Ne može se tvrditi da ljeti nema toliko zanimljivih tema koje bi mediji obrađivali, iako su političari na godišnjem odmoru, koliko se može ustvrditi da nema volje za ozbiljnim temama, stoga se slobodno može reći da se ljeto, sparini i vrućini unatoč, ni po čemu ne razlikuje od medijskog izvještavanja u ostalim godišnjim dobima; novinari su podjednako pristrani, neprofesionalni i naposljetku neozbiljni. Optimisti bi rekli: barem su dosljedni.

 Pa ipak, Hrvatska je i po tomu specifična jer kad čovjek pomisli da je dosegao dno, primjerice, medijske septičke jame, mora pogledati dolje i uvjeriti se da je ono uvijek dublje. Rekord nove razine niskoga nedavno je oborila novinarka RTL-a, Danka Derifaj, upavši u kuću popularnog hrvatskog pjevača Marka Perkovića Thompsona.

Naime, pojavila se snimka na kojoj je vidljivo kako se Danka Derifaj, snimatelj i susjed gospodina Perkovića, Branko Miodrag, penju ljestvama na terasu obitelji Perković dok su u kući bila sama maloljetna djeca. Protupravno su i neovlašteno ušli na Thompsonovo vlasništvo i snimali kadrove njegove kuće i dvorišta. Isto tako, iz podataka dostupnih javnosti, dade se lako utvrditi da je Marko Perković u zemljišnim knjigama upisan kao samovlasnik predmetne nekretnine kao i da je sud odbio zahtjev za privremenom mjerom – zabranom uznemiravanja i smetanja posjeda, odnosno vlasništva. Dakle, s pravne strane, situacija je čista.

Ponašanje gore spomenutog trojca predvođeno Dankom Derifaj u javnosti je dočekano dvojako; većina je osudila narušavanje doma i uznemiravanje maloljetne djece, makar u komentarima na društvenim mrežama i na malobrojnim portalima, dok je medijski mainstream stao u obranu počinitelja kaznenoga djela iz čl. 141. Kaznenoga zakona, djela koje se kažnjava zatvorskom kaznom do jedne godine. Istina, kazneni postupak nije još ni otpočeo, stoga ne smijemo zadirati u pretpostavku nevinosti novinarke Derifaj, ali s obzirom na postojanje snimke i nepostojanje okolnosti koje bi isključile protupravnost, možemo slobodno kazati da će čak i hrvatskom sucu ovdje biti lako donijeti presudu.

Zabrinjavajuće je to što medijski eksponirane osobe, ljudi na visokim položajima, pa čak i neki razvikani odvjetnici poput Sloković ili Nobila, te strukovne organizacije poput HND-a ustraju u obrani neobranjivog samo zato što je žrtva popularni pjevač i hrvatski branitelj koji svoje svjetonazore ne krije. Da se radilo o kući, odnosno terasi Milorada Pupovca ili Saše Lekovića, Hrvatska bi već bila u opsadnom stanju. Ako su prepiljeni vijci na automobilskoj gumi ili gađanje kriškom limuna proglašeni atentatom, upad na njihovu terasu bio bi u najmanju ruku proglašen ratnim zločinom. No, s obzirom da je riječ o Thompsonu, „klerofašistu“, „povampirenom ustaši“ i „zadrtom ognjištaru“, onda se ipak radi o „novinarskom zadatku“.

Možda i nema smisla isticati to konstantno silno licemjerje, farizejštinu, dvoličnost i dvostruke standarde „hrvatskih“ elita; nakon Oluje nije provedena lustracija, država nije ustrojena i vladavina prava nije zaživjela, pa sad imamo to što imamo te nam preostaje jedino čekati da vrijeme učini svoje.

Za usporedbu, možemo možda navesti jedan nedavni događaj iz SAD-a, točnije, iz mjesta Webster Groves, predgrađa St. Louisa u saveznoj državi Missouri. Prema američkim medijima, odnosno priopćenju lokalne policijske uprave, 14. kolovoza ove godine je navodni provalnik („an alleged burglar“) u sitnim noćnim satima ušao u tuđu kuću na stražnji ulaz. Vlasnik kuće je uzeo sačmaricu, naredio provalniku da ode, što je ovaj odbio, pa ga je upucao te je provalnik umro. Iako kriminalističko istraživanje još nije dovršeno, sudskog epiloga najvjerojatnije ne će biti; ta u Sjedinjenim Državama je privatno vlasništvo svetinja.

Da je Danka Derifaj kojim slučajem napravila to što je napravila bilo gdje u SAD-u, a ne u Splitu, isto bi sljedeći dan završila u novinama, doduše ne u „Gloriji“ nego u osmrtnicama. Šteta što privatno vlasništvo u Hrvatskoj nema zaštitu kakvu ima u Sjedinjenim Državama; oni koji nasrću na tuđe bi u tom slučaju morali dobrano razmisliti isplati im se… Zaključno, šteta što Danka Derifaj ne živi i ne radi u SAD-u.

 

L.C.