Vojko Obersnel, u Srbiji poznat kao „skaut, bre, izviđač, vojvoda Vojkan s Pećina i iz Kuće cveća“, dohvatio se Europske prijestolnice kulture kao svoje zadnje slamke spasa u gradu koji je „posvemašnje i dibidus“ uništio! Diletant iz opasne boljševičke obitelji sklone likvidaciji narodnih i nenarodnih neprijatelja, odlučio je Rijeku pretvoriti u grad komunističkog ludila.

To nije naročito teško, obzirom da je većina stanovnika tog grada iz vremena Jure, Krede i Bobana! Dakle, s komunističko-dinosaurskim ološem Obersnel je krenuo k restauraciji „Crveni s Krimeje“ (dobar roštilj!)! Jednom sam ga vidio na stadionu „Orijenta“ i tada su ga navijači sa Sušaka (čisto hrvatski dio Rijeke!) izviždali uz neugodna dobacivanja vezana uz svinje, komunizam itd. Nemanja Cvijanović „dete je srpskog novinara iz srpskog Novog lista, dakle naš čovek“! On je „četnik-komunist od stoljeća sedmog i Svetog Save, druga Tita i predsednika mićkane Srbijice druga Ace Vučića, zvanog Aca Oberčetnik“!

Nemanja je član Četničke stranke Italije, izvinjavam se, terorističke Komunističke stranke Italije (KPI). Njegov „pape“ Mišo Cvijanović rođen je u Brezovoj Glavi kraj Karlovca. U Rijeku je došao u lipnju 1959. godine, a prije toga, kako je sam ispričao u razgovoru za „svoj, bre, Novi list“ povodom izlaska svoje knjige “Đir (srpski: amo-tamo way) po Korzu” 2006. godine, selio se, ovisno o službi njegovog oca, najprije u Lepoglavu, pa u Osijek, pa u Fužine, Crikvenicu i na kraju u Rijeku. Dakle, kad netko živi u „srpskoj Reci“ (u kojoj ima jedva 80% Hrvata!) od 1959. i „dade lepo ime Nemanja sinu“, znam da je on za druga Tita i Yugoslaviju, s pojačanim četničkim sadržajem! Nomen est omen! Kad četnici postavljaju „crvene zvezde“ (na iskvarenom srpskom „estela roja“), bre, po Hrvatskoj, znam da je to četnički ustanak, i da to nema veze s nogometom i uglednim četničkim klubovima „Crvena zvezda“ i „Partizan“.

Kako znam dovoljno nesretnih ljudi iz Rijeke, srpski, bre, Fijume, znam i kako su preko raznih srpskih tajnih i polu-tajnih službi nepismeni Srbi došli na pozicije u Reci. To je bilo lako jer su lokalni bedaci, zvani korisne budale (tzv. Komadine, Linići i Butorci!) bili spremni sve učiniti kako bi drug Tito mogao „umreti bez brige“, jer će Sjeverna Koreja, Kuba i pitoreskni gradić na Rječini, sve učiniti kako bi spasili komunizam, Svetosavlje i četništvo od Vardara do Triglava. I obrnuto. Srbi su, maltene jučer, stavili spomen ploču za dolazak kraljice Marije Karađorđević u zemlju četnika i orjunaša (u kojoj Nikola Tesla nije bio 48 sati u životu, ali ima mnogo lep, bre, aerodorom u Dar-al Jihadu, tzv. Beogradu, na kojem nema aviona! Ni zrakoplova! Ali ima finih četnika). 

Dakle, spomen ploča kraljici Mariji Karađorđević ima više smisla u Srbiji od crvene zvezde na neboderu talijanskog arhitekta Umberta Nordija (projektirao Sveučilište u Trstu!), kojeg je nekad krasila i freska „Gabriele D'Annunzio proglašava, bre, nezavisnu Srpsku krajinu Reku pod Karađorđevićima i Obersnelićima“, u prizemlju iste zgrade, u kojoj je bila, bre srpska robna kuća Standa – koja je na sreću propala i u Srbiji, gdje je nikad nije bilo, ali i u Italiji, gdje je imala puno poslovnih prostora!

Problem s partizansko-četničkim pokretom uvijek je isti: ne mogu da razdvoje žito od kukolja – jer je sve kukolj!

 

F. Perić