Unutarstranački izbori u HDZ-u su pokazali i dokazali jednu jedinu stvar – da HDZ može računati na sigurni minimum od cca. 300 tisuća glasova na parlamentarnim izborima.

Tu poveću brojku čine prije svega zaposleni te na ovaj ili onaj način oslonjeni na općine, gradove, županije, ministarstva i poduzeća gdje je država većinski vlasnik, kao i njihove uže i šire obitelji. Njima je, dakle, svejedno kako se vodi nacionalna politika, porezna politika, svjetonazorska politika; njima je svejedno prepusti li se resor obrazovanja HNS-u, preplavi li Hrvatsku migrantska horda, uvede li se rodna ideologija ili euro; njima je svejedno je li ministar kulture Hasanbegović ili Obuljen i baš ih briga izgubi li stranka pod „dobrim vođom“ euro-parlamentarne i predsjedničke izbore. Njima je jedino i isključivo važan njihov hranidbeni lanac.

Ovaj stalan i siguran bazen HDZ-ovih birača očekuje jedino ostanak svoje stranke na vlasti tj. očekuju i žele da se ništa ne će mijenjati jer o tomu ovisi njihova egzistencija te egzistencija njihovih obitelji, što je razumljivo. Nema te sile koja će njih spriječiti da odu do biračkoga mjesta i daju glas za kontinuitet svoje materijalne egzistencije, nikakva pandemija ili epidemija. Je li takav politički sustav održiv i kako (objektivno) izgleda najbolje se vidi na susjednoj Srbiji; Vučićeva SNS, po svemu što stranku čini strankom istovjetna je HDZ-u, broji više od pola milijuna (!) članova – zato im je država takva kakva jest. Za usporedbu, neka se istraži koliko članova, ne birača, nego članova broje njemački demokršćani, engleski konzervativci ili američki republikanci.

Nijedan se predsjednik HDZ-a nije htio odreći ovog početnog političkog kapitala i zato je moguć protuprirodni koalicijski parlamentarni blud, jer nijedan HDZ-ovac ne želi ostati bez sinekure, a da ne govorimo o milijunskim projektima kojima upravljaju ministarstva, outsourcingu državnih poslova raznim poduzetnicima...

Iz tog razloga HDZ može računati na minimalnih 40-ak saborskih mandata u svakome trenutku. S obzirom na ankete, dobar posao obavljen od strane Stožera civilne zaštite, popularnog ministra zdravstva Vilija Beroša, s obzirom na malu izlaznost na predstojećim parlamentarnim izborima jer će većinu i dalje biti strah od korona virusa, HDZ može, ne dođe li do nekih većih iznenađenja, računati na realnih 60 zastupničkih mandata. Pridoda li se tomu 8 manjinaca, 3 mandata IDS-a, preostaje još 5 zastupnika koje će trebati „privoljeti“ da podrže novu vladu. Dio će se naći u redovima HSS-a, a možda ponetko iz redova koalicije oko SDP-a, ali možda uskoče i neki pojedinci okupljeni oko Domovinskoga pokreta Miroslava Škore.

Za kriminal u Uljaniku nitko nije odgovarao, stoga IDS-ovce ne će biti teško pridobiti, pogotovo ako im se dade zanimljiv resor kao što je ministarstvo turizma. Slučaj Tomislava Sauche, odnosno strategija „žetončića“ će se ponoviti još nekoliko puta, jer niti jedna institucija nije neovisna, od sudstva, državnog odvjetništva, preko USKOK-a do obavještajne službe. Također, zaboravlja se da ne tako neznatan dio saborskih zastupnika u Sabor dolazi po ne baš malenu mjesečnu plaću, koja je u najmanju ruku dostatna za kredit za barem jednu nekretninu i novi automobil, a zauzvrat samo mora petkom pritiskati zeleno puce.

I Davor Bernardić i Miroslav Škoro bi trebali pripaziti kojim će ljudima omogućiti prolazna mjesta na svojim listama jer se Plenkovićev HDZ ne će suzdržavati od posezanja za njihovim zastupnicima radi stvaranja nove „Frankenstein“ koalicije. Sve za vlast, vlast ni za što, moto je HDZ-ove vrhuške, ali i pozadinskih struktura te inozemnih središta moći koja putem ovog i ovakvog HDZ-a na čelu hrvatske države ostvaruju svoje (geo)političke interese.

Posljedica je to dvadesetljetnog sustavnog uništavanja države radi ostvarivanja u biti sitnih političkih interesa, odnosno dolaska na vlasti radi vlasti, a ne radi normalnog i funkcionalnog vođenja države u korist njezinih državljana. Dubokih, korjenitih i prijeko potrebnih reformi ne će biti, ma tko sastavljao vladu. Dok SDP i ovakav HDZ imaju status relevantnih parlamentarnih stranaka, hrvatska će država postupno kliziti u kolaps koji bi, pak, mogao uslijediti i ranije od očekivanog zbog predstojeće ekonomske i gospodarske katastrofe prouzročene korona epidemijom.

U svakom nam slučaju slijedi dosadna kampanja, izvjesni izbori te još izvjesniji sastav buduće vlade na čelu s HDZ-om koji će se time zacementirati u položaju lijevog centra. No ipak ne treba isključiti mogućnost pojave „crnog labuda“, ako ne i više njih.

 

Mila Marušić