lažne jednadžbe koje je uporabio u bjesomučnoj medijskoj kampanji u uništavanju Agrokora. Posljedice ovakvoga naopakoga djelovanja Plenkovićevih struktura vlasti dolaze danas pred međunarodne sudove, a one mogu biti kobne. Za njih je izravno odgovoran Andrej Plenković koji je bio šef toga otimalačkoga projekta!

Hrvatsku je Plenković doveo na dno Europe

Stanje hrvatske države, poglavito njezina gospodarstva, porazno je jer je Plenković na ključne poluge gospodarskoga života postavio ljude stručno nekompetentne i u ortačkim svezama u korumpiranome miljeu. Vidljivo je i na prvi pogled kako je Plenković samo uvećavao svoju potpornu birokratsku bazu, bez ikakva pokretanja osnovnih proizvodnih tijekova i investicija. Nijedan ozbiljni gospodarstvenik ne dolazi više u Hrvatsku jer se glas o korupciji, pravnoj nestabilnosti i nestabilnosti privatnih investicija daleko pronosi i čuje još brže od corona virusa, koji je strepnja ovih dana, tjedana i mjeseci. Ozbiljan kapital izbjegava hrvatski gospodarski prostor. Sve dok je Plenković na čelu Vlade i HDZ-a šanse za promjene ravne su ništici. Hrvatska je po svim gospodarskim kriterijima i službenim EU pokazateljima na zadnjim mjestima u EU. To su gole činjenice koje nitko više ne može ignorirati, to osjeća svaki hrvatski radnik, hrvatski gospodarstvenik, i dakako, svaki hrvatski građanin. Država se prazni u demografskoj drami bez premca u cijeloj hrvatskoj povijesti. Nikada nismo vidjeli da u kratkome dobu imamo takve zbjegove i takve cikluse odljeva populacije s našega nacionalnoga teritorija.

Država je do sada zapravo životarila od prihoda koji su bili izdašni od turizma, ali s krizom i pandemijom COVID 19, turizam neće, na žalost, donijeti ništa, jer će jednostavno kao kategorija isplahnuti iz gospodarskih bilanca. Sve će biti mnogo dramatičnije jer ova vlada nije pripremila ni narod ni gospodarstvo koji bi mogli dati odgovor na snažnu recesiju koja slijedi. Aktualna vlast nije postavila, nego je stvarno sprječavala demokratske i profesionalne standarde u provođenju i vladanju u gospodarskoj sferi uza svu odsutnost u strategijskim razmišljanjima i projekcijama o budućnosti. Instrumentalizirala je institucije s nepodnošljivom birokracijom, a time i uništila osjećaj za istinsku kreativnost, za poduzetništvo, za diversifikaciju i proizvodnju novih vrijednosti. Sve to dolazi na naplatu i preostaju nam samo molitve Božjoj Providnosti da nam spasi državu i narod od prosjačkoga štapa, od ovih etabliranih prevaranata, grabežljivaca brzoga i nagloga osobnog bogaćenja, profesionalno porazne razine znanja i morala, od nakaradne vlasti koja vlada s krajnje problematičnom parlamentarnom većinom.

Komunistički isprdak

Ako se ikako želi spasiti od propasti, HDZ treba dovesti na vodeću poziciju ljude demokratskih stremljenja, a ne nekakve nastrane tipove koji još uvijek sanjaju i provode u život reminiscirajući komunizam, samoupravljanje, Kardelja i Marxa, ideološki nastrane šprance koje su izvan našega i vremena i prostora, a za koje smo mislili da su zaista zauvijek nestale u zapećcima povijesti.

Andrej Plenković svojim je habitusom, svojom nadmenošću, despotizmom, metodama i krimi- nalnom praksom pokazao da nije ni demokrat, ni lider, već jedan tvrdokorni antidemokrat, despot, politički siledžija kojemu su strane istinske forme i metode demokratskoga ponašanja i upravljanja. Konačno, Plenković nije, na žalost, ni znalac u umjetnosti vladanja ili predvođenja jedne suvremene europske države, koju je pretvorio u objekt sprdnje i koju je po njezinim gospodarskim i moralnim performancama bacio na najniže grane od kada ona postoji.

Njegov jedini talent je u samoodržavanju na vlasti, da kao proizvod i genetski isprdak komunističke provenijencije pliva kroz najodvratnije kriminalne koalicijske kamuflaže i kombinatorike uz pomoć korumpiranih medija koji glorificiraju njegovu vlast kao što su svojedobno mediji glorificirali Ceauşescua, Enver Hodžu, Josipa Broza Tita i druge genijalne vođe danas već debelo u ropotarnicama pregaženih komunističkih narodnih demokratija. Tako Plenković drži pod svojom šapom represivni aparat, policijske i sudske strukture, tako drži i jednu sada već bivšu slavnu državotvornu narodnjačku stranku kao što je nekad bio HDZ.

Plenković je postao Tuđmanova suprotnost, mizeran političar koji je izdao svu vjerodostojnost na kojoj je Tuđman postavio temelje HDZ-u i temelje modernoj hrvatskoj državi.

Osobno, nikada nisam pripadao ni HDZ-u ni bilo kojoj stranci, ali sam po vlastitome prirodnom instinktu, po političkom refleksu podupirao uvijek Franju Tuđmana, jer smo se za iste ciljeve borili, jedan uz drugoga. To nas je zajedništvo odvelo i u jugokomunističke tamnice, samo zato što smo zagovarali temeljne interese hrvatskoga naroda. Komunistički nas je režim zatvorio u istoj skupini desetorice hrvatskih intelektualaca 11. siječnja 1972. godine. Ostao sam danas još jedini, kao posljednji živući svjedok te epopeje, te skupine odvažnih hrvatskih domoljuba koji su dizali glas pravde u teškim vremenima, glas istine i nade, glas u obranu interesa hrvatskoga naroda. Upravo poradi istih interesa dižem svoj glas i danas, kao što ću ga dizati dok budem disao do zadnjega trenutka svojega života, boreći se za temeljni hrvatski državni interes. Dižem svoj glas i kao prijatelj i supatnik dr. Franje Tuđmana jer je Andrej Plenković postao oličenje sramote na političkoj sceni, ne samo Hrvatske već svake respektabilne europske sredine nakojoj pušu vjetrovi demokratskih ponašanja i demokratskih stremljenja.

 

Ante Glibota / Hrvatski tjednik