Bože Vukušić: Sudska farsa 1 – Ovčar štiti udbine vukove

Približava se obljetnica smrti Brune Bušića 16. listopada 1978. u Parizu. Njegova ubojstvo ostalo je bez pravno-sudskog epiloga a počinitelji bez kazne. Prije dvadesetak godina sudilo se osumnjičenom ubojici Vinku Sindičiću pred Županijskim sudom u Zagrebu. Suđenje je zapravo bila farsa sa svrhom ne samo da se Sindičića oslobodi, nego još više da se spriječi proširenje istrage na nalogodavce i organizatore ubojstva.

Nalogodavci su se nalazili u partijskom vrhu a organizatori u vodstvu Udbe – u Zagrebu i u Beogradu.

Glavni akteri te sudske farse koja je početkom 2000. godine završila oslobađajućom presudom za Sindičića, i dan-danas igraju važnu ulogu u hrvatskom pravosudnom sustavu.

Odvjetnik obitelji Brune Bušića Vladimir Marić sastavio je 5. ožujka 1999. „Pro memoriu“ namijenjenu Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, koja se temeljila na iskazu trojice visokorangiranih dužnosnika Udbe (Blagoja Zelića, Jerka Dragina i Ivana Lasića) u dotadašnjoj istrazi protiv Vinka Sindičića.

Iz tih iskaza je nedvosmisleno proizlazilo da se u slučaju ubojstva Brune Bušić radilo o „kvalificiranom ubojstvu“ kojega su izvršili pripadnici „udarne grupe“ koju su, pored Sindičića kao izvršitelja, činili službenici i dužnosnici regionalnih centara Udbe u Splitu i Rijeci, republičkog u Zagrebu i saveznog u Beogradu .

(Vidi privitak: Pro memoria)

Vinko Sindičić je 16. studenoga 1998. izručen Hrvatskoj, a već sutradan je započelo njegovo saslušavanje. Suđenje je započelo 8. studenoga 1999. pod predsjedanjem suca Damira Kosa, u to doba i zamjenika predsjednika Županijskom sudu u Zagrebu, prema optužnici zamjenika Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu Ivice Ovčara, u kojoj je taj planirani, plaćeni i iz političkih motiva naručeni zločin okvalificiran kao „obično ubojstvo“, a njegovi nalogadavci i organizatori dobili su tretman svjedoka ili uopće nisu spomenuti.

Stoga je sestra Brune Bušića Maja Bubalo, preko odvjetnika Vladimira Marića, 6. prosinca 1999. podnijela kaznenu prijavu Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu protiv petorice članova „udarne grupe“:

„Svi koji su organizirali, odobrili ili bili u Parizu, tempore criminis, djelovali su kao jedan tim - zločinačka udruga -, koja je i uspjela u nakani ubojstva mog brata“.

(Vidi privitak: Kaznena prijava protiv Jerka Dragina, Srećka Šimurine, Maksa Manfrede, Joze Duplančića i Stanka Čolaka)

Međutim, Ivica Ovčar ne samo što nije prihvatio zahtjeve za proširenjem optužnice na nalogodavce i suorganizatore ubojstva Brune Bušiće, nego je – kako se saznalo 2014. godine kad je njemačkom pravosuđu proslijeđen dosje o suđenju Sindičiću – zatajio dio dokumenata koje mu je na raspolaganje dao tadašnji SZUP.

A među njima je bio i zapisnik o sastanku službenika regionalnih centara Udbe u Hrvatskoj sa republičkim i saveznim šefovima, na kojemu je donesena odluka o likvidaciji Brune Bušića. U tom zapisniku među ostalim piše:

„Izvršiti sve predradnje, kako bi se akter akcije pod brojem 1. (op.a.: Bruno Bušić) neutralizirao, odnosno onemogućila njegova neprijateljska aktivnost na duže vrijeme. S tim u vezi tražimo da se taj prijedlog razmotri od mjerodavnih i usvoji jer je – po našem mišljenju – to jedini izlaz iz situacije“.

(Vidi privitak – iz dosjea Brune Bušića: „Zaključci sa održanog operativnog sastanka u RSUP SRH, a u vezi nekih najnovijih najava terorističkih akcija od strane ustaške emigracije“)

U samom zapisniku nisu navedena imena nazočnih nego samo njihove (udbaške) funkcije, ali sam ih ja (B. Vukušić) osobno - za potrebe suđenja u Njemačkoj - uspio rekonstruirati (vidi rukopisne napomene na faksimilu dokumenta).

(iz memoarske knjige u pripremi)

Bože Vukušić / Facebook